Dubrovačka kolenda stari je običaj čestitanja nadolazećega Božića i Nove godine koji se njeguje u Dubrovniku i okolici. Odvija se dva dana u godini: na Badnjak (24. prosinca) i na Silvestrovo (31. prosinca). Kolendari (najčešće djeca i mladi) obilaze ulice, kuće i stanove pjevajući tradicionalnu pjesmu kolende kojom čestitaju nadolazeće blagdane. Kolendavanje se često odvija u pratnji glazbenih instrumenata poput gitara i harmonika. Zauzvrat, kolendari budu nagrađeni novcem, slatkišima ili voćem.
Dubrovačka kolenda proglašena je zaštićenim nematerijalnim kulturnim dobrom i time je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske 2021. godine.
Povijest Povijest kolendavanja seže daleko u prošlost, a najstariji pisani tragovi se mogu pronaći u 13. stoljeću unutar Statuta Dubrovačke Republike iz 1272. godine.Pjesme, priče, fantastika - Maja Bošković-Stulli (Nakladni zavod Matice hrvatske : Zavod za istraživanja folklora, 1991. ) U tim zapisima spominje se badnjak koji su pomorci unosili u Knežev dvor te ga polagali na vatru čestitajući knezu pjesmom. Knez ih je za pjesmu nagrađivao. U Statutu se spominju i novogodišnji čestitari, obično mesari, mlinari i ribari koji su također čestitali knezu te pomorski kapetani i mornari koji su čestitke upućivali dubrovačkom nadbiskupu. Ne postoji pisani trag jesu li su oni u tim prigodama pjevali, ali u tome se ipak mogu prepoznati elementi kasnijih kolenda.
Kolende se prema istom izvoru spominju i 1706. godine. Tada je nadbiskup dubrovački zabranio svim crkvenim osobama da po gradskim ulicama izvode popijevke u puku znane kao kolende. Godine 1744. dominikanac Serafin Crijević zabilježio je sljedeće: Na prijelazu u 19. stoljeće kolendari su uoči dana pojedinih svetaca te Božića, Nove godine ili Sveta tri kralja pjevali kolende na ulicama i pred vratima prijatelja ili rodbine. Grupe kolendara obično su pjevale cijelu noć, a domaćini su ih častili suhim smokvama, narančama, rogačima, raznim slasticama, sokovima, vinom, rakijom, a u novije vrijeme i novcem.
Kolendavanje danas Običaj kolendavanja očuvan je u Dubrovniku i okolici do danas, a kolenda se pjeva u noći Badnjaka i Stare godine. Današnje kolendavanje očuvano je u promijenjenom obliku, često su to djeca, no i grupe odraslih kolendara na Stradunu i gradskim ulicama svojim sugrađanima i gostima čestitaju blagdane.Dulist - Ođe, ođe, nazdravlje Vam Preuzeto 23. prosinca 2010.
U vremenu osnivanja gradskoga zbora Libertas voditelj Ivo Dražinić osamdesetih godina započinje s kolendavanjem po Stradunu s harmonikom i gitarom. Ipak, i prije toga mladi Dubrovčani okupljali su se na Badnjak. Svaka skupina ima svoju kolendarsku rutu, a redovito se na njoj nalaze i Biskupska palača, Opća bolnica Dubrovnik na Medarevu, ulazi u Grad, Pile, samostan Male braće i drugo. U kolendavanju danas sudjeluju Gradska glazba Dubrovnik, Folklorni ansambl Linđo i Mješoviti zbor Libertas. Tadić, Angelina: Blagdanske čestitarske pjesme »Neke vrijednosti u Dubrovniku vječno ostaju, jedna od njih je kolenda«, Glas Koncila, br. 2531-2532 (dvobroj Božić 2022.), god. LXI., str. 30
Tekst kolende Sami tekst kolende varira od područja do područja. Jedna od starijih inačica dubrovačke kolende glasi:
Stihovi Ispred kuće drvo loza, a u kući gospođa koza bili su pošalica, a pjevali su se jedino u slučaju da domaćin ili domaćica ne otvore vrata i ne počaste kolendare.
Danas je u širokoj upotrebi novija inačica koja glasi:
Izvori
Vanjske poveznice Obradović Mojaš, Jelena: Stoljeća dubrovačkog kolendavanja Vijenac, 2021.
Kategorija:Dubrovnik Kategorija:Hrvatska kulturna baština Kategorija:Nova godina Kategorija:Božićni običaji