mini|Portret Stjepan Skoko Stjepan Skoko (Grab kod Ljubuškog, 9. rujna 1959.) renomirani je hrvatski akademski kipar.
Skoko je održao 27 samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu te više od 30 skupnih izložbi. Izveo je i postavio više od 30 skulptura na javnim mjestima, a djela mu se nalaze u mnogim muzejskim i privatnim zbirkama. Na 60. Venecijanskom Bijenalu 2024. godine izlaže projekt „Mjera mora” u Nacionalnom paviljonu Bosne i Hercegovine. O njegovu su radu eseje i likovne kritike, kao i mnoge novinske osvrte, pisali brojni renomirani povjesničari umjetnosti, književnici i kritičari. Njegovi radovi zastupljeni su u udžbenicima, književnim izdanjima, monografijama i antologijskim pregledima, poput monografije “Destination Art” o skulpturi u javnim prostorima autorice Amy Dempsey, u izdanju Thames & Hudson iz Londona.
Životopis Stjepan Skoko rođen je 1959. godine u Grabu kod Ljubuškog. Školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu završio je 1979. godine, a 1986. godine diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Vjekoslava Rukljača. Od 1987. godine član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) u Zagrebu te Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine (ULUBIH) u Sarajevu. Godine 1995. utemeljio je Umjetničku galeriju TMT u Ljubuškom te sudjelovao u osnivanju Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru sa sjedištem u Širokom Brijegu, gdje je voditelj kiparske klase u zvanju redovitog profesora. Dužnost dekana obavljao je od 2013. do 2020. godine, a od siječnja 2021. je pomoćnik rektora za umjetnost.
Obrazovanje Skoko je završio osnovnu školu u Vitini, nakon čega je upisao Srednju umjetničku školu u Sarajevu. Njegovi učitelji su bili profesor Ivica Hižar, profesor Ibro Bilajac i profesor Luka Ilić. Školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu završio je 1979. godine, a 1981. godine upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Radio je u ateljeima profesora Stipe Sikirice i Krune Bošnjaka, a diplomirao je u klasi profesora Vjekoslava Rukljača. Kao student, radio je scenografiju za kazališne predstave u Zagrebu.
Umjetnička galerija TMT Skoko je podnio inicijativu za osnivanjem Umjetničke galerije TMT u Ljubuškom, a utemeljena je 1995. godine. Nastala je pod osnivačkim patronatom Općinskog vijeća Ljubuški. Galerija TMT prepoznata je po predstavljanju renomiranih umjetnika kao i podršci mlađim talentima, čime doprinosi kulturnoj sceni i postavlja likovne kriterije.
Značajnija djela 350px|mini|Spomenik "Domagojevi strijelci" u Vidu kod Metkovićahttp://www.arhiva.metkovic.hr/vijest.asp?vijest=1296
Javna skulptura
Domagojeva lađa “Domagojeva lađa” je monumentalni spomenik knezu Domagoju, izrađen 1997. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Skulptura prikazuje četiri figure koje okružuju središnju figuru, koristeći atribute poput luka, strijele, koplja i krune kako bi simbolizirala ratnike i vođe. Skulptura je karakteristična po dinamičnom prodoru u prostor oko sebe.
Spomenik majci “Spomenik majci” predstavljen je 2020. godine u Ljubuškom, izrađen od bronce i posvećen ženama i djeci stradalih muškaraca tijekom Drugog svjetskog rata. Skulptura prikazuje majku oko koje su tri djeteta, simbolizirajući snagu i patnju žena u ratnim i uvjetima i vremenu poraća.
Oltar znanja “Oltar znanja” postavljen je 2023. godine na Sveučilištu u Mostaru, komemorirajući poginule i preminule studente i djelatnike Sveučilišta. Skulptura je formalno oblikovana kao geometrijski pravokutnik s postoljima na oba kraja, a površina aluminija dinamično je obrađena uzorkom cvijeta, stvarajući prikladno mjesto pijeteta.
