mini|270px|Glavobolja kod migrene može bitno umanjiti kvalitetu života. Migrena je kronična bolest obilježena recidivirajućom srednje do jako izraženom glavoboljom koja je često povezana s nizom simptoma autonomnog živčanog sustava. Ime bolesti potječe iz grčkog jezika ἡμικρανία (hemikrania), a znači "bol u jednoj polovici glave", on Perseus što dolazi od ἡμι- (hemi-), "pola", i κρανίον (kranion), "lubanja".
Glavobolja je tipično jednostrana (zahvaća jednu polovicu glave) i pulsirajuća, a traje od 2 do 72 sata. Ostali simptomi mogu biti mučnina, povraćanje, fotofobija (osjetljivost na svjetlost), fonofobija (osjetljivost na zvukove), a bol se obično pojačava pri tjelesnoj aktivnosti. as PDF Oko trećine bolesnika s migrenskim glavoboljama doživljava simptome aure: prolazne poremećaje vida, osjeta, govora ili motorike koji ukazuju na skoru pojavu glavobolje.
Smatra se da migrene nastaju zbog zajedničkoga djelovanja okolišnih i genskih čimbenika. U oko dvije trećine bolesnika, bolest se pojavljuje unutar obitelji. Ulogu mogu imati i promjene razina hormona: prije puberteta migrena je nešto češća u dječaka nego u djevojčica, no u odraslih žena je dva do tri puta češća nego u muškaraca. Tijekom trudnoće se sklonost migrenama obično smanjuje. Točan način nastanka migrene je nepoznat, međutim ona se smatra neurovaskularnim poremećajem. Prvotna teorija o nastanku je povezana s povećanom podražljivošću moždane kore i poremećenim nadzorom nad neuronima odgovornima za bol u trigeminalnom gangliju u moždanom deblu.
Za početno liječenje glavobolje se preporučuju jednostavni analgetici poput ibuprofena i acetaminofena, za liječenje mučnine antiemetik, te izbjegavanje uzročnih čimbenika. U bolesnika kod kojih jednostavni analgetici nisu učinkoviti mogu se primijeniti specifični lijekovi poput triptana ili ergotamina. Širom svijeta, u nekoj životnoj dobi od migrene pati više od 10% stanovništva.
Znakovi i simptomi Migrena se tipično očituje samoograničavajućom, recidivirajućom, jakom glavoboljom povezanom sa simptomima autonomnog živčanog sustava. Oko 15-30% osoba koje učestalo pate od migrene predosjeća napad migrene putem simptoma aure, a oni čije su migrene prethođene aurom, također često imaju i migrene bez aure. Jačina i trajanje glavobolje, kao i njihova učestalost su različiti. Napad migrene koji traje dulje od 72 sata se naziva status migrainosus. Postoje četiri moguće faze migrene, premda ih bolesnik ne mora nužno sve osjećati: Faza prodroma, koja se zbiva nekoliko sati ili dana prije pojave glavobolje, Faza aure, koja neposredno prethodi glavobolji, Faza boli, poznata kao faza glavobolje, Faza postdroma, koja se osjeća nakon završetka napada migrene.
Faza prodroma Prodromalna ili najavljujuća faza se pojavljuje u oko 60% osoba s migrenama i to dva sata do dva dana prije početka boli ili aure . Simptomi prodromalne faze su različiti a obuhvaćaju: promjene raspoloženja, razdražljivost, klinički izraženu depresiju ili euforiju, zamor, želju za određenom hranom, ukočenost mišića (osobito vrata), opstipaciju ili proljev, te osjetljivost na mirise ili buku. Opisani simptomi se mogu pojaviti kako prije migrene s aurom, tako i prije migrene bez nje.
Faza aure 150px|Vidni fenomen nalik na krivudavi bedem tvrđave150px|Negativni skotom, zamućenje vida u dijelu vidnog polja150px|Pozitivni skotom, uočavanje dodatnih elemenata u vidnom polju150px|Većinom jednostrani gubitak slike u vidnom polju
Aura je prolazni, žarišni neurološki ispad do kojeg dolazi prije ili tijekom glavobolje. Pojavljuje se postupno i obično traje manje od 60 minuta. Simptomi mogu biti vidne, osjetne ili motoričke prirode, a mnogi pacijenti osjećaju i više simptoma odjednom. Vidni ispadi su najčešći i pojavljuju se u do 99% slučajeva aure, a kao jedini oblik aure pojavljuju se u više od polovice bolesnika s aurom. Oni se često sastoje od blještećeg skotoma (područja djelomičnog ispada vidnog polja koje svjetluca.) Skotom tipično započinje u središtu vidnog polja te se širi prema rubovima u krivudavim crtama koje pacijenti opisuju poput bedema ili zidova tvrđave ili dvorca. Crte su obično crno-bijele, no neki bolesnici vide i crte u bojama. Neki bolesnici izgube vid u dijelu vidnog polja, što se naziva hemianopsija, dok se dugima vid zamućuje.
