Europsko prvenstvo u nogometu 2016., popularnije pod nazivom UEFA Euro 2016, bilo je 15. izdanje UEFA Europskog nogometnog prvenstva, najprestižnijeg međunarodnog nogometnog natjecanja u Europi. Održano je u Francuskoj od 10. lipnja do 10. srpnja 2016. godine. Francuska je 28. svibnja 2010. proglašena domaćinom, pobijedivši tako Tursku i Italiju. Francuska je po treći put domaćin ovog natjecanja, nakon prvog izdanja ovog natjecanja 1960. godine, te prvenstva 1984.

Po prvi put, završnicu Europskog prvenstva igrale su 24 reprezentacije, nakon proširenja s formata od 16 momčadi korištenog od prvenstva 1996. Pod novim formatom, momčadi se natječu u šest skupina po četiri reprezentacije, nakon čega slijede tri runde na ispadanje te finale na Stade de France. 19 ekipa iz kvalifikacijskih skupina pridružilo se Francuskoj koja se automatski kvalificirala; nakon čega im se pridružilo i dodatnih četiri momčadi iz dodatnih kvalifikacija u studenom 2015.

Dvostruki branitelj naslova Španjolska ispala je u osmini finala porazom od Italije. Pobjednik prvenstva plasirat će se na FIFA Konfederacijski kup 2017. u Rusiji.

Kandidati za domaćina 280px|mini|Tri kandidata za domaćinstvo: Francuska (plavo), Italija (zeleno) i Turska (crveno)

Četiri su ponude primljene prije roka 9. ožujka 2009., s kandidatima Francuskom, Italijom, Turskom, te zajedničkom kandidaturom Norveške i Švedske. Norvežani i Šveđani su odustali od kandidature u prosincu iste godine. Domaćin Europskog prvenstva 2016. određen je 28. svibnja 2010., gdje je Francuska dobila domaćinstvo.

Odabir Francuske kao domaćina umjesto Turske povukao je mnogo kontroverzi, najviše zbog činjenice da je predsjednik UEFA-e, Michel Platini, Francuz. Na pitanje "Tijekom mandata Seppa Blattera, Euro 2008 je dodijeljeno Švicarskoj, tijekom vašeg Euro 2016 je dodijeljeno Francuskoj, je li ovo novi trend?" Platini je odgovorio: "Kad predsjednik bude Turčin, onda možete biti domaćini velikog natjecanja". To je dovelo do oštrih reakcija medija i nekolicine nogometnih ličnosti, između ostalih tadašnjeg trenera turske reprezentacije Guusa Hiddinka.

Rezultati glasovanja Država Glasova Francuska438 Turska 38 7 Italija 23 :

Kvalifikacije + Kvalifikacijske skupineSkupina ASkupina BSkupina C BiH MakedonijaSkupina DSkupina ESkupina F Skupina GSkupina HSkupina I

S proširenjem na 24 momčadi, srednje rangirane reprezentacije imale su veću priliku za kvalificiranje na završnicu Europskog prvenstva. Dotadašnji kvalifikacijski format od 9 skupina s po šest i pet momčadi je ostao, momčadi u skupinama određene su prema UEFA-inim koefcijentom. Ukupno su 53 reprezentacije lovile 23 mjesta u završnici uz domaćina Francusku. Gibraltar je po prvi put nastupio u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, nakon što ih je UEFA 2013. priznala kao članicu.

Kvalifikacijske skupine izvučene su 23. veljače 2014. na ždrijebu u Nici. Po završetku natjecanja po skupinama, prvoplasirane i drugoplasirane momčadi iz svake skupine plasirale su se izravno na završnicu prvenstva, uz najbolju trećeplasiranu ekipu (ne uzimajući u obzir susrete s momčadima na 6. mjestu u skupini), koja je naposljetku bila Turska. Ostale momčadi koje su završile na trećem mjestu u skupinama razigravale su za završnicu, gdje su se četiri pobjednika također kvalificirala za prvenstvo.

