Shaquille Rashaun O'Neal (, 6. ožujka 1972.) umirovljeni je američki profesionalni košarkaš. Igrao je na poziciji centra, a izabran je u 1. krugu (1. ukupno) NBA drafta 1992. od strane Orlando Magica. Igravši za Orlando Magice, Los Angeles Lakerse, Miami Heate, Phoenix Sunse, Cleveland Cavalierse i Boston Celticse, O'Neal je ostvario mnoge uspjehe. Osvojio je 4 NBA prstena, 1 puta proglašavan je najkorisnijim igračem lige te 3 puta najkorisnijim igračem NBA finala. O'Neal je petnaesterostruki NBA All-Star te je četrnaest puta biran u All-NBA momčad i tri puta u All-Defensive momčad.
U razdoblju od 2000. do 2002. godine O'Neal je uz pomoć Kobea Bryanta osvojio čak tri uzastopna NBA naslova te je sva tri puta odnio nagradu za najkorisnijeg igrača NBA finala. Nakon nesuglasica s Bryantom i izgubljenog NBA finala 2004. godine, O'Neal je mijenjan u Miami Heate. S njima je proveo četiri godine, a u sezoni 2005./06. O'Neal je uz Wadeovu pomoć osvojio svoj četvrti NBA prsten. Nakon sezone 2007./08. O'Neal je preselio u Phoenix Sunse te je s njima odigrao jednu sezonu, ali ipak nisu ostvarili doigravanje. Nakon završetka sezone 2008./09., O'Neal se pridružio Cleveland Cavaliersima, a zadnju NBA sezonu odigrao je u dresu Boston Celticsa i ubrzo nakon toga objavio umirovljenje od profesionalne košarke.
Srednja škola Pohađao je srednju školu Robert G. Cole High School. Odveo je momčad do 68-1 omjera te je na četvrtoj godini srednje škole doveo momčad do državnog naslova prvaka. Na putu do tog priznanja O'Neal je sakupivši 791 skok postavio državni rekord kojeg još nitko nije oborio.
Sveučilište Nakon srednje škole O'Neal se odlučio pohađati sveučilište Louisiana State. Tijekom vremena provedenog na sveučilištu, O'Neal je dobio mnoge nagrade. Dva puta izabran je u All-American momčad te je dva puta osvojio nagradu "SEC" za najboljeg igrača godine. O'Neal također drži NCAA rekord po broju blokiranih šuteva u jednoj utakmici sa 17 blokada. 2000. godine vratio se na sveučilište kako bi završio fakultet i diplomirao.
NBA karijera Orlando Magic Izabran je kao prvi izbor NBA drafta 1992. od strane Orlando Magica. Prije odlaska u Orlando, O'Neal je proveo nekoliko dana u Los Angelesu u društvu Magicom Johnsonom. U svojoj rookie sezoni O'Neal je pomogao momčadi da ostvari 20 pobjeda više nego prethodne sezone te je prosječno postizao 23,9 poena i 13,10 skokova. Na kraju sezone, O'Neal je dobio nagradu za novaka godine. U svojoj drugoj sezoni u dresu Magica, O'Neal je prosječno postizao 29,3 poena i 13,2 skokova uz šut iz igre od 60% te je s Anferneem Hardawayom odveo Magice do prvog doigravanja u povijesti franšize. U prvom krugu doigravanja susreli su se s Indiana Pacersima koji su ih s lakoćom svladali rezultatom 3-0. 20. studenog 1993. u utakmici s New Jersey Netsima, O'Neal je ostvario svoj prvi triple-double učinak postigavši 24 poena, 28 skokova i 15 blokada. Na kraju sezone izabran je u All-NBA treću petorku.
U sezoni 1994./95. O'Neal je prosječno postizao 29.3 poena i 11.4 skokova te je izabran na svoju treću uzastopnu All-Star utakmicu. Magici su sezonu završili s 57 pobjeda te su u doigravanju pobijedili Boston Celticse, Chicago Bullse i Indiana Pacerse. U NBA finalu susreli su se s Houston Rocketsima koji su ih s lakoćom svladali rezultatom 4-0. Na kraju sezone O'Neal je izabran u All-NBA drugu petorku te je završio drugi u poretku za najkorisnijeg igrača lige. Većinu iduće sezone O'Neal je bio ozlijeđen i propustio je čak 28 utakmica regularnog dijela te je prosječno postizao 26.6 poena i 11 skokova. Odveo je Magice do omjera 60-22 te je izabran u All-NBA treću petorku i na svoju četvrtu All-Star utakmicu. U finalu Istoka Magici su se susreli s jakim Bullsima koji su ih s lakoćom svladali 4-0. Poslije te sezone O'Neal je postao slobodan igrač.
