mini|desno|250px|Goražde noću Goražde je grad i jedna od tri općine Bosansko-podrinjske županije Goražde, u istočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Glavna naselja općine su Goražde, Bačci i Vitkovići.
Zemljopis U gornjem toku rijeke Drine, otprilike u središtu njenog gornjeg toka, nalazi se grad Goražde. Grad ima povoljan zemljopisni i strateški položaj. Smješten je na istočnim obroncima planine Jahorine, na nadmorskoj visini od 345 m, 43° 40' sjeverne zemljopisne širine, te 18° 58' istočne zemljopisne dužine. Pjesnik bi uočio da se grad nalazi na obje strane rijeke Drine, vezan drinskim mostovima.
Grad okružuju uzvišenja Mišjak na jugozapadu, Biserna na jugoistoku, Samari na jugu, Gubavica na zapadu i Površnica na sjeveru. Između ovih lijepih šumskih predjela, prkosno i nekada plahovito protječe Drina, koja nizvodno od grada, otprilike oko jedan kilometar gubi svoje pravo ime i prelazi u umjetno jezero. Dolina Drine bila je glavna raskrsnica, odnosno prometna arterija na području istočne Bosne. Važan je to put za Primorje, Srbiju, Crnu Goru, dobra veza sa Sarajevom i drugim krajevima. Za sve ove puteve znali su stari Rimljani, srednjovjekovni Dubrovčani i mnogi drugi. Poseban značaj Goraždu u prometnom pogledu davala je pruga uskog kolosijeka Ustiprača – Foča izgrađena 1939. godine. Veći značaj Goražde dobiva 1958. godine kada je izgrađen put Goražde – Tjentište – Čemerno – Gacko – Dubrovnik.
Stanovništvo Goražde (opcina), nacionalni sastav 2013. godine Stanovništvo općine Goražde godina popisa 2013. Popis Stanovnistva BiH 2013. godine | http://www.statistika.ba/?show=12&id=11452#link1
Bošnjaci 19.692 (94,2 %)Srbi 707 (3,4 %)Hrvati23 (0,1 %)ostali475 (2,3 %)ukupno20.897
Goražde (naseljeno mjesto), nacionalni sastav Goražde godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani9568 (58,79 %) 6746 (51,80 %)5266 (55,53 %)Srbi5584 (34,31 %) 4376 (33,60 %)3675 (38,75 %)Hrvati62 (0,38 %)75 (0,57 %)133 (1,40 %)Jugoslaveni663 (4,07 %)1495 (11,48 %)100 (1,05 %)ostali i nepoznato396 (2,43 %)330 (2,53 %)308 (3,24 %)ukupno16.27313.0229482
Turski popis stanovništva 1468./1469. Stanovništvo Goražda 1468./1469. godina broj sela broj kuća odrasli djeca broj stanovnika 1468./1469. / 144 / / 835
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Goražde imala je 37.573 stanovnika, raspoređenih u 187 naselja.
Stanovništvo općine Goražde godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 26.296 (69,98 %) 25.142 (68,09 %)24.544 (70,76 %)Srbi 9843 (26,19 %) 9107 (24,66 %)9293 (26,79 %)Hrvati80 (0,21 %)99 (0,26 %)179 (0,51 %)Jugoslaveni789 (2,09 %)1851 (5,01 %)168 (0,48 %)ostali i nepoznato565 (1,50 %)725 (1,96 %)501 (1,44 %)ukupno37.57336.92434.685
Goražde (naseljeno mjesto), nacionalni sastav Goražde godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani9568 (58,79 %) 6746 (51,80 %)5266 (55,53 %)Srbi5584 (34,31 %) 4376 (33,60 %)3675 (38,75 %)Hrvati62 (0,38 %)75 (0,57 %)133 (1,40 %)Jugoslaveni663 (4,07 %)1495 (11,48 %)100 (1,05 %)ostali i nepoznato396 (2,43 %)330 (2,53 %)308 (3,24 %)ukupno16.27313.0229482
Turski popis stanovništva 1468./1469. Stanovništvo Goražda 1468./1469. godina broj sela broj kuća odrasli djeca broj stanovnika 1468./1469. / 144 / / 835
Naseljena mjesta
Ahmovići, Baćci, Bahovo, Bakije, Bare, Batkovići, Bezmilje, Biljin, Bogušići, Borovići, Boškovići, Brajlovići, Bratiš, Brekovi, Brezje, Brijeg, Budići, Butkovići, Butkovići Ilovača, Crvica, Čitluk, Čovčići, Ćatovići, Ćehajići, Ćurovi, Deševa, Donja Brda, Donja Bukvica, Donji Bogovići, Dučići, Džindići, Faočići, Gaj, Glamoč, Gočela, Goražde, Gornja Brda, Gornja Bukvica, Gornji Bogovići, Grabovik, Gunjačići, Gunjevići, Gusići, Guskovići, Hadžići, Hrančići, Ilino, Ilovača, Jagodići, Jarovići, Kalac, Kamen, Kazagići, Knjevići, Kodžaga Polje, Kola, Kolijevke, Kolovarice, Konjbaba, Konjevići, Kosače, Kovači, Kraboriš, Kreča, Kučine, Kušeši, Kutješi, Laleta, Lukarice, Markovići, Mirvići, Mirvići na Podhranjenu, Morinac, Mravi, Mravinjac, Mrkovi, Nekopi, Orahovice, Oručevac, Osanica, Osječani, Ostružno, Ozrenovići, Paraun, Perjani, Pijestina, Pijevac, Plesi, Podhranjen, Poratak, Potrkuša, Prisoje, Radići, Radovovići, Raškovići, Ratkovići, Rešetnica, Rosijevići, Sedlari, Sijedac, Skravnik, Slatina, Sofići, Spahovići, Šabanci, Šašići, Šehovići, Šemihova, Šućurići, Tupačići, Ušanovići, Utješinovići, Vitkovići, Vlajčići, Vraneši, Vranići, Vranpotok, Vrbica, Vremci, Vučetići, Zabus, Završje, Zorovići, Zupčići, Žigovi i Žilići, te dijelovi naseljenih mjesta: Blagojevići, Donje Selo, Hubjeri, Podkozara Donja, Radijevići, Sopotnica, Uhotići i Žuželo.
