Johann Wilhelm Kellner von Zinnendorf (Halle, 10. kolovoza 1731. – Berlin, 8. lipnja 1782.) bio je vojni liječnik tijekom Sedmogodišnjeg rata, kraljevski pruski vojni kirurg i glavni liječnik Glavnog stožera u Bavarskom nasljednom ratu (1778. – 1779.), te osnivač Velike zemaljske lože slobodnih zidara Njemačke.
Duboko potresen jadom i patnjom ratnih invalida, Kellner von Zinnendorf je dao sagraditi Berlinski dom za ratne invalide, jedno od prvih humanitarnih i socijalnih zdanja takve vrste u Pruskoj. Bio je poznat kao nepopustljiva i borbena osobnost, često u sukobu s drugim sustavima slobodnog zidarstva i autoritetima svoga vremena. Njegov utjecaj u "sustavnim borbama" unutar tadašnjeg slobodnog zidarstva bio je iznimno značajan, a Zinnendorf se ubraja među ključne reformiste i organizatore pruskog i njemačkog slobodnog zidarstva 18. stoljeća.
Životopis Johann Wilhelm rođen je kao sin Friedricha Augusta Ellenbergera, vlastelina i suca u Erdebornu, te Sophie Wilhelmine Kellner von Zinnendorf. Na temelju oporuke svog djeda po majci, Johann Wilhelm i njegov brat Friedrich Wilhelm morali su nastaviti majčinu lozu i preuzeti prezime Kellner von Zinnendorf. Odrastao je u uglednom i imućnom građanskom okruženju, a već u mladosti pokazivao je velik interes za prirodne znanosti, osobito medicinu i mehaniku. Bio je samouk istraživač, pa je u mladenačkim godinama dopisinjem s francuskim znanstvenicima tražio stručne radove i studije kako bi ih proučavao u svrhu samostalnog znanstvenog usavršavanja.
Godine 1751. upisao je studij medicine na Sveučilištu u Halleu, gdje je 1756. stekao doktorsku titulu. Već sljedeće godine, 1757., tijekom Sedmogodišnjeg rata, stupio je u prusku vojsku kao vojni liječnik i služio u poljskim bolnicama u Breslauu. Godine 1763. premješten je u Berlin, gdje je obnašao dužnost višeg stožernog i invalidskog liječnika te je postao član pruskog medicinskog stožera.
Na početku Bavarskog nasljednog rata (1778. – 1779.), Zinnendorf je promaknut u čin generalnog stožernog liječnika i preuzeo zapovjedništvo nad vojnim sanitetskim sustavom. Tu je odgovornost dijelio s Johannom Leberechtom Schmuckerom, tadašnjim glavnim vojnim kirurgom pruske vojske, u to vrijeme, liječništvo i kirurgija bile su odvojene discipline.
Dana 7. svibnja 1778., Zinnendorf je predložio opsežnu reformu pruskog vojnog saniteta, uočivši ozbiljan nedostatak stručne izobrazbe medicinskog osoblja u ratnim bolnicama. Zalagao se za sustavno i temeljito obrazovanje vojnih liječnika i ranarnika. Napisao je Lazaretski pravilnik (Lazarettordnung) 9. svibnja 1778. u Breslauu. Unatoč plemenitim namjerama, njegove reforme naišle su na otpor. Njegov nadređeni, tajni vijećnik Christian Andreas Cothenius, koji ga je ranije i preporučio za položaj, odbio je podržati reformu, ne želeći "pred kraljem prikazati vojno osoblje u lošem svjetlu". Cothenius je zabranio Zinnendorfu daljnje djelovanje, a izvještaj o stvarnom stanju saniteta, koji su Zinnendorf i Schmucker pokušali poslati kralju Fridriku II., presretnut je i nikada nije stigao do adresata. Razočaran nedostatkom volje za promjenom i neuspjehom da modernizira vojno zdravstvo, Zinnendorf je 1779. podnio ostavku i povukao se iz službe.
Slobodno zidarstvo Kellner von Zinnendorf ubraja se među najpoznatije i najaktivnije slobodne zidare njemačkog 18. stoljeća. U slobodno zidarstvo je primljen 13. ožujka 1757. u Loži "Bratska ljubav s tri zlatne ruke" (Loge Philadelphia zu den drei goldenen Armen) u rodnom Halleu. Međutim, zbog preseljenja je već 13. svibnja iste godine morao napustiti ložu. Sljedeće godine postao je član Lože "Tri kostura" (Loge Zu den drei Totengerippen) u Breslauu, a 1763. pristupio je berlinskoj Matičnoj loži "Tri globusa". Te je iste godine zatražio dopuštenje za osnivanje nove berlinske lože od Velike lože Engleske, no zahtjev mu je odbijen, što je dovelo do prekida odnosa s engleskim slobodnim zidarstvom.
Kellner von Zinnendorf se tada okrenuo sustavu Striktne opservancije , a 1764. postao je prefekt Prefekture Berlin, Mark Brandenburg i Pomeranija u okviru tog sustava. Godine 1765. izabran je za starješinu svoje Lože "Tri globusa", a istodobno je bio i suosnivač Lože "Tri mača" (Loge Zu den drei Degen) u Halleu. Već krajem 1766. dolazi u sukob s doktrinom Striktne opservancije, te iz sustava istupa i okreće se Švedskom sustavu. Godine 1767. napušta svoju ložu, a 1769. u Berlinu reaktivira Ložu "Tri zlatna ključa" (Loge Zu den drei goldenen Schlüsseln), koja je između 1743. i 1749. djelovala kao loža-kćer Lože "Tri globusa". Prema načelima Švedskog sustava, Zinnendorf postaje starješina lože, koju vodi do 1776. godine.
Godine 1770. Zinnendorf je osnovao Veliku zemaljsku ložu slobodnih zidara Njemačke i preuzeo dužnost zamjenika velikog majstora. Od 1774. do 1775., te ponovno od 1780. do svoje smrti, obnašao je dužnost velikog majstora. Godine 1773., nova je Velika loža službeno priznata od strane Velike lože Engleske, čime je regularizirana i uvrštena u red međunarodno priznatih regularnih velikih loža. Tri godine kasnije, 1776., Zinnendorf je osnovao Veliki kapitel reda "Indissolubilis", u kojem je obnašao dužnost meštra reda.
Preminuo je 8. lipnja 1782. tijekom sjednice svoje lože, u naručju prijatelja i nasljednika Fredericka de Castillona.
Spomen Njegovo ime danas nosi Zaklada Zinnendorf (Zinnendorf Stiftung), dobrotvorna zaklada Velike zemaljske lože Njemačke. Zaklada pruža dom i njegu teško bolesnim i nepokretnim mladim osobama, u skladu s geslom:
Vidi još Zinnendorfski obred
Izvori
Vanjske poveznice na freimaurer-wiki.de
Kategorija:Životopisi, Njemačka Kategorija:Kirurzi Kategorija:Njemački liječnici Kategorija:Njemački slobodni zidari Kategorija:Masonski veliki majstori