Ivan Ožegović Barlabaševački (Zagreb, 12. siječnja 1872. – Varaždin, 4. studenog 1941.), barun, hrvatski plemić i sudski službenik iz plemićke obitelji Ožegović Barlabaševački.
Rodio se u velikaškoj obitelji oca, baruna Ljudevita Ožegovića (1841. – 1913.) i grofice Olge Erdődy (1845. – 1913.). Imao je starijeg brata Metela mlađeg (1867. – 1904.), mlađeg brata Miroslava (1874. – 1931.) i sestru Ivanu (1865. – 1928.), udanu za Stjepana pl. Daubachyja Doljskog. Imao je i polusestru Luciju (1896. – 1962.) iz očeva drugog braka, koja je bila poznata kao operna pjevačica.
Ivan i njegov stariji brat, Metel Mlađi, upravljali su vlastelinstvom Belom još za vrijeme očeva života; najvjerojatnije od 1895. godine kada je Ljudevit osnovao novu obitelj i odselio se u Zagreb.
Bio je kraljevski perovodni vježbenik u Novom Marofu, a od 1892. godine službovao je kao kraljevski kotarski pristav II. razreda, odnosno, pomoćni sudski službenik. Brinuo se o razvoju školstva te je obnašao dužnost mjesnog školskog nadzornika i oredsjednika školskog odbora u pučkoj školi u Radovanu.
Oženio je Adelu Tomasi (1878. – 1950.) koja potječe iz varaždinske patricijske obitelji. S njome je imao dvojicu sinova: Ivana Nepomuka i Metela (III.). Poslije bratove rane smrti 1904., barun Ivan je preuzeo čitavu brigu o vlastelinstvu koje je u njegovo vrijeme bilo gospodarski izuzetno razvijeno. Obitelj je živjela u starijem dvorcu na imanju, dok je mlađi bio zapostavljen.
Nakon njegove smrti 1941., njegova udovica, barunica Adela Ožegović ostala je živjeti na imanju o kojem su brigu preuzeli njegovi sinovi.
Izvori
Literatura
Kategorija:Hrvatsko plemstvo Kategorija:Ožegovići