Saintes je grad i francuska općina u departmanu Charente-Maritime, u regiji Nova-Akvitanija na jugozapadu Francuske. Smješten je na objema obalama rijeke Charente te je podprefektura departmana i upravno središte okruga Saintes. Godine 2023. općina je imala 25.363 stanovnika.
Saintes je povijesno središte pokrajine Saintonge. U rimsko doba grad se zvao Mediolanum Santonum i bio je prvo upravno središte rimske provincije Akvitanije. Poslije je postao glavni grad povijesne provincije Saintonge, a između 1790. i 1810. bio je prefektura tadašnjega departmana Charente-Inférieure, današnjega Charente-Maritime.
Grad se ističe bogatom galo-rimskom i srednjovjekovnom baštinom. Među njegovim najpoznatijim spomenicima nalaze se rimski amfiteatar, Germanikov slavoluk, bazilika Saint-Eutrope, katedrala Saint-Pierre i romanička opatija Abbaye aux Dames. Od 1989. Saintes nosi francusku oznaku Ville d'Art et d'Histoire („Grad umjetnosti i povijesti”), a zaštićena povijesna jezgra obuhvaća više od 40 hektara.
Ime
Ime Saintes potječe od galskoga plemena Santona (latinski Santones), koje je prije rimskoga osvajanja nastanjivalo područje današnjega Saintongea. Isto je pleme dalo ime i povijesnoj pokrajini Saintonge.
Podrijetlo toponima zabilježeno je i u hrvatskoj onomastičkoj literaturi: hrvatski jezikoslovac Marko Kovačić navodi Saintes kao primjer grada čije suvremeno ime proizlazi iz imena antičkoga plemena Santones.
Zemljopis
Saintes se nalazi u središnjem dijelu departmana Charente-Maritime, približno između atlantske obale i unutrašnjosti jugozapadne Francuske. La Rochelle leži sjeverozapadno, Royan zapadno, Cognac jugoistočno, a Bordeaux dalje prema jugu.
Najstariji dio grada razvio se na lijevoj obali Charente, dok se suvremeni Saintes prostire na objema stranama rijeke.
mini|lijevo|Rijeka Charente u Saintesu.
Općina zauzima 45,55 km². Nadmorska visina kreće se od dva metra u dolini Charente do 81 metra na okolnim vapnenačkim uzvisinama. Niske obale Charente kroz povijest su pojedine gradske četvrti činile osjetljivima na poplave, ali je rijeka istodobno bila jedan od glavnih čimbenika gospodarskog i prometnog razvoja grada.
Geologija
Saintes je dao ime geološkom dobu santoniju, jednom od katova gornje krede, koje je trajalo približno od prije 86 do 84 milijuna godina. Naziv je 1857. uveo francuski geolog Henri Coquand prema karakterističnim vapnenačkim slojevima u okolici grada.
Povijest
Antičko doba
Prije rimskoga osvajanja područje Saintesa nastanjivali su galski Santoni. U doba cara Augusta razvio se rimski grad Mediolanum Santonum, smješten na važnom prijelazu preko Charente i na završetku velike ceste koja ga je povezivala s Lyonom.
U 1. stoljeću grad je postao glavno upravno središte Santona i prva prijestolnica velike rimske provincije Gallia Aquitania. Hrvatska enciklopedija opisuje Akvitaniju kao područje jugozapadne Galije koje je nakon rimskoga osvajanja bilo organizirano kao posebna provincija. U 3. stoljeću vodeću upravnu ulogu u provinciji preuzela je Burdigala, današnji Bordeaux.
mini|desno|Germanikov slavoluk uz Charente.
Prosperitet rimskoga Saintesa vidljiv je iz nekadašnjega opsega njegovih javnih građevina: grad je imao terme, akvedukte, veliki amfiteatar, monumentalnu cestovnu mrežu i kameni most preko Charente.
Germanikov slavoluk podignut je oko 18. ili 19. godine na prilazu rimskomu mostu. Bio je posvećen caru Tiberiju, Druzu i Germaniku. Izvorno je stajao na kraju rimske ceste neposredno pred mostom.
Kada je stari most 1843. trebao biti srušen, slavoluk je spašen zahvaljujući, među ostalima, francuskom književniku i državnom inspektoru spomenika Prosperu Mériméeu. Rastavljen je i ponovo podignut na današnjem mjestu nedaleko od rijeke.
mini|lijevo|Galo-rimski amfiteatar iz 1. stoljeća.
Galo-rimski amfiteatar sagrađen je približno između 40. i 50. godine, za vladavine cara Klaudija. Mogao je primiti oko 15.000 gledatelja i jedan je od najznačajnijih sačuvanih rimskih amfiteatara u zapadnoj Galiji. Zaštićen je kao francuski povijesni spomenik još 1840. godine, a u 21. stoljeću provodi se opsežna restauracija građevine.