Popis javne plastike: Vid, Domagojeva lađa, nalazi se na brežuljku drevne Naronehttp://www.ljubuski-online.info/ljubuski/kultura/7855-svima-nam-je-uciti-predstavljen-novi-broj-lista-akademija.htmlhttp://www.ljevaonicaumjetninaalu.com/o-nama-2.html Split, Mihovilov prolaz, Histrion, bronca, Zagreb, Hrvatski sabor, Domagojeva lađa, bronca Zagreb, ZAP Vukovarska bb., Domagojev strijelac, bronca Blato na Cetini, Kraljica Hrvata, bronca Ljubuški, sv. Ante bronca, Pitagora bojeno željezo, portret Ante Paradžika, bronca Čitluk, Osnovna škola, Didak Buntić, bronca Mostarska Vrata, oltar i crkvena vrata, bronca, Mostar, predvorje franjevačkog samostana, Sova, bronca Mostar, za Sveučilište u Mostaru izradio rektorski lanac, bronca Sinj, Peta postaja Veljaci, Ilijin stećak, bronca Rasno, Ivan Sopta, bronca Zvirnjača, sv. Ante, bronca Metković, Gimnazija, Domagojeva lađa, bronca Seonica, župna crkva, postavljeni vitraji, Nikola Tavelić, Leopold Mandić, Biskup fra Rafo Barišić, Fra Bariša Drmić, portreti, Radosna i Svjetlosna Otajstva Vitina, župna crkva: stradanje Vitinskih mučenika, vitraji Čerin, župna crkva: hrvatski sveci, vitraji, skulptura sv. Stjepana, bronca Grab, filijalna crkva sv. Ivana Krstitelja, Ivanov životopis, četiri vitraja Sarajevo, Pastoralni štap za kardinala Vinka Puljića, srebro Donja Blatnica, filijalna crkva: oltar, granit Konjic, Franjevački muzej Humac, Franjevački muzej, Poklonstvo, bronca Rama, Šćit, muzej, Peta postaja, bronca Venecijansko bijenale - Mjera mora
Umjetnički projekt Mjera mora mini|Mjera mora, Paviljon BiH na 60. Venecijanskom bijenalu, Palača Zorzi. Umjetnički projekt „Mjera mora“ Stjepana Skoke na Venecijanskom bijenalu 2024. bavi se iščitavanjem slojevitosti značenja i simbolike mora, njegove dubine i prostranosti, civilizacijske uvjetovanosti i uloge u identitetu pojedinca. Prema Fernandu Braudelu, Mediteran je svoj kontinuitet očuvao više u zaleđu nego uz obalu. Hercegovina, zavičaj Stjepana Skoke, pripada tom kulturološkom prostoru.
Prvi dio skulpturalne cjeline sastoji se od kvadratičnih odsječaka oblikovanih od aluminija, bojanih u sjajnu plavu boju s ponekim elementom prekrivenim hrđom ili pjeskarenim u sirovom aluminiju. Ti kvadratični elementi predstavljaju „mjeru mora“, čovjekovu potrebu da svijet spoznaje pomoću kategoriziranja, usustavljivanja i izračunavanja – more je podijeljeno u širine i dužine, geografske koordinate koje se iscrtavaju pravilnim linijama po pomorskim kartama i oblikuju „kvadrante“.
Drugi dio skulpturalne cjeline evocira podmorje, dagnje i druge školjke. Ti su kiparski elementi načinjeni od željeza iskovanog u tradicionalnoj kovačnici u Kreševu, čime je autor povezao more s dubokom unutrašnjosti zemlje, blizu geografskog središta Bosne i Hercegovine. Pojedini kružni elementi zavareni su jedni na druge i oblikovani kao vertikale, upućujući na način uzgoja dagnji na vertikalno postavljenim konopima. mini|Skulpturalna cjelina isječaka mora.
Izvori
http://ljubuski.info/4625-skoko-u-galerije-ponovno-vracam-zenski-akt
Kategorija:Životopisi, Ljubuški Kategorija:Hrvatski kipari