mini|Louis Armstrong Louis Daniel „Satchmo” Armstrong (New Orleans, 4. kolovoza 1901. – New York, 6. srpnja 1971.), američki jazz glazbenik.
Tijekom dojmljive karijere, postao je najveći jazz glazbenik, neosporni čelnik popularne glazbe 20. stoljeća i jedna od najvećih figura u povijesti glazbe. Armstronga su voljeli ne samo zbog njegova trubačkog talenta, nevjerojatno čistog i prodornog sviranja na trubi i specifičnog hrapavog pjevanja, nego i zbog ljudske topline i velikodušnosti, te zbog simpatične osobnosti "velikog djeteta" koje se raduje životu i živi za glazbu.
Životopis Rani život mini|desno|Slika Louisa Armstronga koju je 2002. naslikao Adi Holzer Armstrong je često govorio da je rođen 4. srpnja 1900.The TIME 100. Louis Armstrong. TIME, Stanley Crouch, June 8, 1998. "For many years it was thought that Armstrong was born in New Orleans on July 4, 1900, a perfect day for the man who wrote the musical Declaration of Independence for Americans of this century. But the estimable writer Gary Giddins discovered the birth certificate that proves Armstrong was born Aug. 4, 1901." pristupljeno 8. siječnja 2009. datum koji je zabilježen u brojnim biografijama. Iako je umro 1971. tek je sredinom 1980-ih utvrđen pravi datum rođenja 4. kolovoza 1901. Otkrio ga je Tad JonesWhen is Louis Armstrong's birthday? Službene internet stranice "Louis Armstrong House & Archives".
Armstrong je rođen u vrlo siromašnoj obitelj New Orleansu, Louisiana, kao unuk robova. Djetinjstvo je proveo u siromaštvu, u opasnoj četvrti Uptown New Orleansa, znanoj kao engl. “Back of the Town”, nakon što je njegov otac William Armstrong (1881–1922), napustio obitelj zbog druge žene, dok je Louis bio beba. Njegova majka Mary "Mayann" Albert (1886–1942), napustila je Louisa i njegovu mlađu sestru Beatrice Armstrong Collins (1903–1987), i ostavila ih na brigu baki Josephine Armstrong, i povremeno ujaku Isaacu. U dobi od pet godina vratio se živjeti kod majke i njenih rođaka, a oca je viđao povremeno na paradama.
Pohađao je školu za dječake Fisk, gdje je vrlo rano izložen glazbi. Zarađivao je nešto novaca raznoseći novine i prodavajući odbačenu hranu u restoranima, ali nedovoljno da bi se majka prestala prostituirati. Obilazio je lokalne plesne dvorane u bilizni doma, gdje je vidio sve vrste plesa od razuzdanog plesa do kvadrile (negl. "quadrille"). Za dodatni novac teglio je ugljen u Storyville, poznatu četvrt crvenih svjetiljki, gdje je slušao glazbene sastave u bordelima i plesnim dvoranama, posebice "Pete Lala's" gdje je nastupao Joe "King" Oliver, a ostali poznati glazbenici su povremeno gostovali.
Nakon što je odustao od škole u dobi od jedanaest godina, Armstrong se pridružio kvartetu dječaka koji su pjevali na ulici za novac. Ali počeo je upadati u nevolje. Svirač korneta Bunk Johnson kaže da je naučio Armstronga (tada 11) svirati honkey tonk po uhu u Dago Tony's u New Orleansu.Current Biography 1944, pp. 15–17. iako je nekoliko godina kasnije Armstrong zahvalio za to Oliveru.
Armstrong je rijetko gledao na mladost kao najteža vremena već je često crpio inspiraciju iz toga vremena "Svaki puta kada zatvorim oči dok sviram moju trubu - pogledam u srce dobrog starog New Orleansa... dao mi je nešto za živjeti". (engl. “Every time I close my eyes blowing that trumpet of mine—I look right in the heart of good old New Orleans... It has given me something to live for.)”
Radio je i za litvansko-židovsku imigrantsku obitelj Karnofskys, koja je imala odlagalište otpada i davala mu povremeno poslove. Prihvatili su ga i odnosili se prema njemu kao prema dijelu obitelji, znajući da je odrasto bez oca.
Kasnije je u napisao sjećanja o odnosu s Karnofskys u djelu "Louis Armstrong + the Jewish Family in New Orleans, La., the Year of 1907." Opisuje svoje otkriće kako je ta obitelj zbog svojeg židovskog porijekla često bila diskriminirana od ostalih bijelaca. Armstrong je nosio privjesak Davidove zvijezde do kraja života i pisao što je naučio njih: "kako živjeti stvaran život i odlučnost" (engl. "how to live—real life and determination.")Teachout, Terry. "Satchmo and the Jews" Commentary magazine, Nov. 2009.