Kvalificirane momčadi

Ukupno se 13 od 16 reprezentacija (uključujući domaćina Francusku) koje su nastupile na prvenstvu 2012. uspjelo kvalificirati i za ovaj turnir. Među njima je i Engleska, koja je postala tek šesta momčad s maksimalnim učinkom u kvalifikacijama (10 pobjeda u 10 susreta); branitelj naslova Španjolska; te svjetski prvak Njemačka, koja se kvalificirala za svoje 12. uzastopno Europsko prvenstvo. Rumunjska, Turska, Austrija i Švicarska su se vratile u završnicu nakon što su propustili prvenstvo 2012., s tim da su se Austrijanci kvalificirali tek na svoje drugo Europsko prvenstvo, nakon što su sudjelovali na prvenstvu 2008. kao domaćini. Reprezentacije koje su se vratile na prvenbstvo nakon dugo vremena uključuju Belgiju, koja se plasirala po prvi put nakon njihova domaćinstva prvenstva 2000. i Mađarsku koja je nastupila po prvi put nakon 44 godine i prvenstva 1972. te 30 godina nakon nastupa u nekom velikom natjecanju (zadnji veliki nastup bilo im je Svjetsko prvenstvo 1986.).

Pet se reprezentacija kvalificiralo na svoje prvo Europsko prvenstvo u nogometu: Albanija, Island, Sjeverna Irska, Slovačka i Wales. Osim toga, reprezentacije Albanije i Islanda nisu prije nastupale ni na jednom velikom natjecanju. Također, Austrija i Ukrajina su se po prvi put uspješno kvalificirale za EP, s obzirom na to da su prije toga u završnici nastupili jedino kao domaćini (2008. i 2012.). Škotska je bila jedina britanska nacija koja se nije kvalificirala za završnicu, a vrijedno spomena je i posljednje mjesto prvaka iz 2004. Grčke u njenoj kvalifikacijskoj skupini. Također, dva se prijašnja europska prvaka nisu plasirala: pobjednci iz 1988., Nizozemska i prvaci 1992., Danska; Nizozemci po prvi put nakon prvenstva 1984. (također održanog u Francuskoj) i samo 16 mjeseci nakon osvajanja trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu 2014. a Danci nakon poraza u dodatnim kvalifikacijama od susjeda Švedske.

Momčad Kvalificirani kaoNadnevak kvalifikacijePrijašnji nastupi na EP1 domaćin 28. svibnja 2010. 8 (1960., 1984., 1992., 1996., 2000., 2004., 2008., 2012.) pobjednik skupine E 5. rujna 2015. 8B (1968., 1980., 1988., 1992., 1996., 2000., 2004., 2012.) 2 pobjednik skupine A 6. rujna 2015. 8B (1960., 1976., 1980., 1996., 2000., 2004., 2008., 2012.) drugoplasirani u skupini A 6. rujna 2015. 0 (prvi nastup) pobjednik skupine G 8. rujna 2015. 1 (2008.) pobjednik skupine F 8. listopada 2015. 0 (prvi nastup) pobjednik skupine I 8. listopada 2015. 6 (1984., 1996., 2000., 2004., 2008., 2012.) pobjednik skupine C 9. listopada 2015. 9 (1964., 1980., 1984., 1988., 1996., 2000., 2004., 2008., 2012.) drugoplasirani u skupini E 9. listopada 2015. 3 (1996., 2004., 2008.) pobjednik skupine H 10. listopada 2015. 8 (1968., 1980., 1988., 1996., 2000., 2004., 2008., 2012.) pobjednik skupine B 10. listopada 2015. 4 (1972., 1980., 1984., 2000.) drugoplasirani u skupini B 10. listopada 2015. 0 (prvi nastup) drugoplasirani u skupini F 11. listopada 2015. 4 (1984., 1996., 2000., 2008.) drugoplasirani u skupini I 11. listopada 2015. 0 (prvi nastup) 3 pobjednik skupine D 11. listopada 2015. 11 (1972, 1976., 1980, 1984., 1988, 1992., 1996, 2000., 2004., 2008., 2012.) drugoplasirani u skupini D 11. listopada 2015. 2 (2008., 2012) 4 drugoplasirani u skupini G 12. listopada 2015. 10 (1960., 1964., 1968., 1972., 1988., 1992., 1996., 2004., 2008., 2012.) drugoplasirani u skupini C 12. listopada 2015. 0 (prvi nastup) drugoplasirani u skupini H 13. listopada 2015. 4 (1996., 2004., 2008., 2012.) najbolji trećeplasirani 13. listopada 2015. 3 (1996., 2000., 2008.) pobjednik u dodatnim kvalifikacijama 15. studenog 2015. 2 (1964., 1972.) pobjednik u dodatnim kvalifikacijama 16. studenog 2015. 2 (1988., 2012.) pobjednik u dodatnim kvalifikacijama 17. studenog 2015. 5 (1992., 2000., 2004., 2008., 2012.) pobjednik u dodatnim kvalifikacijama 17. studenog 2015. 1 (2012.) 1 Podebljanim slovima označen je prvak te godine. Kosim slovima označena je država domaćin te godine. 2 Od 1960. do 1992., Češka se natjecala kao Čehoslovačka. 3 Od 1960. do 1988., Njemačka se natjecala kao SR Njemačka. 4 Od 1960. do 1988., Rusija se natjecala kao Sovjetski savez, a 1992. godine kao Zajednicu neovisnih država.

