Xylopodia Weigend rod je iz porodice Loasaceae, potporodice Loasoideae i tribusa Klaprothieae Gilg. Obuhvaća dvije prihvaćene vrste iz Anda: Xylopodia klaprothioides Weigend iz sjevernog Perua te X. laurensis C.M.Martín & C.A.Zanotti iz Bolivije i sjeverozapadne Argentine. Rod je osobit po snažno razvijenom ksilopodiju, drvenastom podzemnom izdanku iz kojega svake godine izbijaju nadzemne grane. Taxonomic revision of the peculiar genus Xylopodia (Loasaceae) with a new species from Argentina and Bolivia demonstrating an atypical trans-Andean disjunction, pristupljeno 27. rujna 2026. Opis Glavni izvor: Martín i sur. 2022. Predstavnici roda su grmovi ili niski polugrmovi s vodoravnim, trajnim ksilopodijem iz kojega izrastaju uspravne ili povijene nadzemne grane. Nadzemni dijelovi gusto su obrasli hrapavim i glohidijatnim dlačicama. Listovi su jednostavni, nasuprotni, bez palistića i peteljkasti; plojke imaju po jedan do tri režnja sa svake strane, a rub im je nazubljen.
Cvatovi su vršni dihaziji, a svaki cvijet prati par pricvjetnih listića. Cvjetovi su dvospolni, pravilni i četveročlani, što je tipično za tribus Klaprothieae. Cvjetovi vise prema dolje. Četiri latice su lađasto udubljene, zelenkastobijele do zelene i na unutarnjoj strani nose uzdužne lamele. Nektarne ljuske nalaze se nasuprot lapovima i nastaju srastanjem više staminodija; dodatni slobodni staminodiji nalaze se s njihove unutarnje strane. Plodni prašnici okupljeni su u četiri snopića nasuprot laticama.
Plodnica je polunadrasla, s četiri placente. Plod je gotovo kuglasti tobolac koji se otvara s četiri vršna zaliska. Sjemenke su usko jajaste, a sjemena lupina papilozno-mrežasta. Za rod je utvrđen kromosomski broj 2n = 24. (phytokeys.pensoft.net) Ime Ime roda odnosi se upravo na izrazito razvijeni xylopodium, odnosno drvenasti podzemni organ koji omogućuje biljci preživljavanje nepovoljnih razdoblja i ponovno tjeranje nadzemnih izdanaka. Autori revizije iz 2022. izričito povezuju ime roda s tim obilježjem. (phytokeys.pensoft.net) Sistematika i povijest Maximilian Weigend ustanovio je rod još u svojoj disertaciji iz 1997., ali ta objava prema nomenklaturnim pravilima nije bila učinkovito objavljena. Rod i tipska vrsta zato su valjano objavljeni 22. lipnja 2006. u časopisu Taxon 55(2): 467. Tipska vrsta je Xylopodia klaprothioides Weigend. IPNI, pristupljeno 28. rujna 2026.
Rod je dugo smatran monotipskim paleoendemom s dvije male populacije u provinciji Contumazá u sjevernom Peruu. Molekularne analize smjestile su ga u Klaprothieae, kao bliskoga srodnika rodova Klaprothia i Plakothira; razdvajanje linije Xylopodia od skupine Klaprothia + Plakothira procijenjeno je približno na srednji oligocen, oko 28 milijuna godina.
Veliko iznenađenje uslijedilo je kada su biljke istoga roda pronađene u Boliviji i sjeverozapadnoj Argentini, oko 1500 km jugoistočno od peruanskih populacija. Martín i suradnici 2022. opisali su ih kao novu vrstu Xylopodia laurensis i time rod više nije monotipski. Ta neobična disjunkcija preko Anda jedan je od najzanimljivijih biogeografskih detalja roda. A preliminary phylogeny of Loasaceae subfam. Loasoideae (Angiospermae: Cornales) based on trnL(UAA) sequence data, with consequences for systematics and historical biogeography, pristupljeno 28. rujna 2026. Vrste Xylopodia klaprothioides Weigend — sjeverozapadni Peru, Cajamarca Xylopodia laurensis C.M.Martín & C.A.Zanotti — Bolivija i sjeverozapadna Argentina
Za X. klaprothioides rad iz 2022. navodi vrlo uzak areal na pacifičkoj strani zapadnih Anda, na oko 2500–3000 m, u sezonski suhim andskim šikarama, kamenitim jarugama i uz živice. A kod X. laurensis razlika je što su joj lapovi pri cvatnji povijeni unatrag, latice zelenkastobijele s dugim suženim bazalnim dijelom, a slobodni staminodiji imaju vrlo prepoznatljive papilozne proširene dijelove niti.
Izvori
Kategorija:Rodovi Loasaceae Kategorija:Klaprothieae