Volina mrkulja (lat. Dipturus batis), najčešće samo volina, morska je riba iz porodice Rajidae. Ova vrsta je jedna od dvije vrste volina u Jadranskom moru te je općenito vrlo rijetka vrsta u Jadranu.
Naziv roda Dipturus dolazi od grčkih riječi di (dva) i pteryx (peraje). Ostali hrvatski nazivi za ovu vrstu su raža crnka, polig volonja mrkulj, polig nosan, polig crnac, dugokljunka, raža mrkulja i mrkulja raža.
Osnovna obilježja Volina naraste do 2,8 m (TL) i do skoro 100 kg. Tijelo joj je romboidnog oblika s konkavnim prednjim rubom. Njuška je trokutasta, izdužena i zašiljena. Volina je jedna od dvije vrste raža u Jadranu kod kojih linija povučena od vrha rostruma do bočnih vrhova prsnih peraja ne dodiruje njihov prednji rub. Vrhovi prsnih peraja su šiljasti. Rep je tanak, na njegovom kraju se nalaze male leđne peraje i mala rudimentarna repna peraja. Trbušne peraje su dvorežnjaste. Koža ženki je cijela hrapava dok su mužjaci samo djelomično hrapavi. Nedorasle jedinke su odozgo glatke. Mužjaci maju trnolike bodlje uz prednji rub (malare) i bočno na prsnim perajama (alare). Rep ima tri reda jačih bodlji s 12-18 bodlji u srednjem nizu. Zubi ženki su tupi i uski, a kod mužjaka šiljasti i ravni. Voline ispod glave imaju pet pari škržnih pukotina. Neposredno iza očiju nalaze se velika štrcala. Odozgo je tamnih boja, smeđih ili maslinastosivih tonova, s nejasnim bjelkastim pjegama. Odozdo je sivosmećkaste boje s crnim točkama i zarezima.
Taksonomija Vrste Dipturus batis i Dipturus intermedius smatrane su istom vrstom u taksonomskoj reviziji europskih raža 1920-ih godina. 2010. godine ove vrste su prepoznate kao različite. Posljedično, većina informacija o ovim vrstama u 20. i ranom 21. stoljeću popisivana je pod Dipturus batis.
Rasprostranjenost i staništa Locus typicus ove vrste je Europa ("Oceano Europaeo"). Volina mrkulja se može pronaći u istočnom dijelu Atlantika, sjeverno od Norveške, Islanda i Farskih otoka pa južno sve do Senegala. Rasprostranjena je i po cijelom Mediteranu, kao i u zapadnom dijelu Baltika. Difuzno je rasprostranjena u gotovo čitavom Jadranskom moru, u kanalima i otvorenom moru, bolje u istočnom nego u zapadnom dijelu.
Volina živi na muljevitom i pjeskovitom dnu u plitkom moru pa sve do najvećih Jadranskih dubina do 1000 m, ali najčešće se zadržava na dubinama od 70 do 200 m.
Biologija Volina je slabo aktivna riba. Manje jedinke se hrane organizmima koje mogu pronaći na dnu, najčešće rakovima i drugim bentoskim organizmima, a veće jedinke se hrane drugim ribama.
Ova vrsta se razmnožava oviparno, uglavnom u proljeće i ljeto. Oplođena jaja se nalaze u kvadratastim čahurama s rogovima na uglovima spojenim tankom rožnatom opnom. Ženke jaja liježu na morsko dno.
Ugroženost i zaštita
Raža volina je slučajan ulov pridnenom koćom i dubinskim parangalom, rjeđe drugim ribolovnim alatima, te je to glavni razlog njene ugroženosti. Također, degradacija staništa i sužavanje životnog prostora zbog ribolova dodatno ugrožavaju ovu vrstu. Neke biološke karakteristike poput slabe reproduktivne moći, sporog obnavljanja populacije, sporog rasta i visoke smrtnosti mladunčadi doprinose smanjenju prirodne populacije voline.
Volina mrkulja je na IUCN-ovom Crvenom popisu navedena u kategoriji kritično ugroženih vrsta (CR). U istoj kategoriji ova vrsta je navedena i na regionalnom IUCN Crvenom popisu hrskavičnih riba Sredozemnog mora. U Crvenoj knjizi morskih riba Hrvaske volina mrkulja je navedena kao kritično ugrožena svojta (CR).
Izvori
Kategorija:Jadranske ribe Kategorija:Ražovke Kategorija:Ugrožene vrste