Karl Heinrich Marx (Trier, 5. svibnja 1818. – London, 14. ožujka 1883.), njemački je sociolog, filozof, politolog, ekonomist, povjesničar, novinar i revolucionar, ideolog komunističkog i socijalističkog pokreta, lider Međunarodnog saveza radnika ili Prve Internacionale. Također, suosnivač je marksizma i jedan od utemeljitelja sociologije.
Iako je doktorirao filozofiju, puno se više bavio političkom aktivnošću i spisateljskom djelatnošću, a posebno ekonomijom. Uz Émilea Durkheima i Maxa Webera, navodi se kao jedan od trojice principijelnih arhitekata modernih društvenih znanosti.Max Weber na Stanford Enyclopaedia of Philosophy Marxa se ponekad opisuje kao jednu od najutjecajnijih ličnosti ljudske povijesti.BBC News World Online. 1. listopad 1999.Hart, Michael H. (2000). The 100: A Ranking of the Most Influential Persons in History New York: Citadel
Životopis Rani život: 1818. – 1835. thumb|lijevo|200px|Rodna kuća Karla Marxa u Trieru thumb|lijevo|200px|Karl Marx u mladosti Karl Heinrich Marx rođen je 5. svibnja 1818. u Trieru, gradu tadašnje Kraljevine Pruske.Wheen 2001 str. 8 i str. 12 Njegova je obitelj pripadala Aškenazi Židovima, a njegova je očinska linija obitelji činila rabine Triera od 1723., što je uloga koju je preuzeo i njegov djed, Meier Halevi Marx; Meierov sin, Karlov otac, bit će prvi u lozi koji će pohađati sekularno obrazovanje. Djed s majčine strane bio je nizozemski rabin. Karlov otac, Herschel Marx, bio je pripadnik srednje klase i relativno imućan; obitelj je posjedovala niz vinograda u francuskom departmanu Moselle. Sa Židovstva se preobratio na Protestantizam luteranske denominacije neposredno pred rođenje sina, mijenjajući i ime u njemačko Heinrich. Godine 1815. počeo je raditi kao odvjetnik te se 1819. zajedno s obitelji preselio iz peterosobnog unajmljenog stana u vlastiti deseterosobni stan u blizini Porta Nigra.Wheen 2001. str. 10. Kao čovjek Prosvjetiteljstva, Heinrich Marx se zanimao za ideje filozofa Immanuela Kanta i Voltairea, te je agitirao za donošenje ustava i reformi u Pruskoj, koja je tada bila apsolutna monarhija.Wheen 2001. str. 11. Karlova majka, rođena Henrietta Presburg (20. srpanj 1788. – 30. studeni 1863.), bila je nizozemska Židovkinja, koja je, za razliku od njenog muža, bila tek polupismena. Tvrdila je da pati od "pretjerane majčinske ljubavi", posvećujući mnogo vremena njezinoj obitelji te inzistirajući na čistoći u kući.Wheen 2001. str. 12. Potjecala je iz imućne poslovne obitelji koja je kasnije osnovala tvrtku Philips: ona je bila prateta Antunu i Gerardu Philipsu i praprateta Fritsu Philipsu. Njen brat, Marxov ujak Benjamin Philips (1830. – 1900.) bio je bogati bankar i industrijalac, na koga su se Karl i Jenny Marx (Marxova žena) kasnije često oslanjali poradi pozajmica dok su bili u egzilu u Londonu.Francis Wheen, Karl Marx: A Life, (Fourth Estate, 1999),
Heinrich Marx se preobratio na luteranski protestantizam 1816. ili 1817. kako bi nastavio s odvjetničkim poslom nakon pruskog edikta koji je zabranjivao Židovima tu djelatnost. Karl je rođen 1818. i kršten 1824., no njegova se majka, Henrietta, nije preobratila sve do 1825., kada je Karl imao sedam godina. Nema dokaza da je obitelj Marx uistinu prihvatila luteranizam, kao ni dokaza da su bili aktivni Židovi. Marx se smatrao ateistom.Enzo Traverso, The Marxists and the Jewish Question, (Humanities Press, 1994): "Rođen u židovskoj obitelji koja se preobratila na luteranizam, Marx nije bio religijski odgojen i odrastao je, pod utjecajem svog oca, u liberalnom i prosvjetiteljskom okruženju. Smatrao se Nijemcem, ateistom te komunistom, a nikada Židovom ili preobraćenim Židovom." (str. 14)