Osjetna aura je druga po učestalosti, i pojavljuje se u 30-40% osoba s aurom. Često se pojavljuje u vidu bockanja u području jedne strane ruke i šake te se širi prema području oko nosa i usta s iste strane tijela. Nakon što osjet bockanja prođe, obično dolazi do obamrlosti uz gubitak propriocepcije (osjeta položaja tijela). Ostali simptomi aure mogu biti: poremećaji govora, vrtoglavica, i rjeđe, motoričke tegobe. Motorički simptomi ukazuju na to da se radi o hemiplegijskoj migreni, a slabost mišića, za razliku od ostalih oblika aure, često traje dulje od jednog sata. Pojava aure bez naknadne glavobolje je rijetkost,The Headaches str. 407. - 419. a naziva se tiha migrena.
Faza boli U klasičnom obliku bolesti glavobolja je jednostrana, pulsirajuća te umjerenog do jakog intenziteta boli. Obično se razvija postupno, a pojačava se pri tjelesnoj aktivnosti. Međutim, u više od 40% slučajeva bol može biti obostrana, često udružena s boli u vratu. Obostrana je bol osobito učestala u bolesnika s migrenom bez aure, dok je rjeđa pojava boli lokalizirane u stražnjem dijelu ili na vrhu glave. U odraslih bolesnika, bol obično traje 4 do 72 sata, međutim u male djece često traje manje od 1 sata. Učestalost napada je različita, od nekoliko tijekom života, do nekoliko tijekom tjedan dana, a u prosjeku iznosi oko jedan u mjesec dana.
Bol je često praćena mučninom, povraćanjem, osjetljivošću na svjetlost, osjetljivošću na zvuk, osmofobijom (osjetljivošću na mirise), zamorom i razdražljivošću. Migrena bazilarne arterije je obilježena neurološkim simptomima povezanima s moždanim deblom ili s neurološkim simptomima s obje strane tijela, a često se javljaju vrtoglavica, omaglica i ošamućenost. Mučnina se javlja u skoro 90% bolesnika, dok jedna trećina bolesnika i povraća. Zbog tih simptoma, mnogim bolesnicima odgovara tamni i tihi okoliš. Ostali simptomi mogu biti zamućenje vida, osjećaj začepljenosti nosa, proljev, učestalo mokrenje, bljedilo, ili znojenje. Može se pojaviti i oteklina ili bolnost kože glave, kao i kočenje mišića vrata. Opisani simptomi se rjeđe očituju u starijih osoba.
Faza postdroma Učinci migrene mogu potrajati nekoliko dana nakon prestanka glavobolje, što se naziva migrenski postdrom. Mnogi bolesnici opisuju osjetljivost u području u kojem su osjećali migrenoznu bol, a neki i poremećeno pamćenje tijekom nekoliko dana nakon glavobolje. Bolesnik se može osjećati umornim ili “mamurnim”, te osjećati bol u glavi, kognitivne tegobe, probavne simptome, promjene raspoloženja i slabost. Neki pacijenti izjavljuju da se "nakon napada osjećaju neobično svježe ili euforično, dok drugi primjećuju depresiju i malaksalost." Uzrok Uzrok migrene je nepoznat, ali se pretpostavlja da je povezan i s okolišnim, i s genskim čimbenicima. Oko dvije trećine slučajeva se pojavljuje u obiteljima, a rijetko je uzrok poremećaj pojedinačnog gena. S migrenom je povezan niz psihičkih poremećaja poput: kliničke depresije, anksioznosti i bipolarnih poremećajaThe Headaches, str. 246. – 247. kao i mnoga biološka zbivanja ili okidači.
Genetski utjecaj Proučavanja blizanaca ukazuju na 34 do 51% genskog utjecaja na vjerojatnost razvoja migrenskih glavobolja. Ova je genska povezanost jača za migrene s aurom, nego za one bez nje. Niz specifičnih inačica gena povećava vjerojatnost razvoja migrene u maloj do umjerenoj mjeri.
Poremećaji pojedinačnog gena koji dovode do migrena su rijetkost. Jedan od njih je obiteljska hemiplegična migrena, oblik migrene s aurom, koji se nasljeđuje autosomno dominantno. Poremaćaji su povezani s inačicama gena koji kodiraju bjelančevine uključene u transport iona kroz staničnu membranu. Drugi genski poremećaj koji uzrokuje migrenu je CADASIL sindrom ili cerebralna autosomno dominantna arteriopatija sa subkortikalnim infarktima i leukoencefalopatijom.
