Poljaci () su narod iz grupe Zapadnih Slavena, nastanjen na jugu od planinskih područja Sudeta i Karpata preko Sjeverne Europske Nizine na sjever do Baltičkog mora.
Ime Ime Poljak (poljski Polak (m)/Polka (ž)) izvodi se od staroslavenske riječi "pole" (polje). Prema tome, ime "Poljaci" je izvedeno iz značenja "stanovnici polja".
Jezik Poljaci govore poljskim jezikom, jednim od članova slavenske grane indoeuropske jezične porodice.
Povijest
Porijeklo (Zapadnih) Slavena
Poljaci su porijeklom od kojih dvadesetak slavenskih plemena srodnih ostalim grupama Istočnih Slavena što se od oko šestog stoljeća i dalje do 800. naseljavaju na velika područja europske Rusije. Jezgra domovine ovih naših Slavena, koji nas zanimaju, prostire se između Odre i Wisle. Neki dijelovi Slavena kreću na jug i osnivaju nove države. Među ovima ima svakako i slaveniziranih grupa, osobito Hrvata, koji svoj trag u imenima ostaviše u sjevernim slavenskim državama. Zapadne predstraže Slavena na svojim zapadnim granicama naiđoše na germanska plemena i dio njih se svakako nakon krvavih borbi germanizirao. Abodriti, Ljutiči i Vilci neka su od njih. Druga plemena kao što su Poljani (Polanie), Vislani (Wislanie), Pomorjani i drugi osnovaše poljsku državu sredinom šezdesetih godina 10. stoljeća.
Rani izvještaji iz toga kraja Europe koji danas nazivamo Poljskom, datiraju iz 965. – 966. Tih godina Ibrahim-Ibn-Jakub, maurski Židov iz Tortosa u Španjolskoj, u društvu s Kalifom iz Cordobe putuje središnjom Europom. Tada on posjećuje Prag, možda i Krakow, koji se tada nalaziše unutar carstva Čeha. Fragmenti njegova izvještaja poznati su kasnijim arapskim zemljopiscima. Ovi izvještaji spominju zemlje Slavena koja se sastoji od brojnih plemena i ima i vrijednih etnografskih podataka o ranom životu ovih ljudi.
Srednji vijek
Temelji države
mini|lijevo|Boleslav Hrabri (992-1025), drugi je poljski vladar, sin je Mieška i češke princeze Dabrowke. U Gnieznu podiže katedralu biskupu Adalbertu, koji je poginuo prilikom misionarskog puta u zemlji Prusa.
Ime Poljske dolazi po plemenu Poljani (Polanie), oni tada naseljavaše bazen rijeke Warte, područje koje će postati poznato kao Wielkopolska (Velika Poljska). Središte joj je Gniezno, za koje arheologija kaže da je bila snažna fortifikacija koja datira iz 8. stoljeća. Plemenski vođe Poljana koji su stolovali u toj utvrdi bili su Pjastovići. Ime im potječe od legendarnog pretka.
Ime Poljske dolazi po plemenu Poljani (Polanie), oni tada naseljavaše bazen rijeke Warte, područje koje će postati poznato kao Wielkopolska (Velika Poljska). Središte joj je Gniezno, za koje arheologija kaže da je bila snažna fortifikacija koja datira iz 8. stoljeća. Plemenski vođe Poljana koji su stolovali u toj utvrdi bili su Piastovići (Piasts). Ime im potječe od legendarnog pretka. Tokom 10. stoljeća, Poljani i njihovi Piastovići pokoriše lehitska plemena i staviše ih pod svoju zapovijed. Oni osvojiše zemlje plemena između Odre i Buga, i od Baltičkog mora, na jug do Karpata. Među ove pripadaju poznati Kujavci (Kujawianie) čije je središte bio Kruszwica. Padoše i Mazovci iz Mazovije i njihova utvrda Plock, pleme Lędzianie, Pomorjani i njihove utvrde Gdansk i Wolin. Pred kraj stoljeća oni ovladaše i Vislanima (Wislanie) i silesijskim plemenima iz Wroclava, Opole i Legnice. Ove posljednje povijest je zapisala kao Abodrite ili Obodrite Mješko (ca. 960. – 992.), postao je prvi princ dinastije Piastovića, smatra se osnivačem poljske države. Godine 966. on je pokršten, vrši reorganizaciju osvojenih teritorija i ujedinjuje ih u jedan državni sistem. Poljska će postati kršćanska zemlja.
Poljska 10.12. stoljeća, je kao i mnoge druge države Srednjeg vijeka monarhija sa strogo centraliziranom moći koja vlada nad provincijama koje se sastoje od distrikata s tvrdim gradom. Ovi distrikti imaju svoje vojvode, vlastitu vojsku, sudove i fiškale. Slobodnjaci su vojvodi morali plaćati porez.
