Čileanska nogometna reprezentacija je nacionalni nogometni sastav Čilea, pod vodstvom Federación de Fútbol de Chile (šp. za „Čileanski nogometni savez”) koji je osnovan 1895. godine. Prvu utakmicu reprezentacija je odigrala u Buenos Airesu protiv Argentine (poraz 3:1) 1910. godine.
Čile je punopravni član CONMEBOL-a i FIFA-e – kontinentalnih i međunarodnih nogometnih saveza te nosi Fifin kod – CHI. Službeni domaći stadion je Estadio Nacional de Chile u Santiagu.
Reprezentacija je dosad nastupala na osam svjetskih prvenstava, od čega je završetkom Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi, Čile ostvario najveći rang na službenoj Elo ljestici u povijesti – 7. mjesto. Također, Čile je 1962. godine bio domaćin Svjetskoga prvenstva na kojem je osvojio broncu, pobijedivši u borbi za treće mjesto reprezentaciju Jugoslavije. Od ostalih važnijih trofeja, Čile je osvojio dvije bronce i srebro na Panameričkim igrama (1951., 1963. i 1987.). Mlada reprezentacija igrala je u dvije završnice pred-olimpijskih turnira, a osvojila je i broncu na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000. godine.
Najvećim reprezentativnim pobjedama smatraju se utakmice protiv Venezuele (29. kolovoza 1979.) i Armenije (1. travnja 1997.). U obje utakmice Čile je deklasirao protivnika s visokih 7:0.
Povijest Čilanski nogometni savez Federación de Fútbol de Chile je drugi najstariji južnoamerički nogometni savez osnovan u gradu Valparaiso 19. lipnja 1895. godine.
Čile je zajedno uz Brazil, Argentinu i Urugvaj osnivač kontinentalnog nogometnog saveza CONMEBOL, te su te reprezentacije bile prve koje su se natjecale na prvom Južnoameričkom prvenstvu koje je 1916. preimenovano u Copa América.
Reprezentacija ima više nadimaka a najpoznatiji su: La Roja i El Equipo de Todos.
Sudjelovanja na SP Čile je dosad nastupio na 9 svjetskih nogometnih prvenstava te je bio jedna od prvih 13 reprezentacija koje su nastupile na prvom Svjetskom prvenstvu u Urugvaju 1930. Na tom turniru Čile je odigrao dobro, pobijedivši Meksiko i Francusku bez primljenog pogotka. Porazom od Argentine od 3:1, reprezentacija se plasirala na drugo mjesto u skupini te je zbog toga eliminirana iz daljnjeg natjecanja. Na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 1950. godine, Čile je s visokih 5:2 pobijedio SAD, ali je svejedno eliminiran već u skupini. Zemlja je bila domaćin Svjetskom prvenstvu 1962. na kojem je osvojena broncu. Nakon polufinalnog poraza od Brazila (4:2), reprezentacija u utakmici za treće mjesto pobjeđuje Jugoslaviju (1:0). To je za La Roju najveći uspjeh u povijesti nastupanja na Mundijalu.
Na posljednja dva Mundijala na kojima je reprezentacija nastupala (SP 1998. i SP 2010.) La Roja je poražena u osmini finala protiv Brazila velikim rezultatima (4:1; 3:0).
Zanimljivo je da je u povijesti Svjetskih prvenstava u nogometu, čileanski reprezentativac Guillermo Subiabre bio prvi koji je promašio kazneni udarac (SP 1930; protiv Francuske), dok je Carlos Caszely postao prvi igrač koji je isključen zbog crvenog kartona (SP 1974; protiv Zapadne Njemačke).
NatjecanjeUtakmicaPob.Ner.Izg.Po.G.Pr.G. 1930.320153 1950.310256 1962.6402108 1966.301225 1974.302112 1982.300338 1998.403158 2010.420235 2014.421164Total33117154049
SP 1930. mini|200px|desno|Čileanska nogometna reprezentacija na prvom SP 1930. u Urugvaju.
Na prvom Svjetskom prvenstvu održanom 1930. u Urugvaju, Čile je bio jedna od 13 reprezentacija koje su bile pozvane da sudjeluju na turniru. Čile je na Mundijalu vodio mladi mađarski izbornik György Orth. Reprezentacija je ždrijebom smještena u skupinu 1 zajedno s Francuskom, Meksikom i Argentinom. Unatoč pobjedama nad Meksikom i Francuskom (3:0, 1:0), Čile se nije plasirao u daljnju fazu natjecanja jer je zbog argentinskog poraza od 3:1 samo pobjednik skupine mogao ići dalje, a to je bila Argentina.
SP 1950.
Čile je na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 1950. vodio selektor Alberto Bucciardi, dok je kapetan reprezentacije bio vratar Sergio Livingstone. Nakon što je Čile u skupini 2 poražen od Španjolske i Engleske (obje utakmice s 2:0), posljednja utakmica i visoka pobjeda od 5:2 protiv SAD-a nisu bili dovoljni da se La Roja plasira dalje.
