Hrizip iz Solija (grč.: Χρύσιππος ὁ Σολεύς, latinizirano: Chrysippos ho Soleus, oko 280 – oko 207. pr. Kr.) bio je starogrčki stoički filozof. Rođen je u Soliju u Ciliciji, ali se kao mladić preselio u Atenu, gdje je postao Kleantov učenik u stoičkoj školi. Kada je Klant oko 230. pr. Kr. umro, Hrizip ga je naslijedio kao treći po redu vođa te škole. Bio je poznat kao izuzetno plodan pisac, u je svojim radovima proširio temeljna učenja osnivača škole Zenona Kitijskoga. Zbog toga se smatra drugim ocem stoicizma i jednim od najzaslužnijih za to da je upravo stoicizam nekoliko stoljeća bio među najutjecajnijim filozofskim pokretima grčko-rimskoga svijeta.
Hrizip se uspješno bavio logikom, teorijom spoznaje, etikom i fizikom. Stvorio je izvorni sustav propozicijske logike kako bi bolje razumio djelovanje svemira i ulogu čovječanstva u njemu. Držao se determinističkog pogleda na sudbinu, ali je unatoč tome dopuštao osobnu slobodu u mislima i djelovanju. Smatrao je da ovisi o razumijevanju prirode svemira i podučavao je terapiju istrebljenja neposlušnih strasti koje tište i slamaju dušu. Potaknuo je uspjeh stoicizma kao jednoga od najutjecajnijih filozofskih pokreta tijekom idućih stoljeća u grčkome i rimskome svijetu.
Od njegovih pisanih djela, sačuvani su samo fragmenti. Nedavno su među papirusima u Herkulaneju otkriveni odlomci nekih njegovih djela."Prvo od dva ili tri djelomično sačuvana Hrizipova djela jesu njegova Logička pitanja, sadržana u PHerc. 307 ... Drugo djelo je O proviđenju, sačuvano in PHerc 1038 i 1421 ... A treće djelo, najvjerojatnije Hrizipovo, sačuvano je u PHerc. 1020";
Život Hrizip je bio feničkog podrijetla, sin Apolonija iz Tarsa, rođen u mjestu Soliju u Ciliciji., gdje se citira Diogen Laertije, VII, 179; Galen, Protreptik, 7; De differentia pulsuum, 10. Bio je "u tijelu neugledan"Diogen Laertije, Životi i mišljenja znamenitih filozofa, VII, 182. i navodno je trenirao kao trkač na duge staze.Diogen Laertije, Životi i mišljenja znamenitih filozofa, VII, 179. Još kao mladić izgubio je značajnu naslijeđenu imovinu, koju mu je zaplijenila kraljevska riznica.Diogen Laertije, Životi i mišljenja znamenitih filozofa, VII, 181. Hrizip se preselio u Atenu, gdje je postao učenik Kleanta, koji je tada bio poglavar (sholarh) stoičke škole. Vjeruje se da je pohađao tečajeve Arkesilaja i njegovog nasljednika Likada u Platonovoj akademiji.Diogen Laertije, Životi i mišljenja znamenitih filozofa, VII, 184.
Hrizip se svom snagom bacio na proučavanje stoičkog sustava. Među suvremenicima uživao je veliki ugled kao učenjak. Istjecao se intelektualnom odvažnošću i samopouzdanjem, a njegovo oslanjanje na vlastite sposobnosti pokazalo se, između ostalog, u zahtjevu koji je navodno uputio Kleantu: "Daj mi principe i sam ću pronaći dokaze". Naslijedio je Kleanta na mjestu voditelja stoičke škole kad je Kleant umro oko 230. pr. Kr.
thumb|right|Posljednji trenuci Hrizipova života. Gravura iz 1606.Hrizip je bio plodan pisac. Navodi se da je rijetko prošao dan a da nije napisao 500 redaka, a napisao je više od 705 djela.Diogen Laertije, Životi i mišljenja znamenitih filozofa, VII, 180. Njegova želja da bude sveobuhvatan značila je to da se zauzimao za obje strane argumenta, a njegovi protivnici optuživali su ga da svoje knjige puni citatima drugih.Diogen Laertije, Životi i mišljenja znamenitih filozofa, VII, 181; X, 26–27. Smatrali su da mu je govor razliven i nejasan, a stil nepažljiv, ali njegove su sposobnosti bile visoko cijenjene i postao je istaknuti autoritet stoičke škole.