Utjecaj obitelji Karnofsky se u New Orleans osjeća kroz Karnofsky Projekt, neprofitabilna organizacije posvećena prihvaćanju doniranih glazbenih instrumenata i davanja ih djeci koja nemaja priliku svirati."The Karnofsky Project" .
Armstrong je ozbiljno razvio sviranje korneta u glazbenom sastavu "New Orleans Home for Colored Waifs" (Dom za tamnopute beskućnike), gdje je boravio u više navrata zbog delikvencije, najduže nakon što je pucao u zrak iz poočeva pištolja na novogodišnjem slavlju, prema policijskom zapisu. Profesor Peter Davis, koji je često navračao u dom na zahtjev upraviteljakapetana Josepha JonesaCurrent Biography 1944 p. 16. u mladom Amstrongu uveo je disciplinu i glazbenu naobrazbu.
Nakon nekog vremena, Davis je Armstronga postavio vođom glazbenog sastava. Glazbeni sasatav Doma nastupao je u okolici New Orleansa i trinaestogodišnji Louis počeo je privlačiti pažnju sviranjem korneta, čime je započela njegova glazbena karijera.Bergreen, 1997, p. 78. U dobi od četrnaest godina pušten je iz Doma, te nastavio živjeti s ocem i novom pomajkom, a ujedno i ponovno na ulici, pred kušnjama. Armstrong je prvi posao dobio u plesnoj dvorani "Henry Ponce’s" gdje je Black Benny postao njegov zaštitnik i vodič. Danu je teglio ugljen, a noću je svira kornet.
Nastupao je u gradskim čestim paradama limene glazbe gdje je slušao starije glazbenik kada god je imao priliku. Tako je učio od Bunka Johnsona, Buddy Petita, Kida Ory i ponajviše od svih, Joe "King" Olivera, koji mu je bio mentor.
Kasnije je nastupao u sastavima limene glazbe, te riječnim brodovima na New Orleansu, a počeo je putovati s tada poznatim gl. sastavom "Fate Marable" koji je nastupao po parobrodovima na rijeci Mississippi. Vrijeme provedeno sa sastavom nazivao je pohađanjem sveučilišta, jer je stekao veliko iskustvo u radu s pisanim aranžmanima. Godine 1919. Joe Oliver zaputio se na sjever i napustio mjesto u gl. sastavu Kid Orya, te ga je zamijenio Armstrong. Postao je i druga truba za društevni sastav limene glazbe "Tuxedo Brass Band".Bergreen, 1997, p. 142.
Karijera Louis je 19. ožujka 1918. oženio Daisy Parker iz gradića Gretna, Louisiana. Posvojili su trogodišnjeg dječaka Clarencea Armstronga, čija je majka bila Louisova rođakinja Flora, a koja je preminula ubrzo nakon poroda. Clarence Armstrong je bio mentalno retardiran, kao rezultat ozljede glave i Louis je proveo ostatak života brinući se za njega."Satchuated" Gary Giddins, Village Voice April 16–22, 2003. pribavljeno 17. listopada 2007. Louisov brak s Parker brzo se je raspao. Ubrzo nakon razvoda ona je preminula.
Kroz nastupe na riječnim brodovima Armstrongov glazbeno znanje se je proširilo. U dobi od dvadeset godina, naučio je čitati glazbu i počeo je nastupati sa solo dionicama na trubi. Bio je jedan od prvih jazz glazbenika koji tako nastupao, te je s vremenom pridodavao vlastitu osobnost i stil u solo dionice. Naučio je stvarati vlastiti zvuk te počeo koristiti pjevanje i lupkanje u svojim nastupima.Bergreen, 1997, p. 170.
Godine 1922. Armstrong se priključio egzodusu u Chicago, gdje ga je pozvao mentor Joe "King" Oliver, da se pridruži sastavu "Creole Jazz Band" i gdje je mogao dovoljno zarađivati da ostavi dnevni posao. Bilo je to vrijeme napretka u Chicagu, te iako su rasni odnosi bili loši, "Vjetroviti grad" je bio puno poslova za tamnopute ljude, koji su dovoljno zarađivali u tvornicima i imali dovoljno da troše na zabavu.
Oliverov sastav je bio najbolji i najutjecajniji glazbeni sastav u Chicagu ranim 1920-im, i u to vrijeme Chicago je bio središte jazz svemira. Armstrong je u Chicagu živio kao kralj u vlastitom stanu s privatnom kuponicom (prvi puta u svojem životu). Iako uzbuđen zbog toga što se nalazi u Chicagu, započeo je pisati nostalgična pisma prijateljima u New Orleansu, što se nastavilo do kraja karijere. Kako je Armstrongova reputacija rasla, često su ga izazivali na sviračke obračune.
