Dragan Čović (Mostar, 20. kolovoza 1956.), hrvatski bosanskohercegovački političar i član Predsjedništva BiH od 2014. do 2018. Predsjednik je HDZ-a BiH od 2005. i član Kolegija Doma naroda PS BiH od 2011. do 2015. Između 2002. i 2005. bio je hrvatski član Predsjedništva BiH, smijenjen odlukom visokog predstavnika. Između 1998. i 2001. bio je ministar financija i potpredsjednik u Vladi FBiH. Predsjednik je Hrvatskog narodnog sabora BiH.
Kao čelnik HDZ-a BiH podržavao je Travanjski paket ustavnih reformi 2006. Ušao je u sukob s hrvatskim predsjednikom Vlade Ivom Sanaderom koji je pokušao proširiti svoj utjecaj na HDZ BiH. U takvim okolnostima je došlo do najvećeg raskola unutar HDZ-a BiH te je osnovan HDZ 1990 na čelu s Božom Ljubićem uz Sanaderovu podršku. Međutim, HDZ BiH uspio je zadržati vodstvo unutar hrvatske političke zajednice.
Čović je bio inicijator Prudskog procesa 2008. koji je vodio preustroju BiH na četiri federalne jedinice. Pregovori su se vodili s još dvojicom predsjednika najvećih nacionalnih stranaka, Miloradom Dodikom iz SNSD-a i Sulejmanom Tihićem iz SDA. Prudski proces propao je u prosincu 2008. kada je Tihić izgubio podršku svoje stranke.
Mladost
Dragan Čović rođen je u obitelji Frane i Mare u Mostaru. U rodnom gradu je završio osnovnu školu 1971., a Tehničku školu strojarskog usmjerenja 1975., također u Mostaru. Potom je između 1975. i 1979. pohađao Strojarski fakultet Sveučilišta u Mostaru gdje je diplomirao. Nakon što je završio studij, zaposlio se u mostarskom poduzeću Soko. U Sokolu je od 1980. do 1986. radio kao tehnolog i kontrolor. Nakon toga pohađa magisterij na Strojarskom fakultetu u Mostaru od 1986. do 1989., a istovremeno radi u Sokolu kao rukovoditelj. Specijalistički studij menadžmenta završio je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu kojeg je pohađao od 1989. do 1991. Glavnim ravnateljem poduzeća Soko imenovan je 1992. Dvije godine kasnije imenovan je višim asistentom na katedri Ekonomike i organizacije proizvodnje na mostarskom Strojarskom fakultetu. U međuvremenu je 1996. na istom fakultetu i doktorirao, te je izabran za docenta na katedri Razvoja proizvodnih sustava.Dragan Čović (na bošnjačkom). Centar za istraživačko novinarstvo. Pristupljeno 22. listopada 2014.
Rano političko djelovanje
Čović je 1996. postao član Županijskog odbora HDZ-a BiH Hercegovačko-neretvanske županije, a godinu kasnije postao je predsjednik Glavnog odbora HDZ-a BiH. Između 1998. godine do 2001. godine bio je zamjenik predsjednika Vlade i ministar financija u Vladi Federacije BiH.
Predsjednik vlade Edhem Bičakčić i Čović su se u Sarajevu 11. svibnja 1999. usuglasili oko važnih pitanja glede funkcioniranja Federacije BiH, u sklopu čega su raspravljali i o preustroju Radiotelevizije BiH u Federalnu RTV. Čović je odugovlačio potpisati odluku u preustroju, da bi to napravio dva dana kasnije. U dokumentu su potpisnici također bili i Jacques Paul Klein, zamjenik visokog predstavnika, te američki veleposlanik Richard Kauzlarich. Dogovoreno je da se na području Federacije BiH organizira u roku od šest mjeseci javna, federalna televizija, koja je trebala preuzeti najveći broj resursa dotadašnje TV BiH. Dokument je predvidio i uspostavljanje javne korporacije RTV na razini savezne države i čiji bi se značaj oslikavao u koordiniranju odnosa s međunarodnim faktorima, odnosno kupovini i prodaji pojedinih programa. Dogovoreno je da federalna TV ima dva kanala, jedan pretežno na bošnjačkom, a drugi na hrvatskom jeziku.Korak do federalne televizije (na bošnjačkom) Novosti o medijima, br. 32, Sarajevo, 17. svibnja 1998.
U tom razdoblju, 1998., imenovan je potpredsjednikom HDZ-a BiH.Filipović, 2011., str. 172. Na općim izborima održanim u listopadu 2000. bio je nositelj liste HDZ-a BiH za izbornu jedinicu 2 za Zastupnički dom PS BiH,Candidates for General Elections 2000 who will Appear on Ballots (na engleskom). Misija OESS-a u BiH. Pristupljeno 28. prosinca 2014. međutim nije dobio mandat.Opći izbori 2000. - glasovi za kandidate: Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH iz Federacije BiH. Misija OESS-a u BiH. Pristupljeno 28. prosinca 2014. Član Predsjedništva HDZ-a BiH postao je 2002. Na Strojarskom fakultetu u Mostaru imenovan je izvanrednim profesorom 2000. Od 2002. također predaje i na Ekonomskom fakultetu na redovitom i postdiplomskom studiju.
