Pauci () su najpoznatija i najbrojnija grupa paukolikih životinja za koju je karakteristično da imaju posebne paučinaste žlijezde. Tijelo im je izgrađeno od dva dijela, prosome i opistosome. Dijelovi su spojeni uskim dijelom zvanim drška (pedicel). Ekstremiteti su prisutni na prosomi. Većinom su kopnene životinje (u pojedinačnim slučajevima mogu sekundarno prijeći na život u vodi), veličine od 0,4 mm pa i do 10 cm. Rasprostranjeni su svugdje gdje ima kukaca, a posebno u tropskim predjelima. Većina pauka su mesojedi i hrane se različitim kukcima koje hvataju u mreže ispletene od paučine.
Vanjska anatomija Tijelo je podijeljeno na dva dijela spojena drškom. To su:
Prosoma koja je podijeljena na dijelove i na kojoj se nalazi 4 para ekstremiteta, oči i dijelovi usta:
Opistosoma koja nije podijeljena na dijelove i nema ekstremitete, nego se na njenom zadnjem dijelu, s trbušne strane nalaze 2-3 para paučinastih bradavica na kojima se nalazi veliki broj (i do 300) otvora paučinastih žlijezda; na trbušnoj strani nalazi se i spolni otvor, kao i plućni otvori.
Prvi par ekstremiteta su helicere (kliješta), kao kod svih paukolikih životinja (Chelicerata) i nalaze se iznad i ispred usta od kojih su odvojene rostrumom (gornja usna). Pomoću njih pauci hvataju plijen, a zatim ga ubadaju čvrstom, zašiljenom kandžicom. Blizu vrha kandžice nalazi se otvor otrovne žlijezde čiji otrov paralizira i usmrćuje plijen.
Drugi par ekstremiteta na prosomi su pedipalpi, smješteni su bočno od usta. Kod ženki se ovaj par ekstremiteta ne razlikuje znatno od ostalih nogu za hodanje, dok kod mužjaka ima ulogu kopulatornog organa u parenju. Pedipalpi su građeni od 6 članaka (coxa, trochanter, femur, patella, tibia, tarsus).
Ostala četiri para ekstremiteta su noge za hodanje i svaki se sastoji od po 7 članaka (coxa, trochanter, femur, patella, tibia, metatarsus, tarsus), a završava s po 2-3 kandžice. Pauci koji na opistozomi imaju poseban organ za ispredanje paučine, tzv. cribellum, imaju istovremeno i na zadnjim nogama dva reda povijenih bodlji nazvanih calamistrum. Oba ova specijalizirana organa, cribellum i calamistrum, se kod odraslih mužjaka gube ili ostaju u zakržljalom obliku.
Oči pripadaju tipu jednostavnih očiju, ocela, kao kod kukaca. Pauci najčešće imaju po osam očiju raspoređenih u dva poprečna niza po četiri, a rjeđe imaju 2, 4 ili 6 oka smještena bliže prednjem rubu. Postoje i vrste kod kojih je po cijeloj površini glave raspoređen veći broj očiju, ali i vrste koje nemaju oči (špiljske vrste). U paučjim očima se nalazi tvar tapetum koja reflektira svjetlost, tako da im oči svijetle u mraku. Vrste koje love plijen tako što trče za njim, imaju bolje razvijene oči od onih koje plijen love mrežom. Raspored očiju i njihov broj su taksonomske osobine.
