mini|desno|250px|Uređaj za uzimanje uzoraka vode u dubini, u jezerima i morima, za ispitivanje kakvoće vode. mini|desno|250px|Automatska stanica za uzorkovanje vode ugrađena na rijeci Milwaukee blizu mjesta New Fane (Wisconsin). mini|desno|250px|Ručno uzimanje uzorka vode za ispitivanje. mini|desno|250px|Izmjerenom vrijednošću električne vodljivosti na električnom uređaju za mjerenje električne vodljivosti vode možemo procijeniti stupanj mineralizacije vode i tako ocijeniti o kojoj je vrsti vode riječ. mini|desno|250px|Mineralna voda ima veći udio ukupno otopljenih tvari od pitke vode iz slavine. mini|desno|250px|Taloženje zbog tvrdoće vode (kamenac). mini|desno|250px|Kada je voda u maloj količini (u čaši vode) ona izgleda bezbojna za ljudsko oko. mini|desno|250px|pH metar. mini|desno|250px|Zamućenje vode koje ima vrijednosti 5, 50 i 500 NTU (od lijeve strane na desnu).
Kakvoća vode ili kvaliteta vode se ispituje prema preporukama, smjernicama i pravilnicima mjerodavnih ustanova i zavoda na međudržavnoj i državnoj razini. U Hrvatskoj kakvoća vode za piće propisana je Pravilnikom o parametrima sukladnosti, metodama analiza i monitorinzima vode namijenjene za ljudsku potrošnju (NN 64/2023) te Ispravakom pravilnik a o parametrima sukladnosti, metodama analiza i monitorinzima vode namijenjene za ljudsku potrošnju (NN 88/2023) koji je u suglasju s istovrsnim pravilnicima Europske unije. Ovim se pravilnikom propisuje: zdravstvena ispravnost vode koja služi za javnu vodoopskrbu stanovništva kao voda za piće ili za proizvodnju namirnica i pripremu hrane; vrste, obim i standardni postupci analize uzoraka vode za piće; učestalost i način uzimanja (uzorkovanje) vode za piće.
Pravilnikom su dodatno za vrijeme izvanrednog stanja, ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti propisane maksimalno dopuštena koncentracija bojnih otrova u vodi za piće i radiološka svojstva vode za piće. Kakvoću vode za piće treba ispitivati na izvoru, nakon postupka pročišćavanja i dezinfekcije, u vodospremi i vodu u razdjelnoj mreži (na određenim mjestima vodovoda). Voda se ispituje terenskim uviđajem i analizom pojedinih uzoraka u laboratoriju. "Kvaliteta vode", www.um-ng.hr, 2012.
U prirodi nema idealno čiste vode. Voda već pri nastanku iz vodene pare otapa plinove i krute čestice koje se nalaze u atmosferi. Sastav tla, i onečišćenje tla ima veliki utjecaj na sastav i kakvoću vode. Već u toku padanja, kiša upija atmosfersko onečišćenje zbog povećane količine ugljikovog dioksida CO2 u atmosferi, te pH pada do vrijednosti od 5,6 pa čak i do 4, te nastaju kisele kiše. Samo u krškim područjima karbonatne stijene neutraliziraju tu kiselost, te voda ima pH oko 7, što je čini neutralnom. Onečišćenje podzemne vode uvijek je nepovoljno, jer ako se voda onečisti otrovnom tvari ona je izvan upotrebe ne samo desetljećima, već i stoljećima ili zauvijek. Zato mjere obvezne zaštite vode kod planiranja, gradnje i održavanja objekata moraju biti učinkovite, zakonski provedive, i određene Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, te Uredbom o maksimalno dopuštenim koncentracijama opasnih tvari u vodama. Oni propisuju granične vrijednosti pojedinih kemijskih elemenata i spojeva, što vodu čine opasnom za ljudsko zdravlje ako se nalaze u koncentracijama većih od dopuštenih. "Voda - Mythos, Ethos, Praxis", Predavanje povodom Svjetskog dana voda, u nedjelju, 22. ožujka 2009. s početkom u 17:00 sati, u prostorijama Generalnog konzulata Republike Hrvatske,2009.
Analiza vode za piće Analiza vode za piće obuhvaća sljedeća određivanja: Organoleptičke i fizikalno-kemijske osobine vode : temperatura, boja, zamućenje (mutnoća), miris i okus, pH i elektrovodljivost; Kemijske osobine vode: tvrdoća, kalcij, magnezij, kalij, litij, natrij, amonijak, fluorid, klorit, bromat, klorid, nitrit, klorat, bromat, nitrat, fosfat, sulfat, oksidativnost, otopljeni plinovi u vodi, masti i ulja, mineralna ulja, slobodni zaostali (rezidualni) klor, detergenti; Bakteriološke osobine vode: koliformne bakterije, fekalne koliformne bakterije, fekalni streptokoki, sulfitoreducirajuće klostridije, aerobne mezofilne bakterije, virusi u vodi. Otrovne (toksične) tvari: aluminij, arsen, berilij, cijanidi, kadmij, krom, nikal, olovo, pesticidi, selenij, vanadij, živa, sumporovodik, bakar, cink i drugo.
