Crkveni sud je sudbena vlast koju ima Crkva, koja joj je kao najvišoj zajednici duhovnog reda potrebna. Osim nje, Crkva ima i svoju zakonodavnu i izvršnu vlast.
Svojom sudbenom vlašću štiti vlastita i vjernička prava, osigurava da se provedu zakonske odredbe sukladno obvezama. Zadaća mu je promicati pravdu i vraćati stvari u red.
Crkva sudi vlastitim i isključivim pravom samo u parnicama koje se tiču stvari koje su duhovne i u svezi s duhovnim, kao i o povredama crkvenih zakona. Osim toga, sudi o svemu u svezi s grijehom kad se treba utvrditi krivnju i izreći crkvenu kaznu (kan. 1401). Na crkvenim sudovima predmet suđenja mogu biti potraživanja ili zaštita prava fizičkih ili pravnih osoba. Također, predmetom suđenja mogu biti utvrđivanja pravnih činjenica te utvrđivanja kažnjivih dijela radi izricanja ili proglašenja kazni (kan. 1400, § 1).
Crkveni sudovi imaju nekoliko stupnjeva. Niža razina su dijecezanski ili biskupijski sudovi (kan. 1419), a drugostupanjski sud na koga se priziva je metropolitanski sud. Priziv se ulaže s tih prvostupanjskih sudova ili sa suda biskupa sufragana. Ako je prvi stupanj bio metropolitanski sud, priziva se na sud sufraganske biskupije kojeg je metropolit odabrao za stalno; sud sufraganske biskupije postaje nakon što Apostolska Stolica odobri sjedište kojeg je metropolit za stalno odabrao (kan. 1438).
Literatura:
Fra Velimir Blažević: Vodič kroz crkveno pravo za vjernike: Crkveno sudstvo i crkveni postupci
Kategorija:Kanonsko pravo