Od dijela prijeratne općine Goražde, koji je ušao u sastav Republike Srpske, formirana je općina Novo Goražde.
Uprava Općina Goražde je podijeljena na 20 mjesnih zajednica: Goražde I, Goražde II, Goražde III, Goražde IV, Vitkovići, Osječani, Berič, Osanica, Ilovača, Mravinjac, Vranići, Posestra, Faočići, Rešetnica, Kraboriš, Orahovice, Bogušići, Hubjeri, Sadba i Zupčići
Povijest Povoljna klima, plodno tlo, bogatstvo šuma kao i druga prirodna bogatstva pružala su ovom kraju dobru mogućnost da se u davnoj prošlosti na mjestu današnjeg grada nasele ljudi. Ovdje postoje tragovi života iz prapovijesti, a arheološka iskopavanja potvrđuju da su naselja Popov Do, Zupčići, Podhranjen i još neka druga mjesta bili naseljeni već u mlađem kamenom dobu. Nalazi su datirani u 2300 pr. Kr. Neolitski nalazi su nađeni u dolini Podhranjenske rijeke, u Popovu Dolu na lijevoj strani Drine, kao i u selu Zupčićima u Lugu. Prije Rimljana ovdje je živjelo ilirsko pleme Audata. Staru naseljenost ukazuje toponim Gradina, uz Podhranjenski potok, blizu njegova ušća u Drinu.
Naselja iz okoline Goražda: Sopotnica, Zidine (Kopači), potječu iz rimskog vremena. Duž Drine brojni su antički spomenici. Na mjestu Goražda postojalo je nekad rimsko naselje, što svjedoče brojni predmeti i iskopine. Podignuto je na rimskoj cesti koja je išla od Jadranskog primorja. Vjerojatno je sasvim razoreno i uništeno tijekom raznih najezdi i borbi u narednim stoljećima.
Kako je sam grad nastao ili kako je dobio naziv, nema sigurnih podataka, ali se zna da se ime grada prvi put spominje 1397. godine. Iz te srednjovjekovne prošlosti ima dosta spomenika koji govore o životu na ovom prostoru. Uglavnom su to pisani nadgrobni spomenici – stećci.Zna se da su na području današnjeg Goražda u doba Kraljevine Hrvatske bila mala naselja Goražda.
Je li je grad dobio ime od korijena riječi gorjeti, ili po tome što mu je okolina bogata šumama – gorama, sigurno se ne zna. Smatra se da je točna tvrdnja filologa Gorana Vukovića da ime Goražde vodi korijen od slavenske riječi Gorazd.
Period turske vladavine Kada su Osmanlije u 16. stoljeću počeli s osvajanjem balkanskih zemalja na udaru je bila srednjovjekovna Bosna. Goražde je 1465. godine palo u turske ruke.(boš.) Grad Goražde gorazde.ba: Historijske zanimljivosti Goražda , 19. veljače 2009. (pristupljeno 12. ožujka 2020.) Taj period obilježen je i ekonomskim razvojem. Iako je grad 413 godina bio pod turskom vlašću i imao većinom muslimansko stanovništvo, nije dobio tursko-orijentalno obilježje.
Premda predaji srednjovjekovna varoš bila je vrlo velika, no predaja je bez osnove. Najvjerojatnije je da je u prošlosti grad obuhvaćao današnje mjesto te jedan dio i naselje Sopotnicu udaljeno 3 km na desnoj strani Drine kao drugi dio. Rastom naselja težište gradskog života prenosilo se na današnje mjesto, što je nastavak predosmanskog procesa. Dio varoši na desnoj strani Drine bile su dvije mahale: Vranske i Hadžićke. Najrazvijeniji dio grada bila je stara čaršija. Mahalom se naziva dio varoši koji se od nekadašnje stare čaršije pružao duž druma prema Foči. Današnja Mahala i prijašnja stara čaršija najstariji su dijelovi muslimanske varoši. U njoj su bili brojni dućani i druge radnje. Na lijevoj obali Drine bio je karavan-saraj, stradao u požaru 1725. godine. Sinan-paša Sijerčić je reagirao na to gradnjom velikog hana koji je također bio nasuprot mosta, vjerojatno na mjestu tog karavan-saraja. Blizu tog hana postojao je sve do 1942. godine (izgorio) han Kolobara iz vakufa Džafer-bega Sijerčića. Drugi han pripadao je Huseinu Obarčaninu. Potrajao je do 1960. kad je srušen radi podizanja vatrogasnog doma.
