Gari Kimovič Kasparov (rus. Га́рри Ки́мович Каспа́ров; Baku, Azerbajdžan, 13. travnja 1963.), ruski je šahovski velemajstor, svjetski šahovski prvak u razdoblju od 1985. do 2000. godine. Neki ga smatraju najvećim šahistom svih vremena. Top 10 Greatest Chess Players in History, listverse.com, 6. rujna 2009., (pristupljeno 27. kolovoza 2017.) Leon Watson, The king is back: Chess legend Garry Kasparov comes out of retirement:, telegraph.co.uk, 6. srpnja 2017., (pristupljeno 27. kolovoza 2017.) Od 2014. godine ima hrvatsko državljanstvo.Gari Kasparov dobio hrvatsko državljanstvo, vecernji.hr, 27. veljače 2014., (pristupljeno 22. srpnja 2014.)
Na svjetskoj šahovskoj ljestvici FIDE došao je na prvo mjesto (ispred tadašnjeg svjetskog prvaka Anatolija Karpova) 1983. godine i do siječnja 2006. godine, bez prekida, bio je prvi. Značajan je i po svojem političkom djelovanju u korist reformi i demokracije u Sovjetskome Savezu odnosno Rusiji, posvetivši se borbi protiv vladavine Vladimira Putina. Kako je napustio profesionalni šah, više se ne nalazi na svjetskoj šahovskoj ljestvici FIDE. Najraniji mu je šahovski uzor bio četvrti svjetski šahovski prvak Aleksandar Aljehin.Gari Kasparov, Kako život imitira šah, VBZ, Zagreb, 2009., str. 9–10
Rane godine mini|200px|desno|Kasparov u dobi od 11 godina
Gari Kasparov rođen je kao Hari Vajnštajn (Weinstein) (ruski: Гарри Вайнштейн). Otac mu je bio Židov, a majka Armenka, Garry Kasparov, britannica.com, (pristupljeno 27. kolovoza 2017.) djevojačkog prezimena Kasparjan. Roditelji su mu se rano razveli i majka je svoje prezime promijenila u rusku inačicu, Kasparov. U dobi od 12 godina Hari je uzeo majčino prezime i "rusificirao" ime.
Rano je skrenuo pozornost na sebe izuzetnim talentom. Od 1974. godine učio je u šahovskoj školi koju je vodio bivši svjetski prvak Mihail Botvinik. Godine 1976., kao trinaestogodišnjak, osvojio je prvenstvo Sovjetskoga Saveza za igrače do 18 godina.
Svjetska šahovska javnost upoznala ga je 1979. godine kada je uvjerljivo pobijedio na turniru u Banjoj Luci. Sljedeće godine priznat mu je naslov velemajstora. Brzo je napredovao. Godine 1982. na prvenstvu Sovjetskoga Saveza podijelio je prvo mjesto s Lavom Psahisom.
mini|200px|desno|Kasparov prima pokal svjetskog juniorskog prvaka u Dortmundu 1980. godine
Uz profesionalno igranje šaha, bio je odličan student anglistike. Rado je čitao poeziju i napamet znao mnoge pjesme Jesenjina, Ljermontova i Jevtušenka. Tjelesno je bio snažan, igrao je nogomet i vozio bicikl.
U mečevima kandidata 1983. godine postiže uvjerljive pobjede. U četvrtzavršnici pobjeđuje Aleksandra Beljavskog 6:3, u poluzavršnici Viktora Korčnoja 7:4, te u završnici Vasilija Smislova 8,5:4,5. (Vasilij Smislov je tada imao 62 godine. Bio je svjetski prvak od 1957. do 1958. godine, pet godina prije Kasparovljevog rođenja.)
Pet mečeva s Karpovom
Kasparov je s 21 godinom bio najmlađi igrač koji je igrao meč za prvenstvo svijeta. Nasuprot njega bio je Anatolij Karpov, svjetski prvak od 1974. godine, s 33 godine na vrhuncu snaga.
Neobičnim spletom okolnosti tijekom šest godina Kasparov i Karpov odigrali su čak pet mečeva za svjetsko prvenstvo. Obojica u to doba daleko nadmašuju sve ostale svjetske šahiste. U tim su mečevima odigrali ukupno 144 partije.
Prvi meč: 48 partija!