Malo toga je poznato o djetinjstvu Karla Marxa.Wheen 2001. str. 13. Privatno je obrazovan do 1830., kada je pristupio trierskoj srednjoj školi, čiji je upravitelj, Hugo Wyttenbach, bio prijatelj njegova oca. Wyttenbach je zapošljavao mnoge liberalne humaniste za učitelje. To je razljutilo vladu koja je poslala policiju u raciju škole 1832., kada su otkrili kako se literatura koju su etiketirali "zavodljivom", jer potiče na politički liberalizam, razdjeljuje studentima.Wheen 2001. str. 13. 1835., Karl, tada sedamnaestogodišnjak, počinje pohađati Sveučilište u Bonnu, gdje je želio studirati filozofiju i književnost, no njegov je otac inzistirao na pravu kao praktičnijem polju.Wheen 2001. str. 14. Uspio je izbjeći obaveznoj vojnoj službi kada je navršio osamnaest, jer je patio od slabih prsiju.Wheen 2001. str. 15. Kako je bio sklon alkoholu, pridružio se društvu Trierski tavernski klub te je u jednom trenutku služio kao njegov potpredsjednik.Wheen 2001. str. 16. Marxa je više zanimalo pijenje i druženje nego studiranje prava. Zbog loših ocjena, otac ga je natjerao da se preseli na daleko ozbiljnije i akademski orijentiranije Sveučilište u Berlinu,Wheen 2001. str. 16–17. gdje su mu povremeni izleti u filozofiju i povijest postali važnijim od pravnih studija.
Hegelijanizam i rani aktivizam: 1836. – 1843. Tijekom studija, Marx se počeo zanimati za filozofiju G. W. F. Hegela (1770. – 1831.), spram koje je istovremeno bio vrlo kritičan. O Hegelovim se idejama naširoko raspravljalo u europskim filozofskim krugovima toga vremena.Wheen 2001. str. 21–22. Marx je pisao o tome kako je obolio od "intenzivne iritacije nad činjenicom što mora činiti idola od pogleda koji ga odbija". Pridružio se skupini radikalnih mislioca, poznatih kao mladohegelovci, koji su se okupljali oko Ludwiga Feuerbacha te Brune Bauera. Kao i Marx, mladohegelovci su bili kritični spram Hegelovih metafizičkih pretpostavki, no prisvojili su njegovu dijalektičku metodu kako bi kritizirali postojeće društvo, politiku i religiju. Marx se sprijateljio s Bauerom te se tijekom tog perioda koncentrirao na svoju kritiku Hegela te određenih drugih mladohegelovaca.Karl Marx (Stanford Encyclopaedia of Philosophy)
Intenzivno se posvetio pisanju svoje doktorske disertacije, Razlika između demokritske i epikurejske filozofije prirode,Marxova doktorska disertacija na engleskom koju je završio 1841. Esej je opisan kao "odvažno i originalno djelo u kojemu je Marx nastojao pokazati kako teologija mora popustiti pod superiornom mudrošću filozofije",Wheen 2001. str. 32. te je kao takva bila kontroverzna, naročito među konzervativnim profesorima Sveučilišta u Berlinu. Marx je stoga odlučio disertaciju radije prijaviti nešto liberalnijem Sveučilištu u Jeni, čiji fakultet mu je temeljem nje dodijelio doktorat.Wheen 2001. str. 33.
Nakon razmatranja akademske karijere, Marx se okrenuo novinarstvu. Preselio se u Köln 1842., gdje je počeo pisati za radikalne novine Rheinische Zeitung (Rajnske novine). U novinama je izražavao svoje sve izraženije socijalističke stavove o politici.Wheen 2001. str. 34–36. Kritizirao je vlade Europe i njihove politike, ali također i liberale te druge članove socijalističkog pokreta čije je ideje smatrao neučinkovitima ili izravno antisocijalističkima.Wheen 2001. str. 42–44. Novine su s vremenom privukle pozornost pruskih vladinih cenzora, koji su provjeravali svako izdanje prije tiskanja radi potencijalnog poticanja na bunt. Marx je rekao: "Naše se novine moraju dostaviti policiji da ih pronjuška, te ako policijska njuška nanjuši išta ne-kršćansko ili ne-prusko, zabranjeno nam je novine tiskati".Wheen 2001. str. 47. Nakon što je u novinama izdan članak koji je žestoko kritizirao monarhiju u Rusiji, ruski car Nikola I., saveznik pruske monarhije, zahtijevao je da se Rheinische Zeitung zabrane. Pruska je vlada ugasila novine 1843.Wheen 2001. str. 47–48. Marx je potom pisao za mladohegelovski časopis Deutsch-Französische Jahrbücher (Njemačko-francuski godišnjak) u kojem je kritizirao naredbu o cenzuri izdanu od pruskog kralja Fridrika Vilima IV. Njegov je članak cenzuriran, a časopis su ugasile vlasti neposredno poslije toga.Wheen 2001. str. 36.
