Stjepan Radić (Zagreb, 9. studenoga 1928. – Zagreb, 22. ožujka 2010.), bio je hrvatski pijanist i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, političar i počasni predsjednik Hrvatske seljačke stranke.
Životopis Stjepan Radić rodio se u Zagrebu 1928. godine, tri mjeseca nakon smrti njegovog djeda, hrvatskog političara Stjepana Radića, preminulog od posljedica ranjavanja u atentatu u beogradskoj Narodnoj skupštini. Sin je Vladimira i Marije Radić (rođ. Devčić).Branka Boban, Sudski progoni prvaka Hrvatske seljačke stranke (1945.-1948.), str. 252., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 8. kolovoza 2014.), preuzeto 16. siječnja 2017.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je anglistiku i filozofiju a paralelno i studij glazbe na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., , fusnota 482, str. 480. Godine 1955. završio je studij glasovira kod Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a zatim se 1958. i 1959. godine usavršavao kod Carla Zecchija na Akademiji Santa Cecilia u Rimu gdje je stekao naslov magistra. Od 1956. do 1961. godine komorni je pratilac na RTV Zagreb, od 1961. godine do umirovljenja profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Svirao je u zemlji i inozemstvu te je dobitnik brojnih domaćih i stranih nagrada i priznanja.
Nositelj je visokih nacionalnih priznanja, među kojima je istaknuta Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, jedan je od istinski velikih glazbenika hrvatske suvremene kulture.Ministarstvo kulture Republike Hrvatske: Ministar Biškupić uputio brzojav sućuti obitelji Radić, 26. ožujka 2010., preuzeto 18. prosinca 2012.
Umro je u Zagrebu, 22. ožujka 2010. godine a pokopan je 25. ožujka 2010. godine na zagrebačkom groblju Mirogoju.metro-portal.hr: Umro pijanist i bivši potpredsjednik Sabora Stjepan Radić, 23. ožujka 2010., preuzeto 18. prosinca 2012.
Politička djelatnost Zbog svoga političkog angažmana 1945. godine pretučen je te je izbačen sa svih dužnosti ondašnje Jugoslavije a nakon emigracije izručen je i osuđen na godinu dana zatvora. Osuđen je 30. kolovoza 1946. godine a kazna mu je, nakon molbe odvjetnika Ive Politea, pretvorena u uvjetnu.
U politiku po drugi put ulazi, nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj, 1991. godine, učlanjenjem u Hrvatsku seljačku stranku gdje je bio zamjenik predsjednika i počasni predsjednik. Za vrijeme svoga političkog djelovanja bio je HSS-ov zastupnik u trećem sazivu Hrvatskog sabora, a jedno vrijeme bio je i njegov potpredsjednik (1995. – 2000.).I. Kri.: U Zagrebu umro unuk narodnog tribuna Stjepana Radića, 23. ožujka 2010.
Nagrade i priznanja 1961.: Nagrada Milka Trnina.DHGU: dobitnici nagrade Milka Trnina , 26. ožujka 2010., preuzeto 18. prosinca 2012. 1994.: Nagrada Vladimir Nazor za glazbu za životno djelo.Ministarstvo kulture Republike Hrvatske: Dobitnici "Nagrade Vladimir Nazor" od 1959. do 2005., preuzeto 18. prosinca 2012. 2008.: Nagrada Lovro pl. Matačić za životno djelo.metro-portal.hr: Nagrada Stjepanu Radiću, 17. veljače 2008., preuzeto 18. prosinca 2012.
Izvori
URL: Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika (26. ožujka 2010.) URL: Hrvatska seljačka stranka (26. ožujka 2010.)
Vanjske poveznice Zlatko Madžar, Vijenac, br. 420, 8. travnja 2010. Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika – Predsjednici HDGU: Stjepan Radić, pijanist LZMK – Hrvatska enciklopedija: Radić, Stjepan
Kategorija:Hrvatski pijanisti Kategorija:Hrvatski političari Kategorija:Hrvatski glazbeni pedagozi
Kategorija:Hrvatska seljačka stranka Kategorija:Hrvatski političari od 1989. Kategorija:Stjepan Radić Kategorija:Zastupnici u 3. sazivu Hrvatskog sabora
Kategorija:Dobitnici nagrade Milka Trnina Kategorija:Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor za glazbu Kategorija:Nositelji Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića Kategorija:Životopisi, Zagreb