SP 1962.
1962. godine Čile je postao treći južnoamerički domaćin Svjetskog prvenstva. Dvije godine ranije zemlju je potresao jak potres magnitude 9,5 po Richteru. Unatoč toj katastrofi, ipak je odlučeno da će se u Čileu održati Mundijal. U prvoj utakmici domaćin je pobijedio Švicarsku rezultatom 3:1, dok je utakmica protiv Italije postala poznata kao "Bitka za Santiago". U toj antologijskoj utakmici Čile je pobijedio s 2:0. Nakon pobjede nad SSSR-om koji je tada bio europski prvak, slijedila je polufinalna utakmica protiv Brazila. Na stadionu je čak 76.600 navijača pratilo utakmicu u kojoj je Brazil pobijedio 4:2 i plasirao se u finale. Čile je u play-offu pobijedio Jugoslaviju s 1:0 i osvojio treće mjesto na turniru.
Završetkom turnira reprezentativci su izjavili da su tokom svjetskog prvenstva radili određena praznovjerja za koja vjeruju da su im pomogla. Tako su prije utakmice sa Švicarskom jeli švicarski sir, prije utakmice s Italijom špagete, dok su prije polufinala s Brazilom pili kavu iako im to nije pomoglo da pobijede Carioce. To Svjetsko prvenstvo se smatra najuspješnijim u čileanskoj reprezentativnoj nogometnoj povijesti.World Cup Knowledge: part four
SP 1966.
Svjetsko prvenstvo u Engleskoj 1966. bilo je četvrti čileanski nastup na Mundijalu i prvi na europskom kontinentu. Čile se na to prvenstvo plasirao putem kvalifikacijske play-off utakmice protiv Ekvadora. U utakmici igranoj 12. listopada 1965. u peruanskoj Limi, Čile je pobijedio Ekvador rezultatom 2:1.
La Roja je na prvenstvu izgubila od SSSR-a i Italije dok je jedan bod u skupini osvojila u remiju protiv Sjeverne Koreje (1:1).
SP 1974.
Čile se kvalificirao na Svjetsko prvenstvo u Zapadnoj Njemačkoj 1974. nakon kontroverznog play-off doigravanja sa Sovjetskim Savezom. Budući da je SSSR odbio igrati uzvratnu utakmicu na stadionu Estadion Nacional u Santiagu, Čile se direktno kvalificirao na Svjetsko prvenstvo. Razlog zbog čega je sovjetska reprezentacija odbila igrati je bio taj da su se na spornom čileanskom stadionu Estadio Nacional odvijala masovna smaknuća ljudi za vrijeme vojne diktature generala Augusta Pinocheta. Budući da je FIFA odbila sovjetski zahtjev da se uzvrat odigra na neutralnom terenu, čileanski reprezentativci su se de facto kvalificirali u završnicu Mundijala. Na prvoj utakmici turnira, Čile je poražen od domaćina s 1:0 u utakmici odigranoj u Berlinu, u kojoj je Paul Breitner postigao pogodak s velike udaljenosti. Čileanski napadač Carlos Caszely bio je isključen u drugom poluvremenu utakmice i time postao prvi igrač u povijesti Svjetskih prvenstava koji je dobio crveni karton. Predvođeni izbornikom Luisom Alamosom, Čileanci su odigrali 1:1 s Istočnom Njemačkom te bez pogodaka protiv Australije, nakon čega se Čile "oprostio" od daljnjeg natjecanja.
SP 1982.
U prvoj utakmici skupine odigranoj u Oviedu, Čile je izgubio od Austrije 1:0, dok je Carlos Caszely ubrzo nakon primljenog pogotka promašio jedanaesterac i priliku za izjednačenjem. Nakon toga, uslijedio je visoki poraz od Zapadne Njemačke (4:1) u utakmici odigranoj u Gijónu. U zadnjoj utakmici protiv Alžira, Čile je na poluvremenu gubio s 3:0, dok su u nastavku, Miguel Neira i Juan Carlos Letelier uspjeli smanjiti rezultat na 3:2.
Diskvalifikacija i zabrana za SP 1990. i 1994.
Čile je u nogometnom svijetu stekao negativnu reputaciju u tzv. Roberto Rojas skandalu koji je u Čileu poznat kao Maracanazo. Tokom kvalifikacijske utakmice za Mundijal u Italiji 1990. (3. rujna 1989.) protiv Brazila u Rio de Janeiru, domaćin je vodio 1:0. Za La Roju je poraz značio i neplasman na sam Mundijal te je zbog toga u 67. minuti utakmice čileanski vratar Roberto Rojas sam sebe ozljedio udarivši se u čelo kako bi simulirao da je njegova ozljeda djelo bacanja baklji brazilskih navijača na teren Maracane. Nakon što je Rojas iznesen s terena, čileanski igrači i stručni stožer su se odbili vratiti na teren tvrdeći da uvjeti na njemu nisu sigurni, pa je utakmica prekinuta. Stručnom analizom video snimke dokazano je da vatromet brazilskih navijača nije imao "kontakt" s čileanskim vratarom, pa je FIFA proglasila pobjedu Brazila s 2:0. Također, La Roja je diskvalificirana za kvalifikacijski ciklus za Mundijal u SAD-u 1994. godine a vratar Rojasu je doživotno suspendiran, ali odluka je amnestirana 2001. godine.