Mieško 965. ženi češku princezu Dabrowku, ovo dovodi i do njegovog pokrštavanja, dvije godine kasnije u Poznanju je osnovana biskupija s glavnim biskupom Jordanom, koji je po svoj prilici bio Talijan. Brak s Dabrowkom urodi plodom, rodio se Boleslav Hrabri koji je Poljskom vladao od (992. – 1025.). I otac i sin bili su hrabri ratnici i graditelji države. Boleslav 997. organizira misiju koju češki biskup Adalbert vodi u zemlju što je tada naseljavaše plemena Prusa. Ovaj pak pogine, i Boleslav mora da otkupi njegovo tijelo. U Gnieznu mu Boleslav podigne katedralu.
Sveti Rimski car Otto III želi ujediniti cijelu Sklaviniju (zemlje Slavena) u jednu kršćansku zajednicu. Sastaje se 1000. na grobu sada Sv. Adalberta u Gnieznu. Otto ga imenuje patricijem Carstva i uručuje mu koplje sv. Mauricea. Otto ga okruni stavljajući mu na glavu carsku krunu, utemeljivši usput Poljsku crkvu u Gnieznu. Crkva i benediktinski samostani postadoše najznačajnija komponenta političke strukture države.
Dezintegracija i reunifikacija
Boleslav Hrabri je i bio hrabar čovjek, vješt ratu sigurno, jer je u dugom ratu od 1002. – 1018. potukao Germane. Ne miruje, i 1018. šalje ekspediciju protiv Kijeva. Kruna svega je samo kraljevsko krunjenje 1025. Boleslava Hrabrog. No budućnost nije tako svijetla. I Boleslav ima sina, po djedu dobio je ime Mieško II. Zemlju počinju trzati nemiri. Mieško II 1031. gubi rat s Germanima, nije on kao otac Boleslav. Ni Česi više nisu prijatelji i nije ih briga što u njegovim venama teče i Dabrowkina krv. Pljačkaju Gniezno, a i sam Mieško II izgubio je krunu 1031. Zemlja gubi i na teritoriju. Nema sreće za Poljake sve dok ne ovlada njegov sin Kazimir, prozvaše ga Kazimir Obnovitelj. Povratio je izgubljenu Šlesku, Mazoviju i Pomeraniju. Isprva sreća prati i njegovog nasljednika Boleslava II Smjelog koji vlada od 1054. – 1079. On ima ratnih uspjeha i uspijeva povratiti izgubljenu krunu 1076. godine. Međutim ima i neprijatelja koji se priklanjaju Česima, dolazi do konflikata krakovskim biskupom i gube naklonost crkve.
Godine 1079. nesretni Boleslav gubi krunu, ni nasljednici neće, usprkos ratnim uspjesima (osvajanje Pomeranije od 1113. – 1119.) Boleslava Krivoustog (Bolesław Krzywousty), donesti više sreće Poljskoj, država slabi, a uzrok je njena rascjepkanost. Pa i sam Boleslav Krivousti, nećak, Boleslava Smjelog, dijeli zemlju svojim sinovima. Sve do prve polovice 14. stoljeća neće zakucati sreća na vrata Poljske.
Piastrovići osnovaše državu poljsku i vodiše je manje-više uspješno. Tek pred svoje izumiranje uspješe da je vrate k staroj slavi. Desilo se to u vrijeme sposobnih vladara Łokietka i Kazimira Velikog. Zemlje su vraćene matici, osnovano je krakovsko sveučilište (1364.). Ovo ipak ne potraja dugo, Česi ih ne vole, prijete Križari, a Kazimir Veliki nema nasljednika. Ugasila se loza ponosne obitelji pa zavladaše Anžuvinci, kralj Ludovik Veliki i malonjetna mu kći Jadviga. Udala se za litvanskog kneza Jagela, nastaje unija država (Krewo 1385.). Ovaj savez potrajat će 400 godina.