Ovo je najdulji meč u povijesti šaha, i to će sigurno zadugo i ostati. Imao je izrazito neobičan tijek i još neobičniji završetak. Igralo se po pravilima usvojenim 1974. godine: igra se dok jedan igrač ne postigne šest pobjeda, bez ograničenja trajanja meča. U slučaju poraza, bivši svjetski prvak ima pravo na revanš-meč u roku od godinu dana. Meč je započeo u Moskvi, ujesen 1984. godine. Kasparov je započeo samouvjereno, agresivnom igrom koja mu je do tada donosila uspjeh. To je međutim bilo lakoumno protiv izvrsno pripremljenog Karpova, vrhunskog majstora obrane i duboke strategije. Hladnokrvno je odbijao napade i postizao pozicijsku prednost. Nakon devet partija rezultat je bio 4:0 za Karpova i izgledalo je da je sve gotovo. Tada Kasparov naglo mijenja taktiku. Počinje igrati solidno, bez rizika, izazivajući protivnika da napada kako bi postigao još dvije pobjede. Karpov međutim nije želio preuzeti veći rizik, vjerojatno u nadi da će posve poniziti mladog protivnika pobjedom od 6:0. Rezultat je bila serija od 17 remija. Zatim je Karpov dobio 27. partiju i poveo s 5:0. Konačno, međutim, Kasparov dolazi do pobjede u 32. partiji. Slijedi nova serija od 14 remija. Kasparov je nevjerojatno hladnokrvno sputavao svoj temperament, Karpov je bio jednako nevjerojatno neprodoran. Igrali su već peti mjesec i oba igrača bila su isrcpljena. Onda Kasparov dobiva dvije partije za redom, 47. i 48, i smanjuje na 3:5. Meč je najednom opet postao napet (1978. godine Karpov je protiv Korčnoja vodio s 5:2, zatim je Korčnoj izjednačio, a Karpov je ipak dobio 32. partiju i tako pobijedio sa 6:5). Sovjetska se šahovska federacija tada odlučila ne neobičan potez: zatražili su od predsjednika FIDE Florencia Campomanesa prekid meča, jer su oba igrača potpuno iscrpljena. Predloženo je da se meč poništi, te da se nakon šest mjeseci igra novi. Oba su igrača to prihvatila; obojica su kasnije tvrdila da su bili izmanipulirani. Karpov je svakako bio u krizi, a Kasparov je ipak još uvijek trebao dobiti tri partije, a ne izgubiti nijednu.
Drugi meč: Kasparov prvak svijeta
Odluka o prekidu izazvala je lavinu polemika u šahovskom svijetu, ali bila je konačna. Tako, nakon stanke od šest mjeseci, sudionici su se ponovno susreli u Moskvi 1985. godine. Pravila su u međudobi bila promijenjena: dužina meča ograničena je na maksimalno 24 partije, s tim što se meč prekida ako netko postigne šest pobjeda a u slučaju ako bi nakon 24 partije rezultat bio neodlučan svjetski prvak zadržava titulu. Ostalo je i pravo prvaka na revanš meč. Borba je bila vrlo napeta i izjednačena. Nakon 23 partije, Kasparov je vodio 12:11. Posljednju partiju Karpov igrao je na sve ili ništa, ali izgubio je i konačni rezultat meča bio je 13:11. Tako je Kasparov, star 22 godine, postao 13. prvak svijeta, najmlađi u povijesti. Velemajstor Dražen Marović pisao je tada u Šahovskom glasniku da je Kasparov zasluženo pobijedio. Bio je energičan i dosjetljiv, s teorijskim novinama i zbunjujućim žrtvama. Bijelima je uspijevao zahvatiti inicijativu, crnima se odlično branio u daminom gambitu i scheveninškoj inačici sicilijanke.
Sljedeća tri meča
Karpov je imao pravo na revanš, i tako je nepunih godinu dana nakon prethodnog igran i treći meč. Kasparov je pobijedio s 12,5:11,5.
Nije prošla ni godina dana, a veliki se protivnici ponovno susreću. Karpov je pobjedom u meču kandidata ostvario pravo na novi meč. Ovoga puta Kasparov je bio pred porazom. Pri rezultatu 11:11 grubim prijevidom izgubio je 23. partiju. Karpov je vodio 12:11 i trebao mu je remi u posljednjoj partiji, dok je Kasparov morao igrati na pobjedu. Za razliku od Karpova u drugom meču, on uspijeva pobijediti. Tu je partiju, najvažniju u svojoj karijeri, dobio u Karpovljevom stilu: dugoročnom igrom na sitne prednosti uspio je dovesti do pobjede malo bolju konačnicu. Neriješenim rezultatom u meču sačuvao je naslov. U to je doba Kasparov optužio FIDE za pristranost prema bivšem prvaku. Dražen Marović je u Šahovskom glasniku izrazio mišljenje da ima pravo: Kasparov je dvaput branio titulu u dvije godine, koliko Karpov u 10 godina. O tijeku meča Marović je komentirao da Kasparov po svojoj naravi podsjeća na Aleksandra Aljehina i Mihaila Talja: kreativan, nagao, impulzivan, često i nepromišljen. Te su slabosti Aljehinu donijele poraze u prvom meču s Maxom Euweom, a Talju u drugom meču s Mihailom Botvinikom. Ova su dvojica, kao i Karpov, bili metodični, disciplinirani profesionalci.
Tri godine kasnije, Karpov je ponovno izazivač, pobijedivši konkurente u mečevima kandidata. Meč je opet bio neizvjestan do kraja. Kasparov je pobijedio s 12,5:11,5.
