Huttal (tadžički: Хуттал), poznat i kao Hutalon (i varijantama kao što su Khutlan, Khatlan, a u kineskim izvorima Ko-tut-lo) bila je kneževina (srednjovjekovno kraljevstvo) i povijesna regija na sjevernoj obali rijeke Oxus (Oks, moderna Amu Darja), koja se nalazila između njezinih pritoka Vahša i Pjandža. Otprilike odgovara modernoj Hatlonskoj oblasti u Tadžikistanu.
Huttal je imao vrlo važnu ulogu od 7. do 16. stoljeća u trgovini na Putu svile. Huttal je osiguravao vrijednu robu poput soli, zlata, srebra i konja te je služio kao središte kulturne, vjerske i tehnološke razmjene. Njegovi raznoliki arheološki ostaci (budistički hramovi, palače, naselja, proizvodni centri i karavan-saraji) ilustriraju njegovu stratešku važnost i živahnu interakciju sa susjednim carstvima. Zbog toga je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2025. godine.Cultural Heritage Sites of Ancient Khuttal na službenim stranicama UNESCO-a Pristupljeno 4. studenoga 2025.
Povijest
mini|lijevo|Budistički samostan Adžina-Tepe, 7. st. mini|lijevo|Rekonstruirani zid citadele grada Hulbuka iz 10 st.; jugozapadna strana. mini|Guvernerova palača u Hulbuku iz 10. st. Kameno oruđe pronađeno u okrugu Khovaling ukazuje na to da su ljudi naseljavali područje Huttala već prije otprilike 800 tisuća godina. U brončanom dobu sela su se pojavila u mnogim okruzima Huttala.
U davna vremena (6. stoljeće pr. Kr.), Huttal je bio dio Ahemenidskog Carstva. U 4. stoljeću pr. Kr. napao ga je Aleksandar Veliki. Od tada je pod kontrolom Grčkog Kraljevstva Baktrije (3.-2. stoljeće pr. Kr.)
Kneževina Huttal je postojala otprilike od 690. do 948. godine. Ime je dobila od Heftalita, plemena koje je osvojilo Kušansko Carstvo u 5. i 6. stoljeću. Prema armenskim i bizantskim rukopisima iz tog vremena, zapadnjaci su Heftalite nazivali “Haitali”.
Predislamska kneževina Huttal igrala je aktivnu ulogu, ponekad kao saveznik, a ponekad kao neprijatelj, Omejida tijekom muslimanskog osvajanja Transoksanije, i tek su 750./751. Abasidi konačno uspostavili izravnu kontrolu nad njom.C. Edmund Bosworth, Kottal, province of medieval Islamic times in modern Tajikistan, Encyclopedia Iranica, Online edition, 2009. Banjuridska grana Toharistana vladala je teritorijem koji su držali Abasidi i priznala je samanidsku vlast u 10. stoljeću. Nakon pada Samanidskog Carstva 999. godine, Huttal je, kao i druge tadžikistanske regije, pao pod vlast nomadskih Turaka, dinastije Karahanida, dok je Horasan pao pod vlast Gaznavida. Između ove dvije dinastije izbio je sukob oko pogranične pokrajine Balkh i susjednih teritorija na desnoj obali Amu Darje, Huttala i Čaganijana. Godine 1008. Gaznavidi su porazili karakanidsku vojsku u bitci kod Balka. Nakon ove bitke, Huttal i Čaganian pali su pod vlast gaznavidskog sultana Mahmuda. No, već 1038. godine Gaznavidi su izgubili Huttal od karahanidskog vladara Ibrahima ibn Nasra (Buri Tegina).
Čini se kako je ova regija zadržala autonomnu liniju vladara tijekom 11. stoljeća, ali i nakon sredine 11. stoljeća kada dolazi pod kontrolu seldžučke države. Padom seldžučke moći, Huttal je došao pod kontrolu Gurida i Horezmšaha (12. - početak 13. stoljeća), pod kojima nije poznata izvorna kneževska linija. U 13. stoljeću, Huttal je postao dio Mongolskog Carstva i njegovog nasljednika, Čagatajskog kanata, koji se ponovno pojavio kao autonomna kneževina nakon njegovog sloma sredinom 14. stoljeća. Huttal je naposljetku osvojio Muhamed Šajbani Kan 1504. godine i Šajbanidi Buharskog kanata su prestali koristiti naziv Huttal, koji je zamijenjen imenom Kulob.
Odlike i kultura
mini|Divovski ležeći Buda u Nirvani iz Adžina-Tepea je dug 13 m i teži oko 5,5 tona. Nacionalni muzej antikviteta, Dušanbe. Huttal se od davnina smatra jednom od najprosperitetnijih regija. Tu su cvjetali uzgoj pamuka, žitarica, vrtlarstvo, vinogradarstvo i stočarstvo. Arheološki nalazi pokazuju da su obrti u Huttalu bili visoko razvijeni. Lončari iz Huttala izrađivali su razne kućanske predmete (lonce, vrčeve, zdjele i tanjure). Od 9. do 12. stoljeća u gradovima Huttala u izobilju su se proizvodile rezbarene i emajlirane posude, ali i posude od obojenog stakla, te tanjuri i kutlače od mekog kamena. Trgovačka ruta Puta svile prolazila je kroz Huttal, što je pridonijelo razvoju domaće i vanjske trgovine. Na stranim tržištima postojala je velika potražnja za čistokrvnim konjima iz Huttala. Huttal je također ostvarivao značajne prihode od proizvodnje maghatonske soli (današnji Khoja Momin) i lijekova. Zlatni, srebrni i bakreni novčići korišteni su u vanjskoj i domaćoj trgovini.
Gradovi Huttala sastojali su se od kudandija, županijskog grada i groblja. Središte Huttala u srednjem vijeku bio je grad Hulbuk. Imao je veličanstvene zgrade od pečene cigle i popločane ulice, što svjedoči o visokoj razini arhitektonske umjetnosti. Nalazi šarene žbuke s prikazima životinja i ptica pronađeni su u palačama Hulbuka i Sayyada.
U obiteljskim odnosima stanovništva Huttala postojali su elementi poliandrije. Religija naroda Huttala u davna vremena bio je zoroastrizam, a kasnije su se okrenuli budizmu, monizmu i kršćanstvu. U 8. i 9. stoljeću u Huttalu je uveden islam.
Popis zaštićenih lokaliteta
+ID (UNESCO)SlikaNaziv KoordinatePovršina1627-001Budistički samostan Adžinatepa 1,508 ha1627-002Kalai Hulbuk2,585 ha1627-003Šahristoni Hulbuk14,275 ha1627-004Manzaratepa22,06 ha1627-005Zoli Zard8,929 ha1627-006Makbarai Mavlono Tojiddin20,88 ha1627-007Halevard (Kofirkala)20,397 ha1627-008Šahristoni Zoli Zar55 ha1627-009Karavansaraj Tohir 0,861 ha1627-010Šahrtepa5,748 ha1627-011Budistički hram Khišttepa0,166 ha
Izvori
Y. Yakubov, D. Saqofi-Khovaling, Huttal, Sovjetska tadžička enciklopedija u 8 sv. (1978.-1988., sv. 7.), glavni urednik M. D. Dinorshoev, SIEST (Znanstveno uredništvo Tadžikistanske nacionalne enciklopedije), 1987.
Vanjske poveznice
Kategorija:Prapovijesni arheološki lokaliteti u Aziji Kategorija:Povijest Tadžikistana Kategorija:Svjetska baština u Tadžikistanu Kategorija:Srednji vijek