Opći izbori 2002.
Čović je na općim izborima održanim 5. listopada 2002. bio kandidat koalicije HDZ-a BiH, Hrvatskih demokršćana i HNZ-a za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Tada je bio na glasu kao neslužbeni vođa tvrdolinijaša unutar HDZ-a BiH, a tadašnji ministar vanjskih poslova i predsjednik SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija je nakon povratka iz Washingtona rekao kako "George Bush ne će dopustiti pobjedu nacionalista". Međutim, Čović je ipak zagovarao uspostavljanje komunikacije i partnersku suradnju s međunarodnom zajednicom. Kao svoje prioritete, Čović je istaknuo popravljanje položaja Hrvata, privlačenje stranih investicija, te povratak raseljenih osoba i izbjeglica.Dino Mikulandra: Svijet će podržati izborne pobjednike. Slobodna Dalmacija, 3. rujna 2002. Pristupljeno 2. listopada 2014.
Protukandidat iz HKDU-a BiH, Žarko Mišić, optužio je Čovića da se prije rata izjašnjavao kao Jugoslaven, što je Čović opovrgao. Međutim, ni jedan ni drugi za svoje tvrdnje nisu iznijeli konkretne dokaze.Frano Mioč: Na tapetu opet jugoslavenstvo?! Slobodna Dalmacija, 26. kolovoza 2002. Pristupljeno 2. listopada 2014. Središnje izborno povjerenstvo objavilo je konačne rezultate 20. listopada, a na njima su za članove Predsjedništva izabrani kandidati nacionalnih stranaka. Uz Čovića, izabrani su Sulejman Tihić iz SDA i Mirko Šarović iz SDS-a.Tihić, Čović i Šarović novi članovi Predsjedništva BiH. Novi list, 20. listopada 2002. Pristupljeno 19. prosinca 2014.
Hrvatski član Predsjedništva BiH (2002. – 2005.)
Čović je dužnost hrvatskog člana Predsjedništva preuzeo 28. listopada 2002., a za prvog predsjedatelja Predsjedništva izabran je Mirko Šarović.Bosnia and Herzegovina (na engleskom). World Statesman. Pristupljeno 19. prosinca 2014. za mandatara za sastav Vijeća ministara BiH predložio Barišu Čolaka, predsjednika HDZ-a BiH i dopredsjedatelja Zastupničkog doma PS BiH. Čovićev prijedlog došao je na zadnji dan roka, 17. prosinca 2002. Odmah u početku je bilo jasno da Čovićev prijedlog ne će podržati SDA i Stranka za BiH.M. Landeka: Ukratko: Mostar Slobodna Dalmacija, 17. prosinca 2002. Pristupljeno 19. prosinca 2014.
minijatura|Čović s državnim tajnikom SAD-a i drugim dužnosnicima BiH 2004.
Argument HDZ-a BiH bio je taj da Hrvat mora biti na čelu barem jedne od tri vlade u državi (uz dvije entitetske), dok su SDA i SBiH taj argument odbacivali, tvrdeći da Bošnjaci, kao najbrojniji narod, trebaju imati predsjedatelja Vijeća ministara, koji je od 2002. trebao obnašati četverogodišnji mandat po prvi put. SDA je preferirala izbor Harisa Silajdžića, neformalnog vođu SBiH-a, dok se SBiH protivila njegovom imenovanju i predlagala Safeta Halilovića, predsjednika stranke i predsjednika Federacije BiH. Ipak, na sjednici Predsjedništva SDA održanoj dan poslije, ipak je kandidiran Adnan Terzić.Blanka Magaš: Bošnjaci izgurali Čolaka s premijerske pozicije? Slobodna Dalmacija, 19. prosinca 2002. Pristupljeno 19. prosinca 2014. Predsjedništvo BiH prihvatilo je SDA-ov prijedlog na sjednici 20. listopada.D. Pašić: [Terzić mandatar Vijeća ministara BiH]. Slobodna Dalmacija, 21. prosinca 2002. Pristupljeno 19. prosinca 2014. Terzić je konačno izabran za predsjedatelja kao jedini kandidat na sjednici Zastupničkog doma PS BiH održanoj dva dana poslije.Zapisnik s 5. sjednice Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Zastupnički dom PS BiH, 23. prosinca 2002. Pristupljeno 19. prosinca 2014.