Umro je tijekom 143. olimpijskih igara (208. – 204. pr. Kr.) u 73. godini života. Diogen Laertije iznosi dva različita izvještaja o njegovoj smrti.Diogen Laertije, Životi i mišljenja znamenitih filozofa, VII, 185. Prema prvom izvještaju, Hrizipa je uhvatila vrtoglavica nakon što je na gozbi popio nerazrijeđeno vino i ubrzo je umro. Prema drugom izvještaju, gledao je magarca kako jede smokvu i povikao: "A sad dajte magarcu čistog vina da spere smokve" nakon čega je umro u naletu smijeha. Točan razlog zbog kojeg je umro nalazi se u jednom rukopisu i sada je sačuvan u odjeljku br. 1388. Nacionalnog rimskog muzeja. Njegov nećak Arostokreont podigao je kip njemu u čast u atenskoj četvrti Kerameiku.Plutarh, De stoicorum repugnantiis; Diogen Laertije, Životi i mišljenja znamenitih filozofa, VII, 183. Hrizipa je na mjestu vođe stoičke škole naslijedio njegov učenik Zenon iz Tarsa.Euzebije, Praeparatio evangelica, XV, 18; Diogen Laertije, Životi i mišljenja znamenitih filozofa, VII, 35.
Od Hrizipovih spisa nijedno nije sačuvano osim fragmenata citiranih u djelima kasnijih autora poput Cicerona, Seneke, Galena, Plutarha i drugih. Nedavno su među papirusima u Herkulaneju otkriveni segmenti iz Logičkih pitanja i O proviđenju. Među papirusima je možda još jedno Hrizipovo djelo.
Filozofija Hrizip se dugo i uspješno odupirao napadima Akademije"Chrysippus", J. O. Urmson, Jonathan Rée, The Concise Encyclopedia of Western Philosophy, 2005, str. 73–74. i nadao se ne samo da će obraniti stoicizam od napada iz prošlosti, već i od svih mogućih napada u budućnosti. Uzeo je Zenonova i Kleantova učenja i iskristalizirao ih u ono što je postalo konačni sustav stoicizma. Razradio je stoička učenja o fizici i njihovu teoriju spoznaje, a stvorio je i velik dio stoičke formalne logike. Ukratko, Hrizip je stvorio ili dovršio stoički sustav kakav je predan potonjim naraštajima. Rečeno je: "Da nema Hrizipa, ne bi postojala ni Stoa".Diogen Laertije, VII, 183 ().
Logika Hrizip je mnogo napisao na temu logike i stvorio sustav propozicijske logike. Aristotelova se logika pojma bavila međusobnim odnosima pojmova poput "Sokrat" ili "čovjek" ("svi su ljudi smrtni, Sokrat je čovjek, dakle Sokrat je smrtnik"). Stoička se logika s druge strane bavila međusobnim odnosima propozicija (tj. tvrdnji) poput "dan je" ("ako je dan, svjetlo je; dan je: dakle, svjetlost je"). Premda su raniji megarski dijalektičari, primjerice Diodor Kron i Filon radili na tom polju, a Aristotelovi učenici Teofrast i Eudem istraživali hipotetičke silogizme, upravo je Hrizip razvio ta načela u koherentni sustav propozicijske logike.
Propozicije Hrizip je propoziciju definirao kao "ono što se može poreći ili potvrditi onim po čemu je to po sebi" i dao primjere propozicija kao što su "dan je" i "Dion hoda". Razlikovao je jednostavne i nejednostavne propozicije, koje su u modernoj terminologiji poznate kao atomske i molekularne propozicije. Jednostavna propozicija elementarna je izjava kao što je "dan je". Jednostavne propozicije povezane su zajedno kako bi stvorile nejednostavne propozicije korištenjem logičkih veza. Hrizip je nabrojao pet vrsta molekularnih propozicija prema vezi koja se koristi da ih spoji:
Logičke veze Vrsta Primjer ako ako je dan, svjetlo je i dan je i svjetlo je ili ... ili ili je dan ili je noć budući da budući da je dan, svjetlo je više/manje vjerojatno ... nego više vjerojatno je dan nego je noć
Tako je Hrizip nabrojao nekoliko vrsta molekularnih propozicija za koje zna moderna logika, uključujući konjunkciju, disjunkciju i implikaciju, a Hrizip je pomno proučavao njihove kriterije istine.
