Josip Predavec (Rugvica, 2. srpnja 1884. – Dugo Selo, 14. srpnja 1933.), bio je hrvatski povjesničar, agronom, prosvjetljitelj hrvatskog seljaštva, političar.

Životopis Josip Predavec rodio se u Rugvici 1884. godine.Mira Kolar-Dimitrijević, Stjepan Radić i gospodarstvo, Radovi: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sv. 32-33, br. 1, 2000., str. 251.-255., pristupljeno 22. listopada 2011. Rodio se u obitelji siromašnih seljaka Janka Predavca i Jage r. Vlahović.Ivan Brajdić, Josip Predavec: povjesničar i prosvjetitelj hrvatskog seljaštva, Seljačka sloga, Zagreb, 1995., str. 7. Školovao se iz zaklade za školovanje nadarenih koju je osnovao veleposjednik Eduard Jelačić.Općenito o općini, rugvica.hr, pristupljeno 22. listopada 2011. Završivši klasičnu gimnaziju u Zagrebu odlazi u češki grad Tabor gdje završava Gospodarsku akademiju. Poslije završetka školovanja Predavec je proveo više od pola godine na gospodarskim putovanjima po Kranjskoj, Štajerskoj, Češkoj i Moravskoj te nakon toga odlazi u Dansku na više tjedana.Ivan Brajdić, Josip Predavec: povjesničar i prosvjetitelj hrvatskog seljaštva, Seljačka sloga, Zagreb, 1995., str. 10. Vrijeme do Prvoga svjetskog rata provodi u gospodarskome i političkome radu te osniva zadružne tečajeve i planira organizaciju stočarstva i mljekarstva u Gorskome kotaru. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata, kao domobranski časnik, bio je prvo na bojištu u Srbiji, a zatim u Galiciji, a kada je po drugi puta ranjen dodijeljen je kao gospodarski stručnjak u Srbiju.Ivan Brajdić, Josip Predavec: povjesničar i prosvjetitelj hrvatskog seljaštva, Seljačka sloga, Zagreb, 1995., str. 11. Tijekom svoga boravka i djelovanja u Srbiji nastojao je očuvati Knjižnicu srbskog poljoprivrednog društva, držao je gospodarske tečajeve za seoske mladiće iz smederevskoga okruga, obnavljao rasadnike i upravljao školskim dobrima.Ivan Brajdić, Josip Predavec: povjesničar i prosvjetitelj hrvatskog seljaštva, Seljačka sloga, Zagreb, 1995., str. 12. Nakon rata vratio se u rodni kraj, zapravo u Dugo Selo gdje je prije rata kupio kuću te se više posvećuje politici, angažirajući se agilnije u tadašnjoj Hrvatskoj pučkoj seljačkoj stranci.

Ubijen je 14. srpnja 1933. godine ispred svoje kuće u Dugom Selu, a ubio ga je projugoslavenski nacionalist i terorist Tomo Koščec iz Dugog Sela pod vrlo sumnjivim okolnostima i s otvorenom sumnjom na beogradski režim.Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., , str. 324.

Pokopan je u Arkadama na Mirogoju zajedno s Stjepanom Radićem, Pavlom Radićem i Đurom Basaričkom.Povijest HSS-a , str. 17., pristupljeno 25. ožujka 2020.

Politička djelatnost Jedan je od suutemeljitelja HPSS-a te kasnije i dopredsjednik stranke.Tomislav Čadež, Stanovnici Rugvice: IKEA. Super. Ali i bez nje živimo dobro, Jutarnji list, 19. veljače 2011., pristupljeno 22. listopada 2011. Nakon Prvoga svjetskog rata aktivno surađuje s braćom Radić te sudjeluje u osnivanju i vođenju seljačkih gospodarskih organizacija (Hrvatski seljački dom, Glavna zadruga hrvatskih seljačkih gospodarskih zadruga, Hrvatska seljačka zadružna banka, Osiguravajuća zadruga "Providnost"). Tajnikom Hrvatske pučke seljačke stranke postao je 1919. godine, a zatim i dopredsjednikom stranke.Bosiljka Janjatović, Politički teror u Hrvatskoj od 1918. do 1935. godine, Hrvatski institut za povijest-Dom i svijet, Zagreb, 2002., , fusnota 79, str. 76.