SP 1998.
Nakon osmogodišnje zabrane kvalifikacija na Svjetsko nogometno prvenstvo, Čile se 1998. ponovo plasirao u samu završnicu Mundijala. Reprezentacija je ždrijebom uvrštena u skupinu B zajedno s Italijom, Kamerunom i Austrijom. Napadački dvojac čileanske reprezentacije činili su Marcelo Salas i Iván Zamorano od kojih se mnogo očekivalo. U utakmici protiv Italije igranoj u Bordeauxu, Čile je odigrao 2:2. Oba pogotka za La Roju je postigao Marcelo Salas, dok su za Azzure golove postigli Christian Vieri i Roberto Baggio iz jedanaesterca. U sljedeće dvije utakmice protiv Austrije i Kameruna, čileanska reprezentacija je odigrala 1:1. Saint-Étienne je bio domaćin susreta protiv Austrije, na kojem je Marcelo Salas postigao pogodak za vodstvo, dok su austrijski reprezentativci prosvjedovali da lopta nije prošla crtu (gol-aut). Rezultat je u posljednjoj minuti susreta izjednačio naturalizirani Hrvat Ivica Vastić spektakularnim golom s velike udaljenosti. Pet dana kasnije odigrana je utakmica protiv Kameruna u Nantesu. Čile je poveo nakon slobodnog udarca kojeg je izveo José Luis Sierra, dok je za afričku momčad izjednačio Patrick Mboma. Iako Čile nije ostvario niti jednu pobjedu u skupini, prošao je dalje zajedno s Italijom, najviše zbog "povoljnih" rezultata Austrije i Kameruna. Reprezentacija je u osmini finala igrala protiv Brazila na pariškom Parku prinčeva. Do poluvremena susreta Carioce su vodile 3:0 (dva pogotka Césara Sampaia i Ronalda). U nastavku susreta brazilski vratar Claudio Taffarel je obranio udarac Ivána Zamorana, ali je odbijenu loptu primio Marcelo Salas te postigao pogodak (svoj četvrti na prvenstvu). Ubrzo nakon toga Ronaldo je postigao novi gol, te je Brazil s 4:1 pobjedom prošao dalje u četvrtfinale.
SP 2010. mini|250px|desno|Detalj s utakmice Čilea i Brazila (1:3) na SP-u 2010.
Nakon što je Čile 10. listopada 2009. pobijedio Kolumbiju s 4:2, reprezentacija se nakon 12 godina ponovo plasirala na Svjetsko prvenstvo. Reprezentacija je u kvalifikacijskoj skupini ostvarila visoko drugo mjesto iza Brazila. Također, reprezentacija je imala i bolju gol-razliku od Paragvaja koji je kao i Čile imao isti broj bodova (33). Sam argentinski izbornik Marcelo Bielsa je produljio ugovor s Čileom do 2015. godine. Uoči samog Svjetskog prvenstva čikaški rock sastav Manwomanchild je objavio pjesmu "Chile La Roja" kojom je podržao reprezentaciju uoči Mundijala.La pegajosa canción que alienta a Chile en inglésTop: La Roja tiene himno anglo
Čileanska reprezentacija je ždrijebom svrstana u skupinu H zajedno sa Španjolskom, Švicarskom i Hondurasom. Prvom utakmicom i pobjedom protiv Hondurasa s 1:0, La Roja je nakon 1962. i osvajanja trećeg mjesta pobjedom protiv Jugoslavije ostvarila prvu pobjedu na Mundijalu nakon 48 godina. U drugoj utakmici igranoj u Port Elizabethu, istim rezultatom je poražena i Švicarska, a pogodak je u 75. minuti postigao Mark González. Iako je reprezentacija u trećoj utakmici protiv Španjolske poražena s 2:1, Čile se plasirao u osminu finala. Tamo je La Roja igrala s Brazilom koji ju je pobijedio s visokih 3:0.
U veljači 2011. Marcelo Bielsa je podnio ostavku na mjesto čileanskog izbornika. Trener, kojeg u domovini zbog burnog temperamenta zovu Loco, napustio je kormilo reprezentacije zbog razilaženja s vodstvom čileanskog saveza. Bielsa je svoju odluku objasnio riječima: "Želim se ispričati navijačima zbog sapunice u režiji vodećih ljudi Saveza koji su radili sve što je potrebno da bi me otjerali".