U rijeci Charente kod lokaliteta Courbiac 2008. otkrivene su dvije galo-rimske brodske olupine iz 4. stoljeća. Leže približno 7,5 metara ispod površine rijeke. Podvodna istraživanja pokazala su njihovu iznimnu arheološku vrijednost, osobito za proučavanje riječne plovidbe i trgovine u kasnoj antici, a grad i druge javne ustanove pokrenuli su projekt njihova spašavanja i konzerviranja.
Kršćanstvo se na području grada proširilo već u kasnoj antici. Tradicija prvim biskupom Saintesa smatra svetoga Eutropija, koji je poslije postao najvažniji gradski svetac.
Srednji vijek
Nakon propasti Zapadnoga Rimskog Carstva Saintonge je najprije došao pod vlast Vizigota, a potom Franaka. Saintes je zadržao ulogu regionalnoga crkvenog i upravnog središta.
Godine 1047. na desnoj obali Charente osnovana je Abbaye aux Dames, prva ženska opatija u Saintongeu. Tijekom srednjega vijeka postala je bogata i utjecajna vjerska ustanova, a njezine su opatice često potjecale iz velikaških obitelji.
mini|desno|Romanička opatija Abbaye aux Dames.
Saintes je ležao na jednoj od glavnih francuskih hodočasničkih ruta prema Santiagu de Composteli. Bazilika Saint-Eutrope postala je važno hodočasničko odredište na Putu svetoga Jakova.
Crkva Saint-Eutrope danas je jedan od pojedinačnih spomenika uključenih u UNESCO-ovu svjetsku baštinu „Routes of Santiago de Compostela in France”, upisanu 1998. godine.
Tijekom 12. i 13. stoljeća Saintonge se nalazio na prostoru sukobljavanja francuske i engleske krune. Godine 1242., nakon bitke kod Taillebourga, vojska francuskoga kralja Luja IX. porazila je kod Saintesa snage engleskoga kralja Henrika III. i njegova saveznika Hugha X. od Lusignana.
Tijekom Stogodišnjega rata šire područje Saintongea više je puta mijenjalo gospodara, prije nego što je trajno uključeno u francusku kraljevinu.
Rani novi vijek
U 16. stoljeću Saintonge je postao jedno od važnijih područja francuskoga protestantizma. Saintes je imao brojno protestantsko stanovništvo i tijekom francuskih vjerskih ratova više je puta pretrpio borbe i razaranja.
U Saintesu je tijekom 16. stoljeća živio i radio keramičar, prirodoslovac i istraživač Bernard Palissy, koji je poslije postao jednom od poznatijih osoba francuske renesansne keramike.
Tijekom 18. stoljeća grad se postupno širio izvan starije jezgre. Podignute su nove gradske palače i uređene šire prometnice, a srednjovjekovne zidine izgubile su obrambenu važnost.
Francuska revolucija i 19. stoljeće
Nakon Francuske revolucije i stvaranja departmana 1790. Saintes je izabran za prefekturu novoga departmana Charente-Inférieure. Taj je položaj zadržao do 1810., kada je Napoleon I. prefekturu premjestio u La Rochelle. Saintes je ostao podprefektura te važno pravosudno i upravno središte.
Dolazak željeznice snažno je promijenio grad. Prva željeznička veza, na pruzi Rochefort–Saintes–Angoulême, otvorena je 1867. Ubrzo su otvorene i druge pruge, pa je Saintes postao jedno od glavnih željezničkih čvorišta zapadne Francuske.
Velike željezničke radionice i naseljavanje željezničara pridonijeli su snažnom razvoju desne obale Charente. Do 1930. željeznica je izravno ili neizravno osiguravala egzistenciju za oko 2500 obitelji u Saintesu.
Kulturna baština
Povijesna jezgra Saintesa predstavlja slojevitu cjelinu u kojoj su sačuvani tragovi rimskoga grada, srednjovjekovne crkvene arhitekture i urbanističkoga razvoja 18. i 19. stoljeća. Više od 40 hektara središta obuhvaćeno je zaštićenim područjem Site Patrimonial Remarquable.
Rimski spomenici
Najvažniji ostatci rimskoga Mediolanum Santonuma su:
Germanikov slavoluk, podignut oko 18.–19. godine; galo-rimski amfiteatar, izgrađen oko 40.–50. godine; Thermes de Saint-Saloine, ostatci rimskih javnih termi; arheološki ostatci rimskih cesta, akvedukata i nekadašnjega mosta preko Charente; galo-rimske brodske olupine iz Courbiaca.
