Janko Leskovar (Valentinovo, 12. prosinca 1861. – Valentinovo, 4. veljače 1949.) bio je hrvatski učitelj i književnik.
Životopis Leskovar je rođen 12. prosinca 1861. u Valentinovu kod Pregrade.Zagorski godišnjak. Kulturno-prosvjetno društvo hrvatskih Zagoraca "Matija Gubec", 1969. Njegov djed je bio kovač. Otac mu se zvao Ivan Leskovar, a supruga mu je bila Terezija Leskovar. Po završetku učiteljske škole (1880.), službovao je kao učitelj u mnogim mjestima. Nakon što se umirovljuje 1922. vraća se u rodno selo u kojem ostaje sve do svoje smrti 1949. U književnosti se javio kao tridesetogodišnjak svojom novelom Misao na vječnost koja je objavljena u "Vijencu" 1891. godine. Godine 1892. i 1894. objavljuje još dvije pripovijesti u "Vijencu" - Katastrofa i Poslije nesreće. U godinama 1896. i 1898. objavljuje svoja jedina dva romana - Propali dvori i Sjene ljubavi. Posljednje njegovo djelo, Kraljica zemlje, tiskano je 1905. godine.
U svom desetogodišnjem književnom stvaralaštvu Leskovar je bio zaokupljen psihološkom analizom likova naglašeno nezainteresiranih ili nesposobnih za životnu borbu. Njegovi junaci postaju žrtvama vlastitih fikcija, kao ljudi kontemplacije koji život motre sa strane umjesto da u njemu djeluju. Kroz njegova djela se isprepliću utjecaji Gjalskog, Turgenjeva i Schopenhauera.Eshatološka problematika u djelu Janka Leskovara. Pogled na »Misao na vječnost« - Marcel Bušinski
Po njemu se naziva tip lika (leskovarac),Turgenjev Asja – Leskovar Jesenski cvietci, Antun Pavešković ; Odsjek za povijest hrvatske književnosti HAZU Zagreb pasivni junak koji je sklon povratku u prošlost, stalnom razmišljanju i sjećanju na događaje koji završavaju tragično.
Najpoznatija djela Romani: Propali dvori Sjene ljubavi Pripovijesti: Katastrofa Poslije nesreće Izgubljeni sin Jesenski cvijeci Kraljica zemlje Novela: Misao na vječnost Izvori
Vanjske poveznice Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvatski pedagozi