Zapadna Nova Gvineja, također poznata kao Papua, Indonezijska Nova Gvineja i Indonezijska Papua, jest zapadna polovina ostrva Nova Gvineja, ranije dio Nizozemske, a trenutno Indonezije od 1962. S obzirom na to da se ostrvo alternativno zove Papua, regija se često naziva i Zapadna Papua (). Jedna je od sedam geografskih regija Indonezije, prema ISO 3166-2:ID.
Smještena zapadno od Papue Nove Gvineje i geografski dio australijskog kontinenta, teritorija se gotovo u potpunosti nalazi na južnoj hemisferi i uključuje arhipelage Biak i Raja Ampat. Regija je pretežno prekrivena prašumom gdje žive tradicionalni narodi, uključujući Dani iz doline Baliem. Veliki dio stanovništva živi u ili blizu obalnih područja. Najveći grad je Jayapura.
Ostrvo Nova Gvineja naseljeno je desetinama hiljada godina. Evropski trgovci su počeli posjećivati regiju krajem 16. vijeka zbog trgovine začinima. Na kraju se Nizozemsko carstvo pojavilo kao dominantni lider u ratu začina, pripojivši zapadni dio Nove Gvineje koloniji Nizozemska Istočna Indija. Nizozemci su ostali u Novoj Gvineji do 1962, iako su drugi dijelovi bivše kolonije proglasili nezavisnost kao Republika Indonezija 1945.Vickers (2005), p. 139 Nakon pregovora i sukoba s indonezijskom vladom, Nizozemci su 1962. prepustili Zapadnu Novu Gvineju Privremenoj izvršnoj vlasti Ujedinjenih nacija (UNTEA), koja je ponovo prepuštena Indoneziji nakon kontroverznog Zakona o slobodnom izboru 1969.McDonald (1980), p. 36
Papua je pokrajina bogata prirodnim resursima i kulturnom raznolikošću, koja nudi veliki potencijal za budući razvoj. Napori za poboljšanje indeksa ljudskog razvoja regije, koji trenutno iznosi 0,604, su u toku, sa značajnim ulaganjima u obrazovanje, zdravstvo i infrastrukturu. Na primjer, projekat Transpapua Highway stvara nove mogućnosti za povezanost, trgovinu i turizam. Osim toga, fokus vlade na osnaživanje autohtonih zajednica i promovisanje održivog razvoja donosi ekonomske i društvene koristi regiji. Uprkos izazovnom terenu i klimi Nove Gvineje, provode se veliki infrastrukturni projekti, povezujući udaljena područja i podstičući ekonomski rast. Širenje telekomunikacijskih usluga i projekata obnovljive energije dodatno ubrzava razvoj u ruralnim područjima.
Unutrašnjost je pretežno naseljena etničkim Papuancima, dok obalne gradove naseljavaju potomci brakova između Papuanaca, Melanežana i Austronežana, uključujući i druge indonezijske etničke grupe. Migranti iz ostatka Indonezije također imaju tendenciju naseljavanja obalnih regija. Pokrajina je također dom nekim nekontaktiranim narodima.
Godine 2020. regija je imala popis stanovništva od 5.437.775, od kojih je većina autohtonog stanovništva, dok je zvanična procjena od sredine 2022. iznosila 5.601.888. Trenutno se njome upravlja sa šest autonomnih pokrajina Indonezije. Službeni jezik je indonezijski, a papuanski malajski je najčešće korišten. Procjene broja lokalnih jezika u regiji kreću se od 200 do preko 700, a među najraširenijima su dani, jali, ekari i biak. Dominantna zvanična religija je kršćanstvo, a slijedi ga islam. Glavne industrije uključuju poljoprivredu, ribarstvo, proizvodnju nafte i rudarstvo. Regija ima veliki potencijal u prirodnim resursima, kao što su zlato, nikl, nafta itd.
Etimologija Stanovnici se pri odabiru imena za zapadnu polovinu ostrva Nova Gvineja pridržavaju određene političke orijentacije. Zvanični naziv regije je "Papua" prema Međunarodnoj organizaciji za standardizaciju (ISO). Aktivisti za nezavisnost regiju nazivaju "Zapadna Papua", dok indonezijski zvaničnici od 2007. također koriste naziv "Zapadna Papua" za imenovanje zapadne provincije regije. Historijski gledano, regija je imala zvanična imena Nizozemska Nova Gvineja (1895–1962), Zapadna Nova Gvineja ili Zapadni Irian (1962–1973), Irian Jaya (1973–2002) i Papua (2002–danas). Očekivani indonezijski prijevod "Zapadna Nova Gvineja", , trenutno se koristi samo u historijskim kontekstima kao što je "Kampanja u Zapadnoj Novoj Gvineji".