Sakralna arhitektura
Abbaye aux Dames osnovana je 1047. i jedan je od najvažnijih spomenika romaničke arhitekture Saintongea. Opatijska crkva Sainte-Marie prepoznatljiva je po bogato oblikovanom pročelju i zvoniku. Nakon Francuske revolucije samostan je izgubio izvornu funkciju, a danas je kulturno i glazbeno središte.
Bazilika Saint-Eutrope potječe iz 11. stoljeća. Posebno je značajna njezina velika romanička kripta, povezana sa štovanjem svetoga Eutropija i srednjovjekovnim hodočašćima prema Santiagu de Composteli.
Katedrala Saint-Pierre dominira povijesnom jezgrom grada. Današnji izgled rezultat je više građevinskih faza, osobito iz kasnoga srednjeg vijeka. Njezin masivni zvonik ostao je nedovršen, što mu daje karakterističnu siluetu.
mini|desno|Katedrala Saint-Pierre iz smjera Charente.
Umjetnost i glazba
Francuski slikar Gustave Courbet boravio je u Saintongeu tijekom 1862. i 1863. i ondje naslikao niz krajolika. Godine 1862. na području Saintesa radio je i Jean-Baptiste-Camille Corot, a dvojica umjetnika naslikala su vlastite prikaze istoga pogleda na grad. Courbet je 1863. u gradskoj vijećnici u Saintesu priredio izložbu svojih radova.
Abbaye aux Dames danas je poznata kao glazbeni centar. Festival de Saintes osnovan je 1972. i stekao je ugled ponajprije izvođenjem rane, barokne i klasične glazbe uz povijesno utemeljenu interpretaciju. Festival se održava svake godine, a opatija mu je glavno mjesto održavanja.
Stanovništvo
Broj stanovnika Saintesa razmjerno je stabilan od druge polovice 20. stoljeća. Grad je 1968. imao 26.507 stanovnika, 1975. godine 26.891, a 2023. godine 25.363.
Godina Stanovnika 1968. 26.507 1975. 26.891 1982. 25.471 1990. 25.874 1999. 25.595 2007. 26.401 2012. 25.645 2017. 25.470 2023. 25.363
Gospodarstvo i promet
Saintes je regionalno središte trgovine, javne uprave, pravosuđa, zdravstva i obrazovanja. Njegov položaj na Charente te na prometnim pravcima između atlantske obale i unutrašnjosti tradicionalno je pogodovao razvoju trgovine i usluga.
Grad se nalazi u blizini autoceste A10, jedne od glavnih prometnica između Pariza i Bordeauxa.
mini|desno|Željeznički kolodvor Saintes.
Željeznički kolodvor Saintes razvio se nakon 1867. u veliko regionalno čvorište. Danas ga opslužuju regionalni vlakovi TER Nouvelle-Aquitaine, s vezama prema gradovima kao što su Bordeaux, La Rochelle, Royan i Angoulême.
Uprava
Saintes je sjedište istoimenoga okruga i kantona. Prema francuskom službenom geografskom registru, kanton Saintes danas obuhvaća samu općinu Saintes, a grad je i središte međuoćinske zajednice Saintes - Grandes Rives - L'Agglo.
Bruno Drapron izabran je 27. ožujka 2026. za gradonačelnika Saintesa za mandatno razdoblje 2026.–2032. Ujedno je predsjednik aglomeracijske zajednice Saintes Grandes Rives.
Zbratimljeni gradovi
Saintes ima povijesne partnerske veze sa šest gradova. Četiri su partnerstva aktivna:
Nivelles, Belgija Xanten, Njemačka Salisbury, Ujedinjeno Kraljevstvo Cuevas del Almanzora, Španjolska
Partnerstvo s gradom Vladimir u Rusiji stavljeno je na čekanje zbog geopolitičke situacije, a ono s Timbuktuom u Maliju zbog sigurnosnih prilika.
Poznate osobe
Joseph-Ignace Guillotin (1738.–1814.), liječnik i političar, rođen je u Saintesu. Po njemu je nazvana giljotina, premda nije bio njezin izumitelj. Robert Jacquinot de Besange (1878.–1946.), francuski isusovac, misionar i humanitarac, rođen u Saintesu; tijekom Drugoga kinesko-japanskoga rata organizirao je sigurnosnu zonu za civile u Šangaju. Dominique Rocheteau (rođen 1955.), francuski nogometaš, europski prvak 1984. i sudionik triju svjetskih prvenstava, rođen je u Saintesu. Bernard Palissy (oko 1510.–1590.), keramičar i prirodoslovac, živio je i radio u Saintesu. Gustave Courbet (1819.–1877.), slikar, radio je u Saintesu i Saintongeu 1862.–1863. Jean-Baptiste-Camille Corot (1796.–1875.), slikar, radio je u Saintesu 1862.