Godine 1925., 2. siječnja, uhićen je zajedno s članovima vodstva HRSS-a Vladkom Mačekom, Jurjem Krnjevićem, Augustom Košutićem i Stjepanom Košutićem nakon što je 1. siječnja jugoslavenski kralj Aleksandar I. Karađorđević potvrdio odluku o "Obznani" protiv HSS-a.HSS GO Novska: Povijest HSS-a , pristupljeno 25. ožujka 2020. Iz zatvora su pušteni 18. srpnja iste godine nakon sporazuma HSS-a i NRS-a, te sastavljanja Radikalsko-radićevske vlade.Povijest HSS-a , str. 12.-13., pristupljeno 25. ožujka 2020.

Uhićen je 10. prosinca 1929. godine pod optužbom da je kriv zbog stečaja Seljačke zadružne banke, a 7. lipnja 1930. godine, na montiranom sudskom procesu, osuđen je na dvije i pol godine zatvoraPovijest HSS-a , str. 16., pristupljeno 25. ožujka 2020. i na tri godine gubitka građanske časti, te na pet tisuća dinara globe u korist fonda za podizanje kaznenih zavoda.Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., , str. 323. Tijekom sudskog procesa glavni branitelj bio mu je dr. Mirko Košutić, a među ostalim braniteljima bili su dr. Ivan Pernar, dr. Matej Mintas, dr. Radivoj Walter, dr. Ivan Pobor, dr. Žiga Scholl, dr. Mile BudakTomislav Jonjić,Akademikova neuspjela maturalna radnja, preuzeto 22. listopada 2011. i ini.Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., , str. 322.-323. Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., , str. 323.-324. Nakon završetka sudskoga procesa Predavec je bio odveden na izdržavanje kazne u Lepoglavu i tijekom tamnovanja bio je još dva puta osuđivan. 8. rujna 1930. godine izveden je pred Sudbeni stol u Zagrebu pod optužbom kako je u veljači 1929. godine izjavio da kralj nije smio raspustiti Narodnu skupštinu i osuđen je na dodatna dva mjeseca. Drugi put izveden je pred sud u Bjelovaru, zajedno sa svojim odvjetnikom dr. Mirkom Košutićem, pod optužbom da je uvrijedio sud i biva osuđen na dodatnih 14 dana zatvora i novčanu kaznu, a dr. Mirko Košutić osuđen je na mjesec dana zatvora i novčanu kaznu.

Bio je jednim od potpisnika Zagrebačkih punktacija u studenome 1932. godine.

Nakon što je 29. travnja 1933. godine dr. Vladko Maček osuđen po Sudu za zaštitu države u Beogradu na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, vođenje HSS-a preuzeo je Josip Predavec, u čemu mu pomaže, po preporuci dr. Mačeka, dr. Ante Trumbić.

Djela Gospodarstvo, prosvjeta, politika, Zagreb, 1907. (Suautori Franjo Novljan i Stjepan Radić) Pučka prosvjeta u Danskoj, Zagreb, 1909. O narodnom gospodarstvu, Zagreb, 1909. Federalizam naše carevine i narodno oslobodjenje, Zagreb, 1910. (Suautori Stjepan Radić i Ante Radić) Gospodarski zakoni i naredbe u hrvatskim i drugim slavenskim zemljama, 1912. Agrarizam kao svjetski pokret i glavne seljačke gospodarske potrebe u Hrvatskoj. Svezak I., Knjižnica gospodarskoga preporoda. Skupina I. Agrarna politika u znanosti i životu. Zagreb, 1912. Prevara i politika, Zagreb, 1929.

Posmrtno Selo i seljaci, Zagreb, 1934. (Suautor i izdavač Božidar Murgić.)

Bilješke "Očito u dosluhu s beogradskim režimskim krugovima, ubio ga je Tomo Koščec iz Dugog Sela. On je u tijeku procesa protiv Predavca zbog Hrvatske zadružne seljačke banke bio nastupio kao svjedok optužbe pa je to bio argument kojim je režim objašnjavao ubojstvo kao osvetu oštećenog seljaka. Koščec je poslije na robiji u Lepoglavi pričao da mu je za ubojstvo bio obećan novac. Na robiju je dospio kako bi se umirila javnost."Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., , str. 324.-325.

Izvori

Vanjske poveznice James J. Sadkovich, The Use of Political Trials to Repress Croatian Dissent, 1929.-1934., Journal of Croatian Studies, XXVIII-XXIX, 1987-88 Annual Review of the Croatian Academy of America, Inc. New York, N.Y., Studia croatica

Kategorija:Hrvatska seljačka stranka Kategorija:Hrvatski političari u Kraljevini Jugoslaviji