Zlatko Bourek (Požega, 4. rujna 1929. – Zagreb, 11. svibnja 2018.), hrvatski akademik, slikar, kipar, redatelj, glavni crtač, scenograf, kostimograf, karikaturist, lutkar, tvorac animiranih i igranih filmova, dobitnik Nazorove nagrade za životno djelo i akademik HAZU. Najpoznatiji kao scenograf crtanog filma Profesor Baltazar.
Životopis Bourek je rođen u židovskoj obitelji.Razgovarala Petra Smoljak: Predstava o đubretu Hitleru i neobičnom Židovu, Večernji list. 4. svibnja 2010. Pristupljeno 15. svibnja 2018.Snješka Knežević, 2011, str. 99 Obitelj je podrijetlom iz Slovačke. Miroslav Krleža mu je razjasnio podrijetlo i značenje prezimena. Rekao mu je da prezime dolazi iz Slovačke i da se pisalo se Bourec, a ne Bourek. Bourec je naziv za kukca koji se začahuri u dudovom svilcu. Poslije je Zlatko doznao da su Boureki potekli iz Slovačke i da su bili svilari. Za razliku od nekih drugih hrvatskih umjetnika, nije javno jako isticao svoje židovstvo. Otac mu je bio urar i zlatar. Bili su vrlo bogata obitelj. Zlatko je imao dvije guvernante. Umro je prije Drugoga svjetskog rata. Mati, pokrštena, preudala se. Očuh mu je ubijen 1941. Nisu ga likvidirale ustaše, nego tzv. Mačekove straže. U zadnji čas morali su pobjeći od kuće. Došli su u situaciju da nisu imali ništa. S majkom je pobjegao u partizane, gdje je ona radila u sanitetu, a Zlatko je bio kurir. Zlatkova kći Barbara Bourek je slikarica, koja je otišla u kostimografiju i na koncu radi u kazalištu i na filmu. Dobila je Zlatnu arenu za kostime u filmu Branka Ivande o Lei Deutsch. Bourek je sebe svrstavao u vrstu umjetnosti iz prve polovice dvadesetog stoljeća, odnosno ekspresionizam koji je likvidirao Hitler. Sebe je nazivao Osječaninom i tvrdio je da je švabofil jer "mi Osječani smo svi švabofili" jer su "odrasli na toj kulturi, glazbi i literaturi."Razgovarao Boris Homovec: INTERVJU Zlatko Bourek: ‘Ako si iole normalan, ne možeš stvarati a da te rat nije taknuo’ , Nacional. 25. srpnja 2017. Pristupljeno 15. svibnja 2018.
Kiparstvo i slikarstvo diplomirao je na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu 1955. godine. Likovni je umjetnik s velikim brojem samostalnih i skupnih izložbi, kao i brojnim scenografijama u kazalištu. Grafičkim radovima javlja se 1959., a od 1963. izlaže i slike koje nose sva obilježja njegova likovnog stvaranja okrenutog grotesknom humoru i nadrealističnom osjećaju povezanom s elementima folklora. Samostalno je izlagao u Duisburgu, New Yorku, Dubrovniku, Varaždinu, Osijeku i Zagrebu; skupne izložbe u zemlji bile su mu u sklopu: Zagrebačkog trijenala, Izložbe jugoslavenske grafike, Zagrebačke izložbe jugoslavenskog crteža, Vizualnih komunikacija, Nadrealizma i hrvatske likovne umjetnosti, Erotike u hrvatskom slikarstvu, crtežu i grafici, Salona u Rijeci; a u inozemstvu: u Aleksandriji, Veneciji, Budimpešti, Tokiju, Weisbadenu, Kubi, Rimu, Ateni, Solunu, Caracasu i St. Poeltenu.
Od 1960. godine radi crtane filmove temeljene na vlastitim scenarijima. Kao redatelj i scenarist snimio je tri igrana filma. Kao scenograf i kostimograf debitirao je u Dramskom kazalištu Gavella. Od 1971. kao scenograf i kostimograf često radi u kazalištima SR Njemačke. Od 1988. je pak stalni član kazališta Hans Wurst Nachfaren u Berlinu, gdje je postavio četiri Čehovljeve jednočinke, Shakespearovu Ukroćenu goropadnicu i farsu Rigoletto.
Godine 1977. u Dubrovniku režira lutkarsku farsu Orlando maleroso. Predstavom Hamlet u izvedbi kazališta ITD doživljava golem uspjeh i gostuje na najvećim svjetskim kazališnim festivalima.
Karakteristično je njegovo nastojanje da isti skulptorski problem pokrene na filmu i u kazalištu. Još za vrijeme studija osniva, s grupom istomišljenika, Zagrebačku školu crtanog filma. Radeći izrazito figurativni teatar, bilo s glumcima, bilo doslovno s figurama/lutkama, Bourek otvara novo poglavlje modernog hrvatskog likovnog i kazališnog stvaranja. Njegova likovna i intelektualna mnogostranost uvijek u prvi plan stavlja kult zanata. On je umjetnik modernog sluha, stiže se baviti kazalištem, slikati, raditi skulpturu.
