Ujgurski kaganat (ili Ujgursko carstvo ili Uigurski kaganat, takođe poznat kao zemlja Tokuz Oguza,E.J. Brill, 1962, Four studies on the history of Central Asia, p. 88Scott C. Levi, 2009, Islamic Central Asia: An Anthology of Historical Sources, p. 29V. V. Barthold, 1956, Four Studies on Central Asia, p. 88 staroturkijski: -{𐱃𐰆𐰴𐰕:𐰆𐰍𐰕:𐰉𐰆𐰑𐰣}-, moderni ujgurski: , Uyghur Xanliqi, nazivima iz Tang ere sa modernim Hanju pinjinom: ili ) bilo je turkijsko carstvo koje je postojalo oko jednog veka između sredine 8. i 9. veka. Oni su bili plemenska konfederacija pod Orkon ujgurskim () plemstvom, koje su Kinezi nazivali Đu Sing („Devet klanova”), što potiče od imena Toguz Oguz ili Toquz Tugluq. Njihova prestonica je bio Otuken i kasnije Ordu-Balik. On je kasnije zamenjen Jenisej kirgiskim kaganatom.

Istorija Uspon

Godine 657, Zapadnoturkijski kaganat je porazila dinastija Tang, nakon čega su Ujguri podpali pod Tang upravu. Pre toga, Ujguri su već pokazali sklonost ka savezima sa Tang dinastijom, kada su se s njima borili protiv Tibetanskog carstva i Turaka 627. godine. Godine 742, Ujguri, Karluci i Basmili pobunili su se protiv Drugog turskog kaganata.

Godine 744, Basmili su zauzeli tursku prestonicu Otuken i usmrtili vladajućeg Ozmis Kagana. Kasnije te godine ujgursko-karlučki savez je formiran protiv Basmila i pobedio ih. Njihov kagan je ubijen i Basmili su prestali da postoje kao narod. Neprijateljstva između Ujgura i Karluka zatim su primorala Karluke da migriraju na zapad u Žetisu i da se sukobe sa Tirgešima, koje su porazili i pokorili 766. godine.

Lično ime ujgurskog kagana bilo je Kulıg Bojla (). On je uzeo titulu Kutlug -{I}- Bilg kagan „Sjajni, mudri, moćni kagan”, tvrdeći da je vrhovni vladar svih plemena. On je sagradio svoj glavni grad u Ordu-Baliku. Prema kineskim izvorima, teritorija Ujgurskog carstva tada je dosegla „na svom istočnom kraju, teritoriju Šiveja, na zapadu planine Altaj, na jugu je kontrolisala pustinju Gobi, tako da je pokrivala čitavu teritoriju drevne Sjungnu”.

Ujguri su 745. godine ubili poslednjeg kagana Gokturka, bega Bajmejkehana Gulongfua (), i poslali njegovu glavu u Tang.

Reference

Literatura

Mackerras, Colin, The Uighur Empire: According to the T'ang Dynastic Histories, A Study in Sino-Uighur Relations, 744–840. Publisher: Australian National University Press, 1972. 226 pages,

50px Text was copied from this source, which is available under a Creative Commons Attribution 4.0 International License.

Spoljašnje veze

Jiu Tangshu () Old Book of Tang Chapter 195 (in Chinese) Xin Tangshu () New Book of Tang, chapter 217, part 1 and part 2 (in Chinese). Translation in English here (most of part 1 and beginning of part 2). Die chinesische Inschrift auf dem uigurischen Denkmal in Kara Balgassun (1896)

Категорија:Бивше државе Категорија:Туркијски народи