Fibrilacija atrija (AF ili A-fib) je abnormalni srčani ritam (aritmija) karakteriziran brzim i nepravilnim kucanjem atrijskih komora srca. U početku se obično pojavljuje kao kratka razdoblja abnormalnih otkucaja, a ta razdoblja s vremenom postaju dulja ili neprekidna. Može otpočeti i u obliku drugih vrsta aritmije, poput undulacije atrija koja se zatim pretvara u fibrilaciju. Epizode često nemaju simptome. Povremeno se mogu javiti palpitacije srca, nesvjestica, vrtoglavica, poteškoće s disanjem ili bol u prsima. Fibrilacija atrija povezana je s povećanim rizikom od zatajenja srca, demencije i moždanog udara. Pripada u podvrste supraventrikularne tahikardije.
Visoki krvni tlak i bolest srčanih zalistaka najčešći su promjenjivi rizični faktori za fibrilaciju atrija. Drugi rizični faktori povezani sa srcem uključuju zatajenje srca, bolest srčanih arterija, kardiomiopatiju i prirođene srčane mane. U zemljama u razvoju, kao posljedica reumatske groznice često se javlja bolest srčanih zalistaka. Rizični faktori povezani s plućima uključuju KOPB, pretilost i apneju u spavanju. Drugi faktori uključuju prekomjernu konzumaciju alkohola, pušenje duhana, šećernu bolest i tireotoksikozu. Međutim, polovica slučajeva nije povezana ni s jednim od ovih rizika. Zdravstveni djelatnici mogu posumnjati na atrijalnu fibrilaciju opipavanjem pulsa i potvrditi dijagnozu tumačenjem elektrokardiograma (EKG-a). Tipičan EKG kod AF-a ne pokazuje P valove i nepravilan ventrikularni ritam.
Primjene zdravijih životnih navika, poput gubitka težine kod osoba s pretilošću, povećane tjelesne aktivnosti i manje pijenja alkohola, mogu smanjiti rizik od fibrilacije atrija i ublažiti ju ako se pojavi. Česta su terapija za AF lijekovi za usporavanje otkucaja srca na približno normalan raspon (poznato kao kontrola frekvencije) ili za pretvaranje ritma u normalni sinusni ritam (poznato kao kontrola ritma). Električna kardioverzija može fibrilaciju atrija preobratiti u normalan srčani ritam, a često je potrebna u hitnim slučajevima kada je osoba nestabilna. Ablacija može spriječiti ponovnu pojavu kod nekih ljudi. Za osobe s niskim rizikom za moždani udar nije nužno razrjeđivanje krvi pri pojavi fibrilacije atrija, iako neki zdravstveni djelatnici propisuju aspirin ili lijekove protiv zgrušavanja krvi. Za one s većim rizikom stručnjaci općenito preporučuju lijekove protiv zgrušavanja krvi, koji uključuju varfarin i apiksaban. Većina ljudi ima veći rizik za moždani udar. Iako ovi lijekovi smanjuju rizik od moždanog udara, oni također povećavaju stopu većeg krvarenja.
Fibrilacija atrija je najčešća ozbiljna bolest abnormalnog srčanog ritma i pogađa više od 33 milijuna ljudi diljem svijeta (2020.). U 2014. zahvatila je oko 2 – 3 % stanovništva Europe i Sjeverne Amerike, što je predstavljalo porast s 0,4 – 1 % zabilježenih u 2005. U zemljama u razvoju pogođeno je oko 0,6 % muškaraca i 0,4 % žena. Postotak ljudi s fibrilacijom atrija raste s dobi, pri čemu je 0,1 % pogođenih osoba mlađe od 50 godina, 4 % između 60 i 70 godina i 14 % starijih od 80 godina. AF i undulacija atrija zajedno su uzrokovali 193 300 smrtnih slučajeva u 2015. godini, što je porast s 29 000 u 1990. godini. Prvi koji je u medicini zabilježio nepravilni puls bio je Jean-Baptiste de Sénac 1749. godine. Thomas Lewis bio je prvi liječnik koji je to dokumentirao EKG-om 1909. godine.
Izvori
Kategorija:Translated from MDWiki