Uvjetne propozicije Prvi logičari koji su raspravljali o uvjetnim izjavama bili su Diodor Kron i njegov učenik Filon. Pišući petsto godina kasnije, Sekst Empirik poziva se na raspravu između Diodora i Filona.Sekst Empirik, Postavke pironizma, II, 110–112; Protiv učitelja, VIII, 112–117. Filon je sve kondicionale (uvjete) smatrao istinitima, osim onih koji su s ispravnim antecedentom imali netočan konzekvent, a to je značilo da je propozicija poput "ako je dan, onda govorim" istinita, osim ako nije dan i ne utihnem.Sekst Empirik, Postavke pironizma, II, 110–112. Ali Diodor je tvrdio da je pravi uvjet onaj u kojem uvjetna klauzula nikada ne bi mogla dovesti do neistinitog zaključka – stoga, jer tvrdnja "ako je dan, onda govorim" može biti lažna, ona je nevaljana. Međutim, paradoksalne propozicije i dalje su bile moguće, kao što je: "ako atomski elementi stvari ne postoje, atomski elementi postoje". Hrizip je usvojio mnogo strože stajalište u vezi s uvjetnim propozicijama, što je takve paradokse onemogućilo:Kad Sekst Empirik izvještava o različitim kriterijima koje su drevni filozofi nudili za istinitost uvjetnih propozicija, ne spominje Hrizipa po imenu, ali moderni znanstvenici vjeruju da je Hrizip autor ili barem zastupnik ovog gledišta; v. za njega uvjetna je propozicija istinita ako je poricanje konzekventa logički nespojivo s antecendentom. To odgovara modernoj strogoj implikaciji.
Silogistika Hrizip je razvio silogistiku, tj. sustav dedukcije u kojem je upotrijebio pet vrsta osnovnih argumenata ili oblika argumenata koje se nazivaju nedokazivim silogizmima, a koje su igrale ulogu aksioma, te četiri pravila zaključivanja, nazvana temama ('themata) pomoću kojih se složeni silogizmi mogu svesti na ove aksiome.Susanne Bobzien, Stoic Syllogistic, Oxford Studies in Ancient Philosophy 14, 1996, str. 133–192. Oblici pet nedokazivih silogizama bili su:Diogen Laertije, Životi i mišljenja znamenitih filozofa, VII, 79; Sekst Empirik, Postavke pironizma, II, 156–159; cf. Protiv učitelja, VIII, 223 sqq.
NazivOvi latinski nazivi, nepoznati Hrizipu, potječu iz srednjeg vijeka () Opis Primjer Modus ponens Ako A, onda B. A. Dakle, B. Ako je dan, onda je svjetlo. Dan je. Dakle, svjetlo je. Modus tollens Ako A, onda B. Nije B. Dakle, nije A. Ako je dan, onda je svjetlo. Nije svjetlo. Dakle, nije dan. Modus ponendo tollens I Nije i A i B. A. Dakle, nije B. Nije i dan i noć. Dan je. Dakle, nije noć. II Ili A ili B. A. Dakle, nije B. Ili je dan ili je noć. Dan je. Dakle, nije noć. Modus tollendo ponens Ili A ili B. Nije A. Dakle, B je. Ili je dan ili je noć. Nije dan. Dakle, noć je.
Od četiri pravila zaključivanja samo su dva sačuvana. Jedno, takozvana prva tema, bilo je pravilo antilogizma. Jedno, tzv. treća tema, bilo je pravilo po kojem su se lančani silogizmi mogli svesti na jednostavne silogizme.Susanne Bobzien, Ancient Logic: Stoic Syllogistic. U: Zalta, Edward N. (ed.). Stanford Encyclopedia of Philosophy. Svrha stoičke silogistike nije bila samo stvaranje formalnog sustava. Ona se shvaćala i kao proučavanje djelovanja razuma, božanskog razuma (logosa) koji upravlja svemirom, čiji su ljudi dio. Cilj je bio pronaći valjana pravila zaključivanja i oblike dokaza koji će ljudima pomoći da se snađu u životu.
Druga proučavanja logike Hrizip je analizirao govor i postupanje s imenima i pojmovima. Također je uložio mnogo truda u pobijanje grešaka i paradoksa. Prema Diogenu Laertiju, Hrizip je napisao dvanaest spisa od 23 knjige o paradoksu lažljivca, sedam spisa od 17 knjiga o sintaktičkoj dvoznačnosti i još devet djela od 26 knjiga o drugim logičkim zagonetkama. Sveukupno je 28 djela ili 66 knjiga posvećeno logičkim zagonetkama ili paradoksima. Hrizip je prvi stoik za kojeg je potvrđena treća od četiri stoičke kategorije, tj. kategorija "nekako sklon".<ref>Stephen Menn, The Stoic Theory of Categories, in Oxford Studies in Ancient Philosophy: Volume XVII: 1999, str. 215–47.</ref> U sačuvanim podacima, Hrizip se često koristi kategorijama supstancije (ὑποκείμενον) i kakvoće (ποιόν), ali slabo koristi druge dvije stoičke kategorije – nekako sklon (πὼς ἔχον) i nekako sklon u odnosu na nešto (πρός τί πως ἔχον). Nije jasno jesu li ove kategorije imale neki poseban značaj za Hrizipa, a sustavno učenje o kategorijama možda je djelo kasnijih stoika.
Kasnija recepcija