Novi vijek
Jagelovići
Kazimir bijaše posljednji kralj čiste Poljske države, njihovim izumiranjem Poljska mora tražiti spas u savezu sa susjedima, ona ulazi u saveze s Mađarskom 1370-1384.; 1434. – 1444; 1576-1586. Ulazi u savez s Litvom od 1386. – 1795. i sa Švedskom od 1587-1600, pa i Saskom od 1697. – 1764. Jedino savez s Litvom drži ih dominantnima u istočnom dijelu Europe. Jagelovići se pokazaše sposobnima, ovladaše Poljskom, Češkom, Ugarskom i Litvom. Savez s Litvom nastade ženidbom Jadvige i poganskog litvanskog velikog vojvode, koji se okrsti imenom Wladyslaw Jagiello. Ovaj zarati s križarima i potuče ih kod Tannenburga (Bitka kod Grunwalda) 1410. Litvanski ratnik imao je u svojim postrojbama i muslimanskih Tatara, svojih litvanskih pogana pa i bohemskih (čeških) husita. Godine 1444. kombinirane poljsko-mađarske snage povedoše rat protiv Turaka u Varni na Crnom moru, Wladyslaw III (sin prvog Jagelovića) pogibe as Turci odnesoše pobjedu. Pobijediše i zavladaše Ugarskom za sljedećih 200 godina.
Izgubivši Ugarsku brat Wladyslaw III, Kazimir IV počinje prolongirati rat protiv križarskog reda kako bi povratili Pomeraniju i Gdanjsk. Ovo pali, Križari su 1466. potučeni i poniženi, Prusija je podijeljena ,zapadna dolazi direktno pod poljsku vlast a istočna postaje vazal poljskoj kruni. Godine 1471. Kazimir je izabran za češkog kralja a njegov sin Wladyslaw postaje kralj Češke i Mađarske. Od 1490. – 1526. Jagelovići su na vrhu srednje-europske dominacije. Oni vladaju od Baltičkog do Crnog mora, i od Silesije do nekih 300 milja od Moskve. Kraj je to kojega naseljava pravi koktel raznih naroda i vjera. Poljaci nastavahu središnji prostor, Litvanci, Latvijci i Estonci su im na sjeveru, Germani (luterani) i Prusi na zapadu, ortodoksni Ukrajinci i Bjelorusi na istoku, a ima i muslimanskih zajednica koje čine Tatari i Karaiti, pa i Židova.
U vrijeme ove dinastije vladara država se razvija, nastaje parlament (sejm) u kojem zasjeda kralj (Jan I Olbracht) sa senatom (odnosno kraljevskim vijećem) i zastupnici u domu zastupnika. Poljski parlament tako je postao jedan od najstarijih u Europi. Dolazi poljsko zlatno doba, razvija se kultura i umjetnost, književnost i povijest. Svoja imena povijesti su ostavili Wito Stwosz (kipar), Kalimah (povjesničar), Jan Długosz (kroničar), etc. Poljska je tolerantna i u vjerskim pitanjima. Savezom u Lublinu nastaje "Rzeczpospolita Polska" (poljski 'commonwealth'), zbilo se to 1569. Poljska i Litva postale su republika dvaju naroda.
U vrijeme ove dinastije vladara država se razvija, nastaje parlament (sejm) u kojem zasjeda kralj (Jan I Olbracht) sa senatom (odnosno kraljevskim vijećem) i zastupnici u domu zastupnika. Poljski parlament tako je postao jedan od najstarijih u Europi. Dolazi poljsko zlatno doba, razvija se kultura i umjetnost, književnost i povijest. Svoja imena povijesti su ostavili Wito Stwosz (kipar), Kalimah (povjesničar), Jan Długosz (kroničar), etc. Poljska je tolerantna i u vjerskim pitanjima. Savezom u Lublinu nastaje "Rzeczpospolita Polska" (poljski komonvelt), zbilo se to 1569. Poljska i Litva postale su republika dvaju naroda. Do ujedinjenja je doveo kralj Sigismund August, no čeka ga sudbina Piastovića, godine 1573. umre bez nasljednika. Poljake čekaju nove teškoće i ratovi.
Prvi izbori i dolazak Šveđana
mini|lijevo|Hetman Jan III Sobieski, potukao je kod Chocima (1673.) militantne islamske horde i spasio (1683.) Beč i Europu pred Turcima.
Smrću posljednjeg Jagelovića Poljska ostade bez nasljednika na prijestolju, kralja je ipak potrebno izabrati i održavaju se prvi slobodni izbori. Prvi je izabran Henrik Anžuvinac, ali nema puno koristi od njega. Nakopn četiri mjeseca pobježe iz Krakowa. Na drugim izborima pobijedio je transilvanski vojvoda Stefan Batory, jak čovjek, sposoban i u rati i u miru. On na prijestolje dolazi oženivši Anu, sestru kralja Sigismunda. Rješava spor s Rusijom oko Inflanta, uređuje unutarnji ustroj. Briljantno pobijedivši snage moskovskog cara Ivana u bici kod Pskova, Livonija (Inflanty; sadašnja Estonija i Latvija) priključuju se komonveltu i Poljska postaje velika sila Srednje Europe. Godine 1579. Henri utemeljuje univerzitet u Wilnu usprkos ratovima koje s Ivanom vodi od 1579. – 1582.