Format natjecanja Prošireni format završnice prvenstva sastojat će se od šest skupina s po četiri momčadi u svakoj. Nakon natjecanja po skupinama slijedi osmina finala, četvrtfinale, polufinale i finale. Prve dvije momčadi iz svake skupine izravno će prolaziti u drugi dio natjecanja, a pridružile im bi se četiri najbolje trećeplasirane momčadi. Isti se sustav natjecanja koristio na Svjetskim nogometnim prvenstvima od 1986. do 1994. godine. Ovaj format donosi 51 utakmicu prvenstva, što je dvadeset više od prijašnje 31 utakmice. Europsko bi se prvenstvo trebalo igrati u razdoblju od 29 do 31 dan.

Stadioni Originalno je predstavljeno 12 stadiona za francusku kandidaturu, odabranih 28. svibnja 2010. Broj stadiona se do svibnja 2011. smanjio na devet, iako je u lipnju iste godine predloženo da se broj popne na jedanaest. Francuski nogometni savez trebao je odabrati devet stadiona koji će se koristiti za prvenstvo.

Odabir prvih sedam igrališta bio je nesporan – francuski nacionalni stadion Stade de France, četiri novoizgrađena stadiona u Lilleu, Lyonu, Nici i Bordeauxu, kao i stadion u dva najveća grada, Parizu i Marseilleu. Za preostala dva mjesta, nakon što je Strasbourg odustao zbog financijskih razloga, izabrani su Lens i Nancy u prvom krugu glasovanja, umjesto Saint-Étienna i Toulousea, koji su ostavljeni kao alternativa.

U lipnju 2011., broj stadiona povećan je na 11 zbog novog formata prvenstva s 24 ekipe, umjesto dotadašnjeg sa 16. To je značilo da su se rezervni gradovi Toulouse i St-Étienne pridružili popisu gradova domaćina. Međutim, u prosincu 2011., Nancy je odustao od domaćinstva, nakon neuspješnog pokušaja renovacije stadiona, što je naposljetku značilo da će se prvenstvo održavati u deset gradova.

Stade de la Beaujoire u Nantesu i Stade de la Mosson u Montpellieru, inače stadioni korišteni za potrebe Svjetskog prvenstva 1998., nisu odabrani ovaj put. Konačan popis stadiona obajvila je UEFA-ina Izvršna komisija 25. siječnja 2013.

Saint-Denis Marseille Lyon Villeneuve-d'Ascq Stade de France Stade Vélodrome Parc Olympique Lyonnais Stade Pierre-Mauroy Kapacitet: 81 338 Kapacitet: 67 3941 Kapacitet: 59 2862 Kapacitet: 50 186 220px 220px 220px 170px Pariz Park prinčeva Kapacitet: 48 7121 200px Bordeaux Stade Matmut-Atlantique Kapacitet: 42 1152 200px Saint-Étienne Lens Nica Toulouse Stade Geoffroy-Guichard Stade Bollaert-Delelis Allianz Riviera Stadium Municipal Kapacitet: 41 9651 Kapacitet: 38 2231 Kapacitet: 35 6242 Kapacitet: 33 1501 170px 170px 170px 250px

Bilješke 1 Stadion nadograđen za potrebe prvenstva 2 Novoizgrađeni stadion

Suci UEFA je 15. prosinca 2015. imenovala osamnaest sudaca za Europsko prvenstvo 2016. Cjelokupne sudačke ekipe objavljene su 1. ožujka 2016.