Geografija Regija se proteže 1.200 km od istoka prema zapadu i 736 km od sjevera prema jugu. Ima površinu od 412.214,61 km2, što je otprilike 22% kopnene površine Indonezije. Sjeverni dio granice s Papuom Novom Gvinejom prati 141. meridijan istočno sve dok ne stigne do rijeke Fly.
Ostrvo Nova Gvineja leži istočno od Malajskog arhipelaga, s kojim se ponekad uključuje kao dio većeg Indo-australijskog arhipelaga. Geološki je dio iste tektonske ploče kao i Australija. Kada je nivo svjetskog mora bio nizak, dvije su dijelile obale (koje se sada nalaze 100 do 140 metara ispod nivoa mora), i spajale se sa kopnom koje je sada poplavljeno u tektonski kontinent Sahul, također poznat kao Velika Australija. Dvije kopnene mase su se razdvojile kada je područje danas poznato kao Torresov prolaz poplavljeno nakon završetka posljednjeg ledenog perioda.
Politika Od 1962. do 1973. regija je bila upravljana kao jedna pokrajina Irian Barat (Zapadni Irian), preimenovana u Irian Jaya (doslovno "Slavni Irian") 1973. i Papua 2002, sa glavnim gradom u Jayapuri. U post-Suhartovoj eri, nacionalna vlada je započela proces decentralizacije provincija, uključujući, u decembru 2001. godine, poseban autonomni status za provinciju Irian Jaya i reinvestiranje u regiju 80% poreskih prihoda koje generira regija, pored posebnog fonda za autonomiju.
Godine 2003. stvorena je nova provincija Zapadna Papua s administrativnim središtem Manokwari, koja obuhvata zemlje na poluostrvo Bird's Head i okolna ostrva zapadno od njega, dok je ostatak Zapadne Nove Gvineje ostao u skraćenoj Papui. Obje provincije su dobile poseban autonomni status indonezijskim zakonodavstvom. Predsjednik Megawati Sukarnoputri pokušao je stvoriti treću pokrajinu pod nazivom Srednja Irian Jaya (Irian Jaya Tengah), međutim Vlada je odgodila odluku u avgustu 2003. zbog nasilnih lokalnih protesta. Stvaranje ove odvojene pokrajine blokirali su indonezijski sudovi, koji su je proglasili neustavnom i kršenjem sporazuma o posebnoj autonomiji Papue. Prethodna podjela na dvije provincije ostala je na snazi kao utvrđena činjenica.
U novembru 2022. od dijelova pokrajine Papua stvorene su tri dodatne pokrajine (Srednja Papua, Gornja Papua i Južna Papua), dok je od sjeverozapadnog dijela Zapadne Papue stvorena još jedna dodatna pokrajina, Jugozapadna Papua. One su dobile isti poseban autonomni status kao i preostale pokrajine, pri čemu potonja sada obuhvata samo sjevernu Papuu i grupe ostrva u zalivu Cenderawasih.
Regenstva i gradovi
mini|
Zapadna Nova Gvineja trenutno se upravlja kroz šest indonezijskih pokrajina: PokrajinaGlavni gradPovršina (km2)Stanovništvo (2023)Regentstvo (kabupaten)Grad (kota)Uobičajena teritorijaJayawijaya51.213,341.464.466Srednji Mamberamo, Jayawijaya, Lanny Jaya, Nduga, Pegunungan Bintang, Tolikara, Yahukimo, Yalimo–La PagoSorong39.122,93613.180Maybrat, Raja Ampat, Sorong, South Sorong, TambrauwSorongPolovina DoberaijaMerauke117.849,16533.910Asmat, Boven Digoel, Mappi, Merauke–Anim HaJayapura82.680,951.085.281Biak Numfor, Jayapura, Keerom, Mamberamo Raya, Sarmi, Supiori, Waropen, Ostrva YapenJayapuraTabi (Mamta) i dio SairerijaNabire61.072,921.357.071Deiyai, Dogiyai, Intan Jaya, Mimika, Nabire, Paniai, Puncak, Puncak Jaya–Mee Pago i preostali dijelovi SairerijaManokwari60.275,33565.805Planine Arfak, Fakfak, Kaimana, Manokwari, Južni Manokwari, Teluk Bintuni, Teluk Wondama–Preostali dijelovi Doberaija i Bomberaija–412.214,635.519.713–Zapadna Nova Gvineja
Strano novinarstvo Indonezijska vlada je vrlo stroga u izdavanju dozvola stranim novinarima za ulazak u Zapadnu Novu Gvineju, s obzirom na to da je ova regija vrlo ranjiva na separatističke pokrete. Kao i ranije u Istočnom Timoru, bivšoj teritoriji Indonezije, indonezijska administracija ulaže velike napore da filtrira informacije koje izlaze iz Zapadne Nove Gvineje. Međutim, ne postoji zabrana novinarima da uđu u regiju. Ministarstvo vanjskih poslova primilo je 2012. 11 zahtjeva za dozvolu za izvještavanje o Papui od brojnih stranih medija. Od 11 zahtjeva, pet je odobreno, dok je šest odbijeno. U međuvremenu, 2013. zahtjevi stranih medija za dozvolu za izvještavanje o Papui porasli su na 28. U to vrijeme, ministarstvo je odobrilo 21 zahtjev, a sedam odbilo.