Nakon niza afera, među kojima su prodaja zrakoplova Iraku iz zrakoplovnog zavoda "Orao" iz Republike Srpske, unatoč embargu UN-a, te prisluškivanja na području Federacije BiH i Hrvatske vojske od strane Vojske Republike Srpske, visoki predstavnik Paddy Ashdown odlučio je smijeniti Šarovića s dužnosti člana Predsjedništva, smatrajući ga politički odgovornim. Sat prije smjene, Šarović je podnio ostavku 2. travnja 2003.Zlatko Tulić: [Šarović dao ostavku samo sat prije smjene]. Slobodna Dalmacija, 3. travnja 2003. Pristupljeno 19. prosinca 2014. Čović je potom postao vršitelj dužnosti predsjedatelja Predsjedništva, gdje se zadržao samo osam dana, do 10. travnja, kada je dužnost predsjedatelja preuzeo Šarovićev zamjenik Borislav Paravac. Dužnost predsjedatelja Čović je ponovno preuzeo 27. lipnja 2003., a tu dužnost preuzeo je Sulejman Tihić 28. veljače 2004.
Čović je za redovnog profesora izabran 2004. Iduće godine izabran je za predsjednika HDZ-a BiH.
Optužnica i smjena
Posebni odjel za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Tužiteljstva BiH je 2. ožujka 2005. podnio na potvrđivanje Sudu BiH optužnicu protiv sedam osumnjičenih osoba: Joze Ivankovića Lijanovića, Mladena Ivankovića Lijanovića, Jerke Ivankovića Lijanovića, Slave Ivankovića Lijanovića, Dragan Čovića, Mate Tadića (sudac Ustavnog suda BiH) i Zdravka Lučića (profesor na Pravnom fakultetu u Sarajevu). Iz Tužiteljstva BiH priopćeno je da je optužnica rezultat istrage Tužiteljstva o poslovanju kompleksa tvrtki Ivanković-Lijanović, koje se od 1999. godine bave uvozom mesnih proizvoda u BiH.Kronologija 'slučaja Čović'. Večernji list, 26. rujna 2007. Pristupljeno 3. listopada 2014.
Čovića se teretilo da je u vrijeme dok je bio ministar financija u Vladi Federacije BiH zahtijevao i primao darove od braće Lijanovića kao vlasnika i suvlasnika kompanije "Lijanovići" iz Širokog Brijega te da im je zauzvrat pomogao nezakonitim vršenjem svojih službenih dužnosti. Nadalje, optužen je i za izdavanje protupravnih uputa iako se radilo o potpuno drugom aktu - mišljenju koje je neobvezujućeg karaktera zbog uvođenja posebnih carinskih pristojbi i prelevmana te izbjegavanje njihovog plaćanja na uvoz robe tvrtke "Lijanovići". Time je, prema optužnici, braći Lijanović osigurano oslobađanje od obveze plaćanja posebnih pristojbi i drugih zakonskih obveza na uvoz robe čime su Lijanovići ostvarili nezakonitu dobit, čime su zajedno nanijeli ozbiljnu ekonomsku štetu gospodarstvu BiH.Filipović, 2011., str. 175.
Optužnica je Čovića teretila za tri kaznena djela: zlouporabu položaja ili ovlasti, nesavjestan rad u službi i supočinjenje u davanju dara i drugih oblika koristi. Zajedno s Lijanovićima i profesorom Lučićem terećen je za dogovor u činjenju kaznenih djela, organizirani kriminal i udruživanje zbog činjenja kaznenih djela. Tijekom postupka tužitelj je kasnije mijenjao optužnicu te je 19. rujna 2006. do detalja obrazložio razloge i dokaze kojima tužiteljstvo raspolaže.Filipović, 2011., str. 176.
Visoki predstavnik Paddy Ashdown smijenio 29. ožujka 2005. pravdajući smjenu optužnicom podignutom protiv Čovića zbog navodne zlouporabe položaja i drugih kaznenih djela zbog koje bi bila "ugrožena njegova sposobnost da učinkovito obavlja svoje političke dužnosti" i jer se njima "potkopava funkcioniranje ureda Predsjedništva". Među razlozima za smjenu navedeni su još i međunarodna izolacija, povjerenje u ured Predsjedništva i državne institucije i politička paraliza. Odluka visokog predstavnika bila je vrlo rigorozna i bez ikakve sudske kontrole ili prava na žalbu. U svojoj odluci, visoki predstavnik je odlučio da se Čoviću "zabrani obavljanje ministarske i drugih dužnosti u izvršnoj vlasti i na svim razinama vlasti, sve dok ga visoki predstavnik ne ovlasti ili dok se ne okonča sudski postupak." Ukinuta su mu i sva prava na naknadu, povlasticu i prava koja su mu pripadala kao članu Predsjedništva te mu je naloženo da "mora odmah napustiti svoj ured".