Unutrašnja anatomija thumb|200px|left|Phidippus audax
Probavni sustav Probavni sustav počinje ustima koja su prilagođena uzimanju tekuće hrane pa shodno tome probava počinje izvan tijela. Pauk u plijen ubrizgava otrov koji ga paralizira, a zatim na njegovo tijelo ispušta izlučevinu iz pljuvačnih žlijezda. Izlučevina pretvara tijelo plijena u polutekuću smjesu koju, tzv. želucem za sisanje usisava. Želudac za sisanje je dio prednjeg crijeva specifične građe, prilagođen za usisavanje tekuće hrane. Usna šupljina i ždrijelo čine cijev za vođenje tekuće hrane do jednjaka, koji je također cjevast i proteže se do želuca. Na gornjem dijelu ždrijela nalaze se dlačice koje sprječavaju da u jednjak dospiju čvrste čestice hrane. Prednje crijevo obloženo je kutikulom (to naznačuje ektodermalno podrijetlo) koja je posebno zadebljala u želucu. Želudac je obložen snažnim mišićima koji svojim kontrakcijama imitira rad sisaljke, koji zajedno sa sličnim pokretima usne šupljine i ždrijela usisava hranu. Nakon želuca se nastavlja srednje crijevo koje je bez kutikule jer je endodermalnog porijekla. Srednje crijevo je jako razgranato u mnogobrojne divertikulume u kojima se obavlja glavno probavljanje hrane. Zadnje crijevo, obloženo kutikulom i ektodermalnog podrijetla kao i prednje, ima dobro razvijen omotač od mišića. Od mjesta spajanja srednjeg i zadnjeg crijeva proteže se proširenje s kojeg se odvaja kratka cijev (rectum) koja vodi do analnog otvora.
Dišni sustav Pauci dišu pomoću dvije vrste organa: Listolika pluća su vrećastog oblika i predstavljaju uvrate tjelesnog zida, plućne vrećice, koje se k vanjskoj sredini otvaraju pukotinastim otvorima; sa zida plućne vrećice polazi niz listolikih izraslina koje su zapravo jako spljošteni vrećasti nabori tjelesnog zida. Primitivni pauci (npr. tarantule) imaju dva para ovih pluća dok druge vrste imaju samo jedan par. Dušnice su sustav razgranatih cjevčica koje se nalaze po čitavom tijelu i obložene su kutikulom koja je spiralno zadebljala; počinju otvorima, stigmama. Smatra se da su nastale preobrazbom listolikih pluća.
Veličina Pauci mogu biti različitih veličina. Najmanji pauk, Patu digua iz Bornea je dug 0,37 mm. Najveći pauci su tarantule. Neke tarantule su duge 9 cm, a noge su im duge 2,5 cm.
Pauk i čovjek Pauke, kao i svake hladnokrvne životinje, privlači toplina ljudskih domova te oni rade svoja gnijezda na toplim mjestima.
Ugriz pauka Većina pauka ugrize čovjeka u samoobrani. Ugriz pauka u 99 % slučajeva je bezopasan, iako nekada može izazvati nekrozu, otrovati žrtvu ili čak smrt žrtve. Otrovanje ugrizom pauka, odnosno paukovim otrovom, naziva se arahnidizam, araneidizam ili araneizam. Čovjek se s paukom najčešće susretne tijekom obavljanja poljoprivrednih radova, kampiranja, čuvanja stoke... Ugriz pauka je obično lagan, a kod nekih slučajeva javlja se oštra bol na mjestu ugriza.
Arahnofobija Arahnofobija (grč. aráchnē = pauk i phóbos = strah) je abnormalan strah od paukova i bilo čega što podsjeća na njih (npr. paukova mreža ili paukolike stvari). Ovo je jedna od najčešćih fobija. Istraživanja pokazuju da 50 % žena i 10 % muškaraca pokazuje simptome.
