Apneja u snu je poremećaj spavanja kod kojeg se stanke u disanju ili razdoblja plitkog disanja tijekom spavanja javljaju češće nego inače. Svaka stanka može trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta i događa se veći broj puta tijekom noći. U najčešćem obliku slijedi joj glasno hrkanje. Ponekad ju prati i zvuk gušenja ili frktanja pri nastavku disanja. Budući da poremećaj remeti normalan san, bolesnici mogu osjećati pospanost ili umor tijekom dana. Kod djece može uzrokovati hiperaktivnost ili probleme u školi.
Apneja u snu dijeli se na opstruktivnu apneju u snu (OSA), kod koje je disanje prekinuto blokadom protoka zraka, centralnu apneju u snu (CSA), kod koje se redovito nesvjesno disanje jednostavno zaustavlja, ili kombinacija ta dva tipa. Opstruktivna (OSA) je najčešći oblik. Faktori rizika za OSA-u uključuju prekomjernu težinu, obiteljsku povijest stanja, alergije, uske dišne putove i povećane tonzile. Neki ljudi s apnejom u snu nisu svjesni da pate od tog stanja. U mnogim slučajevima prvi ga primijeti član obitelji. Apneja u snu se često dijagnosticira studijom spavanja tijekom noći. Za dijagnozu apneje u snu mora doći do više od pet epizoda po satu.
Liječenje može uključivati promjene životnog stila, usnike, uređaje za disanje i operaciju. Promjene načina života mogu uključivati izbjegavanje alkohola, gubitak težine, prestanak pušenja i spavanje na boku. Uređaji za disanje uključuju upotrebu CPAP uređaja. Ako se ne liječi, apneja u snu može povećati rizik od srčanog udara, moždanog udara, dijabetesa, zatajenja srca, nepravilnog rada srca, pretilosti i prometnih nesreća.
OSA pogađa 1 – 6 % odraslih i 2 % djece. Pogađa muškarce otprilike dvostruko učestalije nego žene. Iako od OSA-e mogu patiti ljudi bilo koje dobi, najčešće se javlja u dobi od 55 do 60 godina. CSA pogađa manje od 1 % ljudi. Vrsta CSA-e opisana je u njemačkom mitu o Ondininoj kletvi, pri kojoj bi osoba u snu zaboravila disati.
Izvori
Kategorija:Translated from MDWiki