U Goraždu je u osmanska vremena izrasla veleposjednička obitelj Sijerčića. Sjedište im je bilo u Odžaku, strateškom mjestu na uzvišenju iznad grada. U goraždanskom kraju su nazočni 500 godina.Oslobođenje (FOTO i VIDEO) Nacionalni spomenik kod Goražda: Turbeta Sijerčića čuvali i muslimani i pravoslavci, 6. listopada 2019. (pristupljeno 12. ožujka 2020.) Posjede su imali u Odžaku, mnogobrojna polja u Goraždu, po mnogim drugim mjestima u Bosni. Područje utjecaja prostiralo se od Užica do Herceg Novog. U njihovo zlatno doba ovdje su podignute džamije (džamija Džafer-bega Sijerčića i džamija Sinan-paše Sijerčića s kraja 17. stoljeća), most, crkva u Sopotnici (pravoslavna, čiju su gradnju pomogli) u kojoj je bila prva tiskara u BiH. U Višegradu su imali jedno turbe, proglašeno za spomenik kulture. U Odžaku imaju turbe s haremom, odnosno obiteljskim grobljem Sijerčića. Za velike kuge u 16. ili 17. stoljeću mnogo je Sijerčića pokopano u masovnoj grobnici. U narodu od tih vremena postoji predaja o turbetu kao posebnom mjestu i mnogi putnici namjernici ostavljali su za svoju dobru nakanu ostavljali novce, od čega se kupovalo svijeće i u noći palile u turbetu, posebno u važnijim mjesecima. Nedaleko od tadašnjeg groblja je šehidsko mezarje vojske Sijerčića, sa stotinama grobova, zaraslo u šumi, ali se ostatci nišana jasno vide. Turbe Sinan-paše Sijerčića (nacionalni spomenik BiH od 2006., preživjelo rat 1990-ih) je početkom 19. stoljeća podignuto pored nešto starijeg turbeta u istom haremu u kojem je grob neznanog junaka. U turbetu je sahranjen osmanski general Sinan-paša Sijerčić, koji je u vrijeme Bosanskog ejaleta upravljao Goraždem i Pljevljima. Pašu su i sina mu poslije ubili ubijeni tijekom pregovora sa službenim predstavnicima Srbije na Mišaru u vrijeme Drugog srpskog ustanka 1806. godine.(boš.) Klix.ba E.A.: Turbe Sijerčića je bilo vrelo duhovnosti, a danas je tek pusti podsjetnik na drugačiji život, 10. prosinca 2017. (pristupljeno 12. ožujka 2020.)
Goražde 18. i 19. stoljeća bilo je muslimansko i pravoslavno naselje sve do pred kraj osmanske vladavine. Povremeno dolaze i naseljavaju se i katolici.
Period austro-ugarske vladavine Austro-Ugarska zauzela je Goražde 4. listopada 1878. Važnost Goražda je opala, ali napredak je došao na drugim poljima. Podignuta je škola, napravljene su bolje ceste i spojene s Čajničem, Fočom, Rogaticom i Sarajevom. Prosvjeta je postala dostupnija. Neke muslimanske obitelji otišle su i odselile se u Tursku. Pojačano se doseljavaju pravoslavci, a također su došli u manjem broju katolici i Židovi. Otvaraju se kavane i ostali ugostiteljski objekti. Od trgovačke sredine postala je obrtničkom. Listopada 1878. godine formirana je telegrafska postaja s neograničenom dnevnom i noćnom službom.(boš.) BH Pošta Austro-Ugarska monarhija (1878.-1918.), 2. siječnja 2018. (pristupljeno 22. ožujka 2020.) U samom gradu Austro-Ugarska gradi važnu vojarnu 1886. godine. Danas je to obnovljena osmogodišnja škola koja nosi naziv "Husein-ef. Đozo" (ranije O. Š. "Nikola Tesla"). Od 1886. je u Goraždu postojala crkva Presvetog Srca Isusova,Grad Goražde, Facebook Fotografije, Stara župna crkva Presvetog Srca Isusova u Goraždu iz 1886., srušena 1957. od 1899. i župa. Sjedište župe premješteno je 1921. u Višegrad. Župna kuća nalazila se u središtu Goražda. Imala je prizemlje i kat, potkrovlje i cijelu bašču do Drine. Prostrano katoličko groblje nalazi se na izlazu iz Goražda, prema Kopačima.
Prvi svjetski rat