Klasifikacija Pauci su danas podijeljeni na 139 porodica.World Spider Catalog Actinopodidae Simon, 1892 Agelenidae C. L. Koch, 1837 Amaurobiidae Thorell, 1870 Ammoxenidae Simon, 1893 Amphinectidae Forster & Wilton, 1973 Anapidae Simon, 1895 Antrodiaetidae Gertsch, 1940 Anyphaenidae Bertkau, 1878 Araneidae Clerck, 1757 Archaeidae C. L. Koch & Berendt, 1854 Atypidae Thorell, 1870 Austrochilidae Zapfe, 1955 Barychelidae Simon, 1889 Caponiidae Simon, 1890 Chummidae Jocqué, 2001 Cithaeronidae Simon, 1893 Clubionidae Wagner, 1887 Corinnidae Karsch, 1880 Ctenidae Keyserling, 1877 Ctenizidae Thorell, 1887 Cyatholipidae Simon, 1894 Cybaeidae Banks, 1892 Cycloctenidae Simon, 1898 Cyrtaucheniidae Simon, 1889 Deinopidae C. L. Koch, 1850 Desidae Pocock, 1895 Dictynidae O. Pickard-Cambridge, 1871 Diguetidae F. O. Pickard-Cambridge, 1899 Dipluridae Simon, 1889 Drymusidae Simon, 1893 Dysderidae C. L. Koch, 1837 Eresidae C. L. Koch, 1845 Euctenizidae Raven, 1985 Eutichuridae Lehtinen, 1967 Filistatidae Ausserer, 1867 Gallieniellidae Millot, 1947 Gnaphosidae Pocock, 1898 Gradungulidae Forster, 1955 Hahniidae Bertkau, 1878 Hersiliidae Thorell, 1870 Hexathelidae Simon, 1892 Holarchaeidae Forster & Platnick, 1984 Homalonychidae Simon, 1893 Huttoniidae Simon, 1893 Hypochilidae Marx, 1888 Idiopidae Simon, 1889 Lamponidae Simon, 1893 Leptonetidae Simon, 1890 Linyphiidae Blackwall, 1859 Liocranidae Simon, 1897 Liphistiidae Thorell, 1869 Lycosidae Sundevall, 1833 Malkaridae Davies, 1980 Mecicobothriidae Holmberg, 1882 Mecysmaucheniidae Simon, 1895 Microstigmatidae Roewer, 1942 Migidae Simon, 1889 Mimetidae Simon, 1881 Miturgidae Simon, 1886 Mysmenidae Petrunkevitch, 1928 Nemesiidae Simon, 1889 Nephilidae Simon, 1894 Nesticidae Simon, 1894 Nicodamidae Simon, 1897 Ochyroceratidae Fage, 1912 Oecobiidae Blackwall, 1862 Oonopidae Simon, 1890 Orsolobidae Cooke, 1965 Oxyopidae Thorell, 1870 Palpimanidae Thorell, 1870 Pararchaeidae Forster & Platnick, 1984 Paratropididae Simon, 1889 Penestomidae Simon, 1903 Periegopidae Simon, 1893 Philodromidae Thorell, 1870 Pholcidae C. L. Koch, 1850 Phrurolithidae Banks, 1892 Phyxelididae Lehtinen, 1967 Pimoidae Wunderlich, 1986 Pisauridae Simon, 1890 Plectreuridae Simon, 1893 Prodidomidae Simon, 1884 Psechridae Simon, 1890 Salticidae Blackwall, 1841 Scytodidae Blackwall, 1864 Segestriidae Simon, 1893 Selenopidae Simon, 1897 Senoculidae Simon, 1890 Sicariidae Keyserling, 1880 Sinopimoidae Li & Wunderlich, 2008 Sparassidae Bertkau, 1872 Stenochilidae Thorell, 1873 Stiphidiidae Dalmas, 1917 Symphytognathidae Hickman, 1931 Synaphridae Wunderlich, 1986 Synotaxidae Simon, 1894 Telemidae Fage, 1913 Tetrablemmidae O. Pickard-Cambridge, 1873 Tetragnathidae Menge, 1866 Theraphosidae Thorell, 1869 Theridiidae Sundevall, 1833 Theridiosomatidae Simon, 1881 Thomisidae Sundevall, 1833 Titanoecidae Lehtinen, 1967 Trachelidae Simon, 1897 Trechaleidae Simon, 1890 Trochanteriidae Karsch, 1879 Trogloraptoridae Griswold, Audisio & Ledford, 2012 Udubidae Griswold & Polotow, 2015 Uloboridae Thorell, 1869 Viridasiidae Lehtinen, 1967 Zodariidae Thorell, 1881 Zoropsidae Bertkau, 1882
Izvori
Kategorija:Paučnjaci