Los Angeles Lakers mini|lijevo|170px|Shaquille O'Neal u sezoni 1999./2000. Nakon Olimpijskih igara u Atlanti 1996., generalni menadžer Los Angeles Lakersa, Jerry West, objavio je da je O'Neal novo pojačanje njihove momčadi. Nekoliko dana kasnije O'Neal je potpisao sedmogodišnji ugovor vrijedan 121 milijun dolara i službeno postao član Los Angeles Lakersa. Do početka sezone 1996./97. još neka zvučna pojačanja došla su u Lakerse od kojih je i Robert Horry te je ova momčad sezonu završila s omjerom 56-26. U polufinalu doigravanja susreli su se s Utah Jazzom koji su ih svladali rezultatom 4-1. Iduće sezone Lakersi su bili još bolji te su ostvarili omjer 61-21. U finalu Istočne konferencije ponovno su se susreli s Jazzerima koji su ih pobijedili u četiri utakmice i ušli u NBA finale. U sezoni 1998./99. Lakersi su uz San Antonio Spurse postali glavni kandidati za naslov. Lakersi su obavili važnu zamjenu kojom su svog dugogodišnjeg razigravača Nicka Van Exela mijenjali u Denver Nuggetse za sjajnog šutera Glena Ricea. Tadašnji trener je otpušten te je to mjesto do kraja sezone preuzeo Kurt Rambis. U polufinalu doigravanja susreli su se sa San Antonio Spursima. Međutim Lakersi nisu pružili veći otpor te su ih Spursi s lakoćom pobijedili 4-0 i kasnije osvojili svoj prvi NBA naslov.
1999. godine, momčad preuzima proslavljeni trener Phil Jackson i sve stvari kreću na bolje. U sezoni 1999./00. O'Neal je prosječno postizao 29,7 poena i 13,6 skokova te je bio najbolji strijelac lige. Pod vodstvom Phila Jacksona O'Neal je znatno popravio svoju igru u obrani, a Lakersi su sezonu završili s omjerom 67-15 i prvim mjestom na Zapadu. Lakersi su s lakoćom prošli kroz doigravanje i ostvarili NBA finale. U NBA finalu svladali su Indiana Pacerse rezultatom 4-2, a O'Neal je na kraju osvojio nagradu za najkorisnijeg igrača lige i za najkorisnijeg igrača NBA finala.Shaq odveo Lakerse na vrh lige Te sezone po prvi puta je izabran u All-Defensive momčad. Iduće dvije sezone Lakersi su osvojili oba puta NBA naslov, a O'Neal je još dva puta osvojio nagradu za najkorisnijeg igrača NBA finala. U siječnju 2002., tijekom utakmice s Bullsima, O'Neal je sudjelovao u tučnjavi gdje je udario Brada Millera. Nekoliko dana kasnije uprava NBA lige donijela je odluku te je O'Neal suspendiran na tri utakmice i morao je platiti kaznu u visini od 15 tisuća dolara.
mini|desno|330px|Lakersi u Bijeloj kući nakon osvajanja NBA naslova Nakon 5. mjesta na Zapadu i poraza u polufinalu doigravanja od Spursa, Lakersi su u ljeto 2003. doveli dva sjajna veterana, Karla Malonea i Garya Paytona. Time su Lakersi postali glavni kandidati za naslov. Na početku sezone 2003./04., s dvije preostale godine ugovora, O'Neal je zatražio produženje ugovora uz puno veću godišnju plaću. Upravu kluba zabrinjavao je odnos na relaciji O'Neal-Bryant koji je postajao sve problematičniji. Te sezone Bryant je imao opciju postati slobodan igrač, te su i uprava i navijači također bili zabrinuti jer su vjerovali da Bryant neće ostati u Lakersima u O'Nealovoj sjeni. Nakon poraza u NBA finalu od Detroit Pistonsa, O'Neal se sukobio s upravom kluba te je zatražio zamjenu. Vlasnik Mavericksa, Mark Cuban, bio je vrlo zainteresiran za dovođenje O'Neala, ali su Lakersi tražili Dirka Nowitzkog, na što ovaj nije pristao te je posao s Dallasom propao. Međutim tu se pojavio Miami sa svojom ponudom koja je odgovarala Lakersima te je zamjena obavljena.Shaquille O' Neal napušta Lakerse
Miami Heat 14. srpnja 2004. O'Neal je mijenjan u Miami Heat u zamjenu za Carona Butlera, Lamara Odoma, Briana Granta i budući izbor prvog kruga drafta. Nakon potpisivanja ugovora, O'Neal je uzeo broj 32, kojeg je nosio dok je igrao za Orlando. Na press konferenciji, O'Neal je navijačima Miamia obećao osvajanje NBA naslova te je priznao da je glavni razlog njegovog dolaska u Miami bilo igranje s, mladom nadolazećom zvijezdom, Dwyaneom Wadeom. U prvoj sezoni u dresu Miamia, O'Neal je prosječno postizao 22.9 poena i 10.2 skokova te je ostvario dvanaesti nastup na All-Star utakmici te je izabran u All-NBA prvu petorku. O'Neal je odveo momčad do najboljeg omjera na Istoku i finala Istočne konferencije gdje su se susreli s Detroit Pistonsima. To je bio dvoboj sjajnih centara, Bena Wallacea i Shaquillea O'Neal, ali je na kraju bio bolji Wallace te je odveo svoju momčad do NBA finala. Na kraju sezone, O'Neal je bio drugi u poretku za najkorisnijeg igrača lige, iza Stevea Nasha, a to glasovanje proglašeno je jednim od najizjednačenijih u povijesti NBA lige.
