Hector Berlioz (La Côte-Saint-André, 11. prosinca 1803. – Pariz, 8. ožujka 1869.), francuski skladatelj.
Život 100px|lijevo|mini|Robert Schumann Berlioz je kao i njegov otac želio biti liječnik, pa je prvo studirao medicinu. 1826. se premjestio na Conservatoire de Paris. 1830. je dobio Rimsku nagradu za kantatu "Sardanapale". Od 1839. je bio knjižničar u konzervatoriju. Berlioz je prema svojim izvješćima bio jedan od prvih dirigenata koji je koristio metronom tijekom probe kao pomagalo. Praizvedba njegovih djela mu je često zadavalo probleme, jer je za neka djela trebao do tisuću glazbenika i pjevača. 100px|lijevo|mini|Franz Liszt Berlioz je putovao nekoliko puta u Njemačku. Mnogi njemački glazbeni teoretičari su imali problem s objašnjavanjem Berlioza - "francuskog fenomena". 130px|lijevo|mini|Richard Wagner
Odnos s Richardom Wagnerom je bio vrlo napet. Izgledalo je da su poštovali i javno i u pismima su kritizirali druge skladatelje poput Franza Liszta i Roberta Schumanna. Dok se Liszt ponašao diplomatski, Schumann je objavio je u "Neuen Zeitschrift für Musik" jedan tekst, u kojem naziva Berlioza "beskrajno dosadnim". Također se izrazio negativno prema "Fantastičnoj simfoniji" i rekao "Nigdje nije forma lijepa". 200px|mini|Monumentalni nadgrobni spomenik Hectora Berlioza 200px|mini|Berliozov portret 200px|mini|Berlioz i Paganini 220px|lijevo|mini|Naslovna stranica "Trojanaca" 220px|lijevo|mini|Manuskript prve stranice "Fantastične simfonije" 220px|lijevo|mini|Autograf "Faustovog prokletstva" U svojim posljednjim godinama je pretrpio nepodnošljive bolove, koje su ga onesposobile. 1862. piše Ferradu: "Ja se žurim da sve konope presječem, i tako da uvijek mogu smrti reći: kada želiš". Na svojem posljednjem putovanju u Nicu je pretrpio dva srčana udara. Nakon dužeg odmora se vratio u Pariz, gdje je umro 8. ožujka 1869. godine. Kao član "Instituta de France" je pokopan na groblju Montmarte. Izvorni nadgrobni spomenik je zamijenjen monumentalnim nadgrobnim spomenikom.
Djela Opere i dramatske legende 1826./1834. Les francs juges op.3 (opera u tri čina; mnogi dijelovi opere su izgubljeni) 1834./1838. Benvenuto Cellini op.23 (opera u tri čina) 1846. La damnation de Faust (Faustovo prokletstvo) op.24 (dramatska legenda u četiri čina) 1860. – 1862. Béatrice et Bénédict op.27 (komična opera u dva čina) 1856. – 1858. Les Troyens (Trojanci) op.29 (opera u pet činova)
Orkestralna glazba (uvertire i simfonije) Uvertire za orkestar: 1826./1828. Waverly (velika uvertira) 1831. Intrada di Rob-Roy MacGregor 1831. Le Roi Lear op.4 (velika uvertira prema Shakespearovoj tragediji) 1843./1844. Le carnaval romain (Rimski karneval) op.9 1844. Le Corsaire op.21
Simfonije 1830. Symphonie fantastique (Fantastična simfonija) op.14 (epizode iz života jednog umjetnika u pet dijelova) 1831. Lélio ou le retour à la vie op.14b (melolog u šest dijelova; nastavak fantastične simfonije i attacca) 1834. Harold en Italie (Harold u Italiji) op.16 (simfonija u četiri djela i viola kao solistički instrument) 1839. Roméo et Juliette (Romeo i Julija) op.17 (dramatska simfonija sa solistima i zborom)
Kategorija:Francuski skladatelji Kategorija: Operni skladatelji Kategorija: Skladatelji glazbe romantizma
Djela za puhačka glazbala 1840. Grande Symphonie funèbre et triomphale op.15 (za puhački orkestar) Marche Funèbre Oraison Funèbre Apothéose
Duhovna glazba 1824. Messe solennelle ,za soliste, zbor i orkestar 1837. Requiem (Grande Messe des morts) op.5 1. Requiem et Kyrie (Introït) 2. Dies irae (Prose) 3. Quid sum miser 4. Rex tremendae 5. Quaerens me 6. Lacrimosa 7. Offertoire 8. Hostias 9. Sanctus 10. Agnus Dei 1848./1849. Te Deum (Himna) op.22 1850. La Fuite en Egypte i 1853./1854. L'Enfance du Christ, zajedno op.25