Vatreni zagovornik demokracije Doba gigantomanije Kasparova i Karpova ujedno je i doba velikih promjena u Sovjetskome Savezu, njegova raspada i pada komunizma. Dva velika protivnika našla su se i politički na suprotnim stranama.
Karpov, koji je dva puta obranio titulu od izazivača, sovjetskog disidenta Viktora Korčnoja, bio je miljenik starog sustava. Imao je nekoliko političkih dužnosti, bio je i dopredsjednik sovjetske (a zatim ruske) šahovske organizacije. Nasuprot tomu, Kasparov od početka perestrojke javno djeluje, pružajući potporu reformama Mihaila Gorbačova, a zatim i Borisu Jeljcinu. Kasnije se međutim razočarao u obojici.
Njihovo je suparništvo 1990-ih godina dovelo i do borbe za vlast u Ruskoj šahovskoj organizaciji, a i FIDE je u tu borbu bila upletena.
Prijatelj Hrvatske Ovo se suparništvo drastično manifestiralo u odnosu prema velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku i BiH. Karpov je u prvoj polovici 1990-ih godina više puta posjećivao Srbiju i Crnu Goru. Igrao je na međunarodnim natjecanjima za momčad »Agrouniverzala« iz Zemuna. Vrhunac Karpovljeve podrške Srbiji bilo je odigravanje simultanke u okupiranu Vukovaru, 1995. godine.
Nasuprot tome, Kasparov je izražavao snažnu podršku Hrvatskoj u vrijeme obrane Hrvatske od srpsko-crnogorske agresije i u vrijeme borbe Hrvatske za međunarodno priznanje. Više puta je dolazio na odmor i pripreme za mečeve na Crveni otok pokraj Rovinja. Igrao je za momčad ŠK Borovo-Vukovar '91. U lipnju 2011. godine postao je član ŠK ETF-Osijek.D. Kerže, Gari Kasparov postao član osječkog šahovskog kluba, slobodnadalmacija.hr, 17. lipnja. 2011., (pristupljeno 27. kolovoza 2017.) Iste godine postao je i član HŠS.Dražen Čvorović, Kasparov: Hrvatskoj je mjesto na prvoj crti bojišnice za šah, slobodnadalmacija.hr, 13. srpnja. 2012., (pristupljeno 27. kolovoza 2017.) U veljači 2014. Gari Kasparov dobio je hrvatsko državljanstvo zbog svog lobiranja za Hrvatsku i Vukovar 1991. godine.M.B./D.D.N., Gari Kasparov dobio hrvatsko državljanstvo, dnevnik.hr, 27. veljače. 2014., (pristupljeno 27. kolovoza 2017.) Hrvatsku smatra svojom drugom domovinom, od 2000. godine ima kuću u Makarskoj, a prije toga boravio je na Crvenom otoku pokraj Rovinja. Godine 2014. bio je hrvatski kandidat za predsjednika FIDE i dobio je 61 glas nasuprot 110 koliko je dobio ruski kandidat Kirsan Iljumžinov, koji je tada ponovno izabran za predsjednika FIDE. Igor Rozin, Kirsan Ilyumzhinov beats Garry Kasparov in battle for FIDE presidency , in.rbth.com, 14. kolovoza 2014., (pristupljeno 27. kolovoza 2017.)
Hrvatski državljanin Zoran Milanović je 2014. godine, tada kao predsjednik vlade, Kasparovu dodijelio hrvatsko državljanstvo.Rusija šahovsku legendu Garija Kasparova, kojem je Milanović dao državljanstvo RH, stavila na popis terorista i ekstremista Telegram. Pristupljeno 15. ožujka 2026. Dana 15. ožujka 2026. na otvorenju I. memorijalnog šahovskog turnira u čast Sanjinu Španoviću, čiji su organizatori bili Alojzije Janković i GNK Dinamo,Dinamo organizira humanitarni šahovski turnir u spomen Sanjina Španovića Tportal. Pristupljeno 15. ožujka 2026. Milanović je izjavio da je Kasparov prva i jedina osoba kojoj je dodijelio hrvatsko državljanstvo, a za diplomatske napore koje je Kasparov uložio aktivno se zalažući za Hrvatsku tijekom Domovinskog rata. Milanović je u istoj izjavi rekao da je Kasparov takvo dobročinstvo "zaslužio dugom časti i kulture srca Hrvatske prema ljudima koji su dobri i plemeniti prema njoj".Predsjednik Milanović na otvorenju šahovskog turnira u čast Sanjina Španovića HINA. Pristupljeno 15. ožujka 2026.
Dana 3. siječnja 2016. gostovao je u emisiji Nedjeljom u dva.Kasparov u Nedjeljom u 2: Rusija je mafijaška država, mirne promjene više nisu opcija Index.hr. Pristupljeno 15. lipnja 2026.
Raskol u svjetskom šahu 1993.