Armstrong je snimio prve snimke za izdavačke kuće "Gennett Records" i "Okeh Records" 1923., dok je svirao drugi kornet u Oliverovu sastavu. U to vrijeme je upoznao Hoagya Carmichaela (s kojime će kasnije surađivati), preko prijatelja Bixa Beiderbeckea, koji je imao svoj gl. sastav.
Lil i njen suprug svirali su i klasičnu glazbu na crkvenim koncertima kako bi proširili njegovu vještinu i unaprijedili svoje solo nastupe. Poticala ga je da se modernije oblači kako bi izgledao bolje i kako bi prikrila njegov rastući obujam.
Armstrong je uživio u suradnji s Oliverom, ali je Louisova druga supruga, pijanistica Lil Hardin Armstrong, tjerala ga da potraži bolju zaradu, te da razvije noviji stil podalje od Oliverova utjecaja. Armstrong je poslušao njen savjet, te je napustio sastav 1924. Ubrzo nakon toga, Armstronga je dobio poziv da ode u New York City i svira u gl. sastavu "Fletcher Henderson Orchestra", vodećem afroameričkom gl. sastavu toga vremena. Armstrong je prešao na trubu kako bi se bolje uklopio s ostalim glazbenicama svoje sekcije.
Armstrong se brzo prilagodio Hendersonov stilu, svirajući trubu i eksperimentirajući s trombonom. Ostali članovi sastava brzo su prihvatili Armstrongov emotivni, izražajni puls. Ubrzo su njegovi nastupi počeli sadržavati pjevanje i pričanje priča o likovima iz New Orleansa.Bergreen, 1997, p. 247.
Hendersonov orkestar nastupao je u najboljim mjestima isključivo za bijelce, kao što je npr. poznati "Roseland Ballroom", gdje je aranžmane radio Don Redman. Duke Ellingtonov orkestar je išao u Roseland kako bi vidjeli Armstrongove nastupe, a mladi svirači su uzaludno pokušavali svirati bolje od njega.
U to vrijeme, Amstrong je snimio brojne snimke koje je aranžirao stari prijatelj iz New Orlaansa, pijanist Clarence Williams; bile su to snimke s malim jazz gl. sastavom "Williams Blue Five" i serija s blues pjevačicama kao što su Bessie Smith, Ma Rainey i Alberta Hunter.
Nakon sviranja po New Yorku, Armstrong se vratio u Chicago 1925., uglavnom na nagovaranje supruge, koja je htjela povećati prihode i Amstrongovu karijeru. On je New Yorku bio zadovoljan, ali je kasnije priznao da je bila u pravu, te da je Hendersonov orkestar ograničavao njegov umjetnički rad. U javnosti ga je često nazivala "Najbolji svirač trube na svijesti", na njegovo razočaranje. Na početku je bio član gl. sastava "Lil Hardin Armstrong Band" i radi je za suprugu.Bergreen, 1997, p. 260.
Pod vlastitim imenom počeo je snimati za tvrtku "Okeh" sa svojim poznatim gl. sastavima "Louis Armstrong and his Hot Five" i "Louis Armstrong and his Hot Seven". Tada su nastali hitovi poput "Potato Head Blues", "Muggles" i "West End Blues". Glazba pjesme "West End Blues" postala je standard i agenda za jazz u sljedećim godinama.
Grupu su činili Kid Ory (trombon), Johnny Dodds (klarinet), Johnny St. Cyr (bendžo), supruga Lil na klaviru i obično bez bubnjara.
mini|desno|Armstrong na probi za šešir (oko 1955.g.)
Armstrongov način vođenja sastava bio je vrlo jednostavan, tako je St. Cyr zapisao: "Radeći s njime čovjek se je osjećao tako opuštenim, a on je bio vrlo širokouman... uvijek se trudio da svakoga istakne pojedinačno." (engl. "One felt so relaxed working with him, and he was very broad-minded. .. always did his best to feature each individual."Bergreen, 1997, p. 274.)
Njegove snimke s pijanistem Earlom "Fatha" Hinesom (najpoznatija njihov duet iz 1928. "Weatherbird") i Armstrongov uvod trubom u "West End Blues" ostali su jedni od najpoznatijih i najutjecajnijih jazz improvizacija u povijesti.
Armstrong je sada bio slobodan da razvije svoj vlastiti stil kako je želio, koji je uključivo velike doze živahnog jive-a kao što su "whip that thing, Miss Lil" i "Mr. Johnny Dodds, Aw, do that clarinet, boy!"Bergreen, 1997, p. 264.