Učestalost uzorkovanja Učestalost uzorkovanja prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće je: doza klora i zaostalog (rezidualnog) klora u vodi provjerava se prije raspodjele potrošačima dva puta dnevno; zamućenje, boja, miris, vodljivost i pH vrijednost za sirovu i za pročišćenu vodu ispituje se jedanput na dan; kemijska analiza sirove vode za sva izvorišta koja su prikladni opskrbljivači najmanje dva puta godišnje (redovito poslije dugih razdoblja suše ili oborina); bakteriološka analiza provodi se za pročišćenu vodu jednom tjedno, a za sirovu vodu i vodu iz opskrbnog sustava jednom mjesečno.
Pokazatelji kakvoće vode U određivanju kakvoće vode istraživači se vrlo često koriste svojim osjetilima da bi odredili neka fizička svojstva vode: miris, okus, boju, zamućenost, temperaturu i drugo, koristeći se pritom stečenim iskustvima i spoznajama o vrstama i jačini (intenzitetima) različitih osjeta. Jačina doživljenog mirisa, okusa, boje, zamućenosti ili temperature određuje se uspoređivanjem jačine organoleptičkih svojstava uzorka sa skalom poznatih standarda. "Hidrokemija", Agronomski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, www.agr.unizg.hr, 2006.
Fizikalno-kemijski pokazatelji
Električna vodljivost Električna vodljivost vode je sposobnost vode da provodi električnu energiju. Ta sposobnost ovisi o prisutnosti iona, o njihovoj ukupnoj koncentraciji, o pokretljivosti i valenciji iona i o temperaturi mjerenja. Otopine većine anorganskih spojeva relativno su dobri vodiči. Nasuprot tome molekule organskih spojeva, koje se ne razlažu u vodenoj otopini, električnu struju provode vrlo slabo (ako je uopće provode).
Jedinica mjere elektrovodljivosti je mikrosimens po centimetru (mS/cm), što je obrnuta vrijednost jedinici električnog otpora, mikroomu po centimetru, tj.: 1 S/cm = 1/(1 om/cm). Izmjerenom vrijednošću električne vodljivosti možemo procijeniti stupanj mineralizacije vode i tako ocijeniti o kojoj je vrsti vode riječ. "Predled kvalitete pitke vode u Hrvatskoj", Literatura: “Priručnik o temeljnoj kakvoći vode u Hrvatskoj”, Dr. sc. Željko Dadićwww.um-ng.hr, www.waterline.hr, 2012.
Vrsta vode Električna vodljivost (mS/cm) Jako čista voda (demineralizirana voda) < 0,05 Pitka voda < 1 000 Mineralna voda 1 000 – 3 000 Bočata voda > 1 000 Morska voda > 50 000
Destilirana i demineralizirana voda, koje su maksimalno pročišćene, gotovo da ne provode električnu struju. S druge strane, morska voda, bogata solima, izvrstan je vodič elektriciteta. Što je voda čistija i ima manje otopljenih tvari, to slabije provodi struju. Visoka električna provodljivost može ukazivati na onečišćenje vode, poput prisutnosti soli, kiselina ili baza. Voda s visokom provodljivošću može uzrokovati koroziju metalnih cijevi i uređaja. U industriji, električna provodljivost vode je važna za mnoge procese, kao što su proizvodnja hrane, farmaceutska industrija i proizvodnja električne energije. U akvaristici i ribnjarstvu, električna provodljivost je važan parametar za održavanje zdravog ekosustava.Aquafilter: Elektroprovodljivost vode 14. listopada 2024.
Električna provodljivost se mjeri u mikrosiemensima po centimetru (µS/cm). Za mjerenje se koriste specijalizirani uređaji koji se nazivaju konduktometri. Otopljene tvari: soli, minerali, kiseline i baze su glavni čimbenici koji utječu na provodljivost. Povećanje temperature povećava pokretljivost iona u vodi, što dovodi do povećanja provodljivosti. Povećanje temperature za 1 stupanj celzijusa, poveća provodljivost za 3%. Utjecaj tlaka na provodljivost je obično zanemariv u većini primjena.
pH vrijednost i električna provodljivost vode su dva različita pokazatelja. Dok pH mjeri kiselost ili lužnatost vode, električna provodljivost mjeri sposobnost vode da provodi električnu struju. Iako su oba parametra važna za karakterizaciju vode, oni ne ovise direktno jedan o drugom. Uz prirodne čimbenike, na električnu provodljivost vode značajno utječu i ljudske aktivnosti, odnosno zagađenje. Ove aktivnosti uključuju ispuštanje otpadnih voda iz septičkih jama, odlaganje otpada na deponije, poljoprivredne aktivnosti i korištenje soli za održavanje cesta zimi. S druge strane, prirodni procesi kao što su kiša i isparavanje također mogu utjecati na provodljivost vode.