Okidači Razvoj migrene mogu potaknuti vanjski događaji u okolišu tzv. "okidači", čiji se utjecaj ponekad opisuje u manjem broju slučajeva a ponekad u većini slučajeva. Mnogi su čimbenici navođeni kao okidači, no njihova izraženost i povezanost nije u potpunosti dokazana. Okidač se može pojaviti do 24 sata prije početka simptoma.
Fiziološki utjecaji Kao okidači često se navode stres, glad i umor (oni jednako doprinose i razvoju tenzijske glavobolje). Vjerojatnost pojave migrene je povećana u doba oko menstruacije. Ulogu okidača mogu također imati i drugi hormonski utjecaji, poput menarhe, uzimanja oralnih kontraceptiva, trudnoće, perimenopauze i menopauze. Čini se kako je utjecaj ovih hormonskih čimbenika veći u migreni bez aure. Migrene se u tipičnim slučajevima ne pojavljuju tijekom drugog tromjesečja i trećeg tromjesečja trudnoće ili nakon menopauze.
Prehrambeni utjecaji Proučavanja prehrambenih okidača pokazala su kako se dokazi uglavnom zasnivaju na subjektivnim procjenama, te da nisu dovoljno jasno definirani u smislu potvrđivanja ili isključivanja pojedinih čimbenika. S obzirom na specifične čimbenike, čini se kako nema dokaza o utjecaju tiramina na migrenu, a premda se mononatrijev glutaminat često navodi kao prehrambeni okidač za to ne postoje nedvojbeni dokazi.
Okolišni utjecaji Sveukupni dokazi o utjecaju mogućih okidača iz zatvorenog i otvorenog okoliša nisu uvjerljivi, no ipak ukazuju na to kako bi bolesnici s migrenom trebali poduzeti neke preventivne mjere povezane s kvalitetom zraka i osvjetljenja u zatvorenom okolišu. Premda se u prošlosti smatralo kako je migrena povezana s većom inteligencijom bolesnika, dokazano je kako to nije istina.
Patofiziologija mini|Animacija kortikalno šireće depresije Smatra se kako je migrena neurovaskularni poremećaj uz dokaze koji podupiru njezin početak u mozgu te širenje na krvne žile.The Headaches poglavlje 29, str. 276. Neki istraživači misle da veću ulogu imaju neuronski utjecaji, dok su drugi mišljenja da ključnu ulogu igraju krvožilni fenomeni. Drugi pak smatraju da su oba zbivanja podjednake važnosti. Smatra se da su u nastanak migrene uključene i vioke razine neurotransmitera serotonina, poznatog i pod nazivom 5-hidroksitriptamin.
Aura Kortikalno šireća depresija ili šireća depresija Aristidesa Leãoa predstavlja izbijanje neuronske aktivnosti nakon kojega slijedi razdoblje mirovanja, a koje se viđa u osoba s migrenom s aurom.The Headaches, poglavlje 28, str. 269.-272. Za njezin nastanak postoji niz objašnjenja, uključujući i aktivaciju NMDA receptora koji dovodi do ulaska kalcija u stanicu. Nakon izbijanja aktivnosti dolazi do smanjenja dotoka krvi u moždanu koru zahvaćenog područja, koji traje dva do šest sati. Smatra se kako širenje depolarizacije prema niže položenim dijelovima mozga dovodi do podražaja osjetnih živaca za bol u području glave i vrata.
Bol Točan način nastanka glavobolje u migreni je nepoznat. Neki dokazi ukazuju na prvotnu ulogu nekih dijelova središnjeg živčanog sustava (poput moždanog debla i diencefalona), dok drugi podupiru ulogu periferne aktivacije (poput one putovima osjetnih živaca koji okružuju krvne žile glave i vrata). Žile koje su vjerojatno uključene u ovaj proces su: žile duralne arterije (dura mater), pije mater i izvalubanjske arterije, poput onih u koži glave. Osobito značajnom se smatra uloga vazodilatacije izvalubanjskih arterija.
Dijagnoza Dijagnoza migrene se postavlja na osnovi znakova i simptoma. Kako bi se isključili drugi uzroci glavobolje ponekad se izvode slikovne pretrage. Smatra se kako u velikog broja osoba s migrenom dijagnoza nije postavljena.
Dijagnoza migrene bez aure, prema International Headache Society, može se postaviti prema sljedećim kriterijima, tzv. "5, 4, 3, 2, 1 kriterijima":
Pet ili više napada — za migrenu s aurom, za postavljanje dijagnoze dovoljna su dva.