mini|300px|Klasifikacija narječja poljskog jezikaPoljski jezik (polj. język polski; ISO 639-3: pol) je službeni jezik Republike Poljske. Zajedno s češkim, slovačkim, lužičkosrpskim i drugim jezicima čini skupinu zapadnoslavenskih jezika. Njime se služi oko 50 000 000 ljudi, od čega 36 600 000 u Poljskoj (1986.).Ethnologue (16th)

Narječja

velikopoljsko narječje – Velikopoljska (sjeverozapadna unutarnja Poljska, mazursko narječje – Mazovija (sjeveroistok Poljske) malopoljsko narječje – Malopoljska (jugoistočna Poljska i središnja Poljska), zap. Ukrajina sjevernokreško narječje (sjeverni Kresy) – govore ga Poljaci u Litvi (okolica Vilniusa), Bjelorusiji (posebice sjeverozapad), u nekim klasifikacijama ga stavljaju s mazurskim južnokreško narječje (južni Kresy) – neki ga smatraju pidžinom poljskog i staroruskog jezika koji se govorio u Crvenoj Rusiji (današnja Galicija) kašupsko narječje (spor s Kašubima koji to smatraju svojim jezikom) – govori ga se u pokrajini Pomorje, zapadno od Gdanjska, šlesko narječje – govori se u središnjoj južnoj Poljskoj (neki ga smatraju posebnim jezikom) goralsko narječje – govor gorštačkog plemena na jugu Poljske i sjeveru Slovačke, uz poljsko-slovačku granicu; predmetom su sporenja o nacionalnoj pripadnosti (kasno razvijanje nacionalne svijest i opredjeljivanja), a spore se Poljska, Češka i Slovačka nova miješana narječja – narječja na repoloniziranim krajevima nakon drugog svjetskog rata na zapadu, sjeverozapadu, jugozapadu i sjeveroistoku današnje Poljske (karakteristike govora područja u poljskom zvanom Kresy, krajeva koja je pripojio SSSR nakon drugog svjetskog rata)

Izvan tradicionalnih šema se nalaze i gradska narječja, kao što su varšavsko narječje (danas je sačuvan u izvornom obliku samo u četvrti Prazi, koja se nalazi s druge strane Visle), poznanjsko narječje, ljodzsko narječje i lavovsko narječje, zatim nekolicina strukovnih narječja i sociolekta, od kojih je najpoznatija grypsera.

Fonologija Samoglasnici Poljski jezik ima 8 samoglasnika.

+Jednoglasnici poljskog jezika   prednji srednji stražnji oralni nazalni oralni nazalni zatvoreni     srednji   otvoreni    

Suglasnici Poljski ima 27 suglasničke foneme i 2 polusamoglasnika.

+ Suglasnici poljskog jezika   bilabijalni labio-dentalni alveolarni prednjo-tvrdonepčani stražno-tvrdonepčani palatalni velarni ploziv         slivenik         nazal       vibrant             frikativ     lateral             polu-samoglasnik          

Pismo Poljski jezik upotrebljava latinicu.

АĄBCĆDEĘFGHIJKLŁMNŃOÓPQRSŚTUVWXYZŹŻаąbcćdeęfghijklłmnńoópqrsśtuvwxyzźż

Sljedeća tablica prikazuje slova poljske latinice, glasove poljskog jezika i njihove približne hrvatske ekvivalente:

Poljskoslovo Glas Približni glas u hrvatskom Primjer Napomene a [] a adres (adresa) uvijek kratko a ą [] -- wąż (zmija) nazalni (nosni) o, kao u francuskom bon b [] b bar c [] c cukier (šećer) ispred slova i izgovara se ć ć [] ć ćwierć (četvrt) ispred samoglasnika piše se ci: npr. cielę (tele) d [] d dom (kuća) e [] e efekt uvijek kratko e ę [] -- język (jezik) nazalni (nosni) e, kao u francuskom saint f [] f fragment g [] g głos (glas) h [] h humor i 1. [] 2. [] i imię (ime) 1. uvijek kratko i2. koristi se za označavanje prethodnog suglasnika kao mekog, ne izgovara se između suglasnika i samoglasnika: imię = [] j [] j ja k [] k kasa l [] l legenda ł [] -- łyżka (žlica) neslogotvorno u kao u europa ili kao w u engleskom why m [] m maj n [] n noga ń [] nj koń (konj) ispred samoglasnika piše se ni: npr. nie (ne) o [] o konto uvijek kratko o ó [] u sól (sol) uvijek kratko u p [] p pas q [] k quiz samo posuđenice r [] r ręka (ruka) uvijek neslogotvrono r, npr. litr (litra) je jednosložna riječ s [] s bas ś [] lišće śliwa (šljiva) meko (palatalizirano) šispred samoglasnika piše se si: npr. siedem (sedam) t [] t tenis u [] u suma uvijek kratko u v [] v via samo posuđenice w [] v waga x [ks] ks xenia samo posuđenice y [] -- syn (sin) kao y u engleskom Harry z [] z zebra ź [] -- źle (zlo) meko (palatalizirano) žispred samoglasnika piše se zi: npr. zima ([]) ż [] ž żaba Poljski dvoslovi Glas Približni glas u hrvatskom Primjer Napomene ch [] h dach (krov) cz [] č Czech dz [] otac bi dzwon (zvon) zvučno c dź [] đ dźwig (kran) ispred samoglasnika piše se dzi: npr. dziewięć (devet) dż [] dž dżungla rz [] ž rzecz (stvar) sz [] š szkoła

Izvori

Literatura Julije Benešić – Hrvatsko-poljski rječnik. Zagreb, 1949. Milan Moguš, Neda Pintarić – Poljsko-hrvatski rječnik. Zagreb, 2002. Łucja Bednarczuk-Kravić, Marica Korzinek – Rozmówki polsko-chorwackie ze słowniczkiem turystycznym. Varšava, 2002.

Vanjske poveznice Osnovni hrvatsko-poljski frazeološki rječnik Ethnologue (14th) Ethnologue (15th) Učenje poljskoga online Wikipedija na poljskome jeziku Poljski rječnik Gramatika poljskog jezika, na poljskom i engleskom

Kategorija:Zapadnoslavenski jezici Kategorija:Jezici Poljske Kategorija:Jezici Češke Kategorija:Jezici Njemačke Kategorija:Jezici Izraela Kategorija:Jezici Rumunjske Kategorija:Jezici Slovačke Kategorija:Jezici po abecedi:P