Zaslužan za lutkarstvo u Hrvatskoj. Inaugurirao je sustav kazališta figura.
Od 20. svibnja 2010. godine redoviti je član Razreda za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Stvaralaštvo
Režija Kovačev šegrt (1961.) animirani I videl sam daljine meglene i kalne (1964.) animirani Cirkus Rex (1965.) kratki igrani Bećarac (1966.) animirani Kapetan Arbanas Marko (1967.) animirani Školovanje (1970.) animirani Mačka (1971.) animirani Love story (1973.) animirani Farsa (1973.) animirani Farsa - Crvenkapica 2. dio (1974.) animirani Ručak (1979.) animirani Mister Ventriloquist (1980.) kratki igrani Most na Orljavi (2002.) animirani
Scenarij Kovačev šegrt (1961.) animirani I videl sam daljine meglene i kalne (1964.) animirani Bećarac (1966.) animirani Kapetan Arbanas Marko (1967.) animirani Školovanje (1970.) animirani Mačka (1971.) animirani
Scenografija Nestašni robot (1956.) animirani Cowboy Jimmy (1957.) animirani Veliki strah (1958.) animirani Happy end (1958.) animirani Nocturno (film Nikole Kostelca) (1958.) animirani Zmaj (1959.) animirani Kod fotografa (1959.) animirani Inspektor se vratio kući (1959.) animirani Jaje (film Vatroslava Mimice) (1959.) animirani Ludo srce (1959.) animirani Djevojka za sve (1959.) animirani Krađa dragulja (1959.) animirani Proljetni zvuci (1960.) animirani Bumerang (1960.) animirani Dječak i lopta (1960.) animirani Kovačev šegrt (1961.) animirani Krotitelj divljih konja (1966.) animirani Kapetan Arbanas Marko (1967.) animirani Vjetrovita priča (1968.) animirani Leteći Fabijan (1968.) animirani O mišu i satovima (1969.) animirani Hanibalove Alpe (1969.) animirani Rođendanska priča (1969.) animirani Zvjezdani kvartet (1969.) animirani Viktorov jajomat (1969.) animirani Sreća u dvoje (1969.) animirani Martin na vrhu (1969.) animirani Horacijev uspon (1969.) animirani Tetke pletke (1969.) animirani Maestro Koko (1969.) animirani Školovanje (1970.) animirani Problem nespretnosti (1971.) animirani Duga profesora Baltazara (1971.) animirani Lutke bez kose (1971.) animirani Zvonko sa zvonika (1971.) animirani Alfred noćni čuvar (1971.) animirani Kamenita vrata (1992.) cjelovečernji igrani
Nagrade i priznanja
1962.: Beograd, Kovačev šegrt – posebna nagrada za smiono koncipirane likove i scenografiju; 1965.: Beograd, I videl sam daljine meglene i kalne – 3. najbolji film festivala, druga nagrada za režiju, nagrada CIDALC, Nagrada grada Zagreba za film I videl sam daljine meglene i kalne (nastao prema Krležinim “Baladama Petrice Kerempuha”); 1967.: Beograd, Bećarac – diploma; 1968.: Oberhausen, Kapetan Arbanas Marko – specijalna nagrada; Mamaia, Kapetan Arbanas Marko – specijalna diploma za najbolju grafiku; 1970.: Atlanta, Kapetan Arbanas Marko – srebrna medalja; 1972.: Beograd, Mačka – prva nagrada u kategoriji crtanog filma; 2005.: nagrada Vladimir Nazor Republike Hrvatske za životno djelo.
Citati
Izvori
Zagrebački krug crtanog filma 1, Građa za povijest hrvatske kulture, uredio: Zlatko Sudović; tekstovi: Ranko Muntitić, likovna oprema: Ante Kuduz Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1978. http://www.film.hr/bazafilm_ljud.php?ljud_id=2366 http://info.hazu.hr/bourek_biografija (postavljeno: 25. svibnja - ponovno postavljeno: 26. srpnja 2010., pristupljeno 30. lipnja 2011.)
Literatura
Kategorija:Hrvatski slikari Kategorija:Hrvatski kipari Kategorija:Hrvatski scenografi Kategorija:Akademici HAZU Kategorija:Životopisi, Požega Kategorija:Životopisi, Zagreb Kategorija:Židovi u Hrvatskoj Kategorija:Hrvatski kostimografi Kategorija:Hrvatski filmski redatelji Kategorija:Hrvatski animatori Kategorija:Lutkari Kategorija:Hrvatski karikaturisti Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za filmsku umjetnost Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za kazališnu umjetnost Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za likovne umjetnosti Kategorija:Nositelji Reda Danice hrvatske s likom Marka MarulićaKategorija:Članovi Velike lože Hrvatske