Godine 1843., Marx je objavio O židovskom pitanju,Puni tekst na hrvatskom u kojem je razlikovao između političke i ljudske emancipacije. Također je istraživao ulogu religijskih praksi u društvu. Te je iste godine napisao bilješke za Kritiku Hegelove Filozofije prava. Oba je djela završio netom prije nego što je napustio Köln.
Pariz: 1843. – 1845. Nakon vladine odluke gašenja Rheinische Zeitung, Marx se priključuje novom radikalnom časopisu, Deutsch-Französische Jahrbücher (Njemačko-francuski godišnjak), koje je tada uređivao Arnold Ruge, također njemački socijalistički revolucionar.Wheen 2001. str. 48. Novine nisu bile stacionirane u Njemačkoj, već u Parizu u susjednoj Francuskoj, gdje su se Marx i njegova žena preselili u listopadu 1843. Ispočetka su živjeli s Rugeom i njegovom ženom komunalno na adresi Rue Vaneau 23, no kako su im se takvi uvjeti života pokazali preteškima, Marxovi su preselili s rođenjem njihove kćeri Jenny 1844.Wheen 2001. str. 62–66. Iako je časopis trebao privući i njemačke i francuske autore, Deutsch-Französische Jahrbucher većinom su sačinjavali Nijemci, a jedini je ne-njemački autor bio prognani ruski anarhokomunist Mihail Bakunjin.Wheen 2001. str. 64–65. Samo je jedno izdanje ikad izdano, ali je ono bilo relativno uspješno, ponajviše zbog uključenih satiričkih oda Heinricha Heinea o kralju Ludwigu od Bavarije, što je dovelo do toga da je njemačka državna policija kopije koje su slane u Njemačku zapljenjivala.Wheen 2001. str. 65. Marxov prilog Godišnjaku uključivao je Uvod u Prilog kritici Hegelove Filozofije prava, gdje se nalazi njegov slavni opis religije kao "opijuma naroda". thumb|lijevo|Karl Marx i Friedrich Engels thumb|lijevo|Spomenik Marxu i Engelsu u Budimpešti thumb|lijevo|Spomenik Marxu i Engelsu u Šangaju Upravo u Parizu, 28. kolovoza 1844., Marx upoznaje Firedricha Engelsa u Cafe de la Regence, nakon što se zainteresirao za ideje koje je Engels izložio u svojim člancima napisanim za Rheinische Zeitung i Deutsch-Französische Jahrbucher. Iako su se nakratko upoznali u uredima Rheinische Zeitung 1842., tek su tu, u Parizu, započeli prijateljstvo koje će trajati do kraja njihovih životâ.Wheen 2001. str. 75. Engels je Marxu pokazao svoju nedavno objavljenu knjigu, Položaj radničke klase u Engleskoj 1844., koje je uvjerilo Marxa da će radnička klasa biti agent i instrument konačne revolucije u povijesti. Engels i Marx ubrzo su se upustili u pisanje kritike filozofskih ideja Marxova nekadašnjeg prijatelja, mladohegelovca Brune Bauera, koje će biti objavljeno 1845. pod naslovom Sveta porodica.Wheen 2001. str. 85–86. Iako je bio kritičan spram Bauera, Marx je sve više bio pod utjecajem drugih mladohegelovaca, Maxa Stirnera i Ludwiga Feuerbacha, da bi nakon nekog vremena odbacio i feuerbachijanski materijalizam.
1844. Marx je napisao Ekonomsko-filozofske rukopise,Ekonomsko-filozofski rukopisi na hrvatskom djelo koje je obuhvaćalo pregršt tema, te je u detalje elaboriralo Marxov koncept otuđenog rada. Godinu će kasnije Marx napisati Teze o Feuerbachu,Teze o Feuerbachu na hrvatskom najpoznatije po tvrdnji da "su filozofi svijet samo tumačili, a naprotiv, radi se o tome da ga se promijeni". To djelo sadrži Marxovu kritiku materijalizma (jer je odveć kontemplativan), idealizma (jer praksu svodi na teoriju) te općenito, kritiku filozofije, jer apstraktnu realnost stavlja iznad fizičkog svijeta.ibid. Utoliko je to djelo uvelo prvi nagovještaj Marxova historijskog materijalizma, tezu da svijet ne mijenjaju ideje, već stvarna, fizička, materijalna aktivnost i praksa.