mini|lijevo|215px|O'Neal je u prvoj sezoni u dresu Miamia igrao sjajno te je završio drugi u poretku za najkorisnijeg igrača lige
U kolovozu 2005. O'Neal je potpisao produljenje ugovora na pet godina u vrijednosti od 100 milijuna dolara, čime bi godišnje zarađivao točno 20 milijuna dolara. Neki kritičari su izjavili da O'Neal zaslužuje više od "samo" 20 milijuna dolara na godinu. U sezoni 2005./06. O'Neal je ozlijedio desni zglob te je propustio 18 utakmica regularnog dijela. Odmah nakon nekoliko dana trener Miamia, Pat Riley, našao se na meti žestokih kritika. Glavna zamjerka mu je bila ta što O'Nealu nije davao previše prostora te ga je prisilio da ulazi s klupe čime su O'Nealu znatno pale statističke brojke. Međutim to je bila taktika koja se kasnije pokazala sjajnom, jer je Riley čuvao O'Neala za doigravanje kako bi bio svjež i spreman. O'Neal se potom oglasio i stao u trenerovu obranu te je izjavio:„ Statistike mi nisu nimalo važne, važne su mi pobjede. Ako ne zabijem niti jedan poen, a pobijedimo bit ću sretan, a ako zabijem 50 ili 60 poena i izgubimo, naravno da ću biti ljut i nesretan. Stoga samo želim osvojiti naslov, a ako budem imao niži prosjek nego prije to će svejedno biti sjajna sezona za mene. Te sezone Miami je imao samo 50% učinkovitosti budući da su igrali bez O'Neala u startnoj petorci. 11. travnja 2006. O'Neal je u utakmici s Toronto Raptorsima ostvario drugi triple-double u karijeri postigavši 15 poena, 11 skokova i 10 asistencija. Te iste sezone predvodio je ligu u postotku šuta iz igre te je time postao drugi igrač (prvi je Wilt Chamberlain) u povijesti NBA lige koji je predvodio ligu čak devet puta u toj kategoriji.
U finalu Istočne konferencije drugoplasirani Miami svladao je prvoplasirane Detroit Pistonse rezultatom 4-2, te im time vratio za poraz prethodne sezone. U NBA finalu susreli su se s Dallas Mavericksima koje je predvodio sjajni Dirk Nowitzki. Nakon prve dvije utakmice, Miami je izgledao izgubljeno budući da je gubio u seriji 2-0. Međutim onda na scenu stupa Dwyane Wade koji svojim sjajnim igrama donosi pobjedu Miamiu u iduće četiri utakmice i prvi NBA naslov u povijesti franšize. Poslije šeste utakmice Wade je zasluženo proglašen najkorisnijim igračem NBA finala. Unatoč tome što je postizao manje poena nego u regularnom dijelu, O'Neal je bio od velike pomoći svojim suigračima te je osvojio svoj četvrti NBA prsten u sedam godina. O'Neal je ispunio obećanje, a tijekom ceremonijske proslave O'Neal je izjavio:„ Vidimo se ovdje i iduće godine!“
mini|desno|330px|Momčad Miamia u Bijeloj kući nakon osvajanja NBA naslova 2006. godine