Proces ulaska stranih novinara i nevladinih organizacija, koji je ranije bio kompliciran, počeo se olakšavati 2015. Kompas.com je objasnio da je Jokowi službeno ukinuo zabranu ulaska stranih novinara u Papuu. Prema njegovim riječima, Papua je ista kao i druge regije Indonezije. Međutim, od danas strani novinari i dalje moraju podnijeti zahtjev za dozvolu za ulazak u Papuu putem Ministarstva vanjskih poslova.
Demografija
Procijenjeno je da je broj stanovnika regije sredinom 2022. iznosio 5.601.888. Unutrašnjost je pretežno naseljena etničkim Papuancima, dok obalne gradove naseljavaju potomci brakova između Papuanaca, Melanežana i Austronežana, uključujući i druge indonezijske etničke grupe. Migranti iz ostatka Indonezije također imaju tendenciju naseljavanja obalnih regija. Najveći gradovi na teritoriji su Jayapura na sjeveroistoku regije i Sorong na sjeverozapadu poluostrva Bird's Head . Do 2022. Jayapura je imala populaciju od preko 400.000, a Sorong skoro 300.000; ostali veći gradovi su Timika i Nabire u Srednjoj Papui, Merauke u Južnoj Papui i Manokwari na sjeveroistoku poluostrva Bird's Head, od kojih je svaki imao preko 100.000 stanovnika u 2022.
Regija je dom za oko 312 različitih plemena, uključujući neke nekontaktirane narode. Lani iz doline Toli i okolnih regija, zajedno s Dani (ili Hubula) iz doline Baliem, jedno su od najmnogobrojnijih plemena u regiji. Arfak u planinama Arfak i Marind iz Meraukea. Polunomadski Asmati naseljavaju područja mangrova i plimnih rijeka u blizini Agata i poznati su po svom rezbarenju drveta. Druga plemena uključuju Amung - Damal, Bauzi, Biak (ili Byak), Korowai, Mee, Mek, Sawi i Yali. Procjene broja različitih jezika koji se govore u regiji kreću se od 200 do 700. Neki od ovih jezika trajno nestaju.
Kao i u Papui Novoj Gvineji i nekim okolnim istočnim indonezijskim pokrajinama, velika većina stanovništva su kršćani. U popisu stanovništva iz 2010. 65,48% se izjasnilo kao protestanti, 17,67% kao katolici, 15,89% kao muslimani, a manje od 1% kao hinduisti ili budisti. Postoji i značajna praksa animizma među glavnim religijama, ali to nije zabilježeno popisom stanovništva.
Papua je također dom mnogim migrantima iz drugih dijelova Indonezije, od kojih je ogroman postotak došao kao dio programa transmigracije koji sponzorira vlada. Program transmigracije u Papui je formalno zaustavio predsjednik Joko Widodo tek u junu 2015.
Infrastruktura U poređenju s drugim dijelovima Indonezije, infrastruktura u Papui je jedna od najslabije razvijenih, zbog udaljenosti od glavnog grada Jakarte. Ipak, u posljednjih nekoliko godina, vlada je uložila značajne sume novca u izgradnju i poboljšanje postojeće infrastrukture u regiji. Napori Ministarstva javnih radova i stanovanja u Papui u razvoju infrastrukture bili su vrlo masovni u posljednjih 10 godina. Ovi napori se provode kako bi se ubrzao pravedan razvoj i podržao regionalni razvoj u Papui. Glavni fokus razvoja infrastrukture u Papui je poboljšanje regionalne povezanosti, poboljšanje kvalitete života kroz obezbjeđivanje osnovne infrastrukture i povećanje sigurnosti hrane kroz razvoj infrastrukture vodnih resursa. Dostignuća i uslovi razvoja infrastrukture u Papui do 2017. pokazali su značajan napredak.
Internet i telekomunikacije