Najviša dopuštena električna provodljivost za pitku vodu iznosi 2500 mikrosiemensa po centimetru (µS/cm) na temperaturi od 20 °C. S povećanjem temperature, raste i provodljivost vode. Provodljivost vodovodne vode na 20 °C u Dubrovniku je 380,Vodovod Dubrovnik: Kakvu vodu pijemo? a u Labinu 571 μS/cm.Vodovod Labin: Analiza vode 14. listopada 2024. Gazirane mineralne vode imaju provodljivost od 1800-2500 µS/cm. Destilirana voda, s druge strane, ima vrlo nisku provodljivost od oko 0,05 µS/cm i koristi se u laboratorijima. U industriji su standardi još stroži, a maksimalna dopuštena provodljivost je 50 µS/cm. U poljoprivredi, posebno kod uzgoja borovnice, električna provodljivost vode za navodnjavanje je vrlo važan parametar i kreće se u rasponu od 50 do 500 µS/cm.Hidrolux: Elektroprovodljivost vode 14. listopada 2024.
Ukupne otopljene tvari
Ukupne otopljene tvari ili TDS (engl. Total Dissolved Solids) su u vodi otopljene anorganske soli. Mjerna jedinica je miligram na litru (mg/l). Glavninu soli čine kationi kalcija, magnezija, natrija i kalija, te anioni karbonata, hidrogenkarbonata, klorida, sulfata i nitrata. Otopljene tvari uvodi mogu utjecati na njen okus. Na temelju izmjerenih vrijednosti ocjenjuje se ukusnost vode za piće.
Ukusnost vode Ukupne otopljene tvari ili TDS (mg/l) Odlična < 300 Dobra 300 – 600 Dovoljna 600 – 900 Loša 900 – 1200 Neprihvatljiva > 1200
Ukupne otopljene tvari u vodi potječu kako od prirodnih izvora tako i od onećišćenja. Na vrijednost ukupno otopljenih tvari mogu utjecati i miješanje morske vode sa slatkom, a i soli upotrebljene za odleđivanje cesta. Neki sastojci ukupno otopljenih tvari, kao što su kloridi, sulfati, magnezij, kalcij i karbonati utječu na koroziju ili na stvaranje nakupina na vododistribucijskim sustavima (kamenac).
Slanost ili salinitet vode
Slanost ili salinitet je važno svojstvo vode, a iskazuje se u promilima težine, tj. salinitet od 1 promila kazuje da je u kilogramu vode otopljen 1 gram soli (natrijev klorid). Slanost se najčešće povezuje s morskom vodom i s njenim utjecajem na slatke vode. Što je veći utjecaj morske vode slanost se povećava. Obično se smatra da se vode koje imaju slanost manju od 0,5‰ mogu koristiti za piće. Povišena slanost može negativno utjecati na razvodne sustave, crpke, ventile, gdje se na metalnim površinama stvaraju naslage ili nastaje korozija.
Tvrdoća vode
Tvrdoća vode je mjerilo učinka vode za njeno reagiranje sa sapunom. Tvrdoj vodi potrebno je prilično više sapuna za stvaranje pjene. Uzrok tome nije jedna tvar, nego raznoliki otopljeni polivalentni metali ioni, uglavnom kationi kalcija i magnezija, iako znatno manje tome doprinose i drugi kationi, npr. barija, željeza, mangana, stroncija i cinka. Tvrdoća vode se najčešće izražava u mg/l kalcijevog karbonata CaCO3, ali i preko njemačkih, francuskih i engleskih stupnjeva tvrdoće: 1 njemački stupanj tvrdoće °dH = 10 mg CaO u 1 litri vode; 1 francuski stupanj tvrdoće °F = 10 mg CaCO3 u 1 litri vode; 1 engleski stupanj tvrdoće °e = 10 mg CaCO3 u 0,7 litara vode. Tvrdoća vode °dHmg/l CaCO3 Vrsta vodemanje od 4< 71,4Meka voda4 – 871,4-142,8Lagano tvrda voda8 – 18142,8 – 321,4Umjereno tvrda voda18 – 30321,4 – 535,7Tvrda vodapreko 30> 535,7Jako tvrda voda
Boja vode