Santiago Calatrava Valls (28. srpnja 1951.) je međunarodno priznat i i nagrađivan arhitekt, kipar i inženjer iz Valencije, Španjolske. Glavni ured mu se nalazi u Zürichu, Švicarskoj, a ima urede i u Parizu, Valenciji i New Yorku. mini|lijevo|<center>Telekomunikacijski toranj Montjuic, Barcelona (1992.) Životopis mini|lijevo|<center>L'Hemisfèric, Grad umjetnosti i znanosti u Valenciji (1998.) Calatrava je rođen u Benimàmetu, staroj općini koja je danas dio Valencije, u kojoj je pohađao fakultet umjetnosti i obrta. Kao trinaestogodišnjaka, njegova obitelj ga je poslala na razmjenu učenika u Pariz gdje je pohađao noćne sate u školama École des Beaux-Arts. God. 1969. započeo je studij arhitekture na Politehničkom sveučilištu u Valenciji (Universitat Politècnica de València), nakon kojega je 1975. godine upisao Švicarski federalni institut za tehnologiju u Zürichu (ETH Zürich), gdje je studirao niskogradnju. Od raznih arhitekata i stilova na Calatravu je naviše utjecao rad švicarskog modernog arhitekta Le Corbusiera. Nakon završetka dvije doktorske disertacije, naslova „O savitljivosti prostornih okvira”, Calatrava se počeo baviti arhitekturom i inženjerstvom 1981. godine. mini|lijevo|<center>„Rotirajući torzo”, Malmö (2005.) mini|<center>Most Samuela Becketta, Dublin (2009.) Njegovi rani radovi su bili mostovi i željeznički kolodvori, koje je izdigao od niskogradnje u projekte umjetničkih oblika. Njegov komunikacijski toranj Montjuic, izgrađen za Olimpijske igre u Barceloni 1992. god., i to u simboličnom obliku ruke s olimpijskim plamenom; kao i Galerija Allen Lambert u Torontu iz iste godine, su ga proslavili i označili su prekretnicu u njegovoj karijeri.
Djela mini|<center>Most mira, Calgary (2012.) Calatravin jedinstven i kreativan stil povezuje jasan arhitektonsko vizualni stil koji je u harmoniji s čvrstim principima inženjerstva. Njegov rad često rezultira u formama i strukturama koje se mogu naći u prirodi, te se mogu definirati kao antropomorfne. Podigao je standarde mnogim inženjerima i projektantima mostova te dizajnirao veliki broj željezničkih kolodvora koje odišu bistrim, otvorenim i funkcionalnim prostorima.
Calatrava je također i plodan kipar i slikar, koji ipak tvrdi da njegova arhitektura ujedinjuje sve ove umjetnosti.
Kronološki popis odabranih projekata Željeznički kolodvor Stadelhofen, Zürich, Švicarska (1983. – 90.) Allen Lambert Galleria, Toronto, Kanada (1987. – 92.) Most Alamillo, Seville, Španjolska (1992.) Telekomunikacijski toranj Montjuic, Barcelona, Španjolska (1992.) Željeznička postaja Saint-Exupéry, kraj Lyona, Francuska (1989. – 94.) Most Trinity, Manchester, UK (1995.) Centro Internacional de Ferias y Congresos de Tenerife, Santa Cruz de Tenerife, Tenerife, Španjolska (1996.) Pješački most Campo Volantin (Zubizuri), Bilbao, Baskija (1994. – 97.) Grad umjetnosti i znanosti u Valenciji (Ciutat de les Arts i les Ciències), Valencija, Španjolska (1996. – 98.) Vrata orijenta, željeznički kolodvor u Lisabonu, Portugal (1998.) „Ženski most”, Buenos Aires, Argentina (1998. – 2001.) Muzej umjetnosti Milwaukeea, Milwaukee, Wisconsin, SAD (2001.) Most James Joyce, Dublin, Irska (2003.) Auditorio de Tenerife, Santa Cruz de Tenerife, Tenerife (2003.) Olimpijski športski kompleks u Ateni, Grčka (obnova 2000. – 04.) „Sunčani sat most”, Redding, Kalifornija (2004.) Zgrada „Rotirajući torzo”, Malmö, Švedska (2005.) Most Chords, Jeruzalem, Izrael (2008.) Ponte della Costituzione, Venecija, Italija (2008.) Most Samuela Becketta, Dublin, Irska (2009.) Liège-Guillemins TGV željeznički kolodvor, Liège, Belgija (2009.) Caja Madrid Obelisk, Madrid, Španjolska (2009.) Most Margaret Hunt Hill, Dallas, Texas, SAD (2012.) „Most mira”, Calgary, Kanada (2012.)
Izvori
Alexander Tzonis, Santiago Calatrava: The Complete Works, Rizzoli, 2004.
Vanjske poveznice
Službena stranica Neslužbena stranica
Kategorija:Španjolski arhitekti Kategorija:Moderni arhitekti Kategorija:Kipari Kategorija:High-tech arhitektura Kategorija:Valencia