Jean-Honoré Fragonard (Grasse, 5. travnja 1732. – Pariz, 22. kolovoza 1806.), francuski slikar i grafičar rokokoa; posljednji veliki predstavnik galantnog slikarstva 18. stoljeća;Fragonard, Jean-Honoré, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 6. srpnja 2026. veliki majstor boja koje vibriraju u svjetlosti.
Život i djelo
mini|lijevo|200px|Ljuljačka (L'oscillation), ulje na platnu, 1767., Kolekcija Wallace, London Još kao učenik Bouchera i Chardina osvojio je slikarsku nagradu Prix de Rome za svoje brojne studije i crteže Rima. Iz tog razdoblja postigao je uspjeh klasicistički koncipiranom kompozicijom Korezus i Kalihoe. Pod utjecajem svojih učitelja i njihova osjećaja za figurativnu rokoko kulturu s nadahnutom lakoćom stila i elegantnim pristupom temama udahnuo je nov život pokretu rokokoa.
Napustio je povijesno slikarstvo i većinom je slikao vedre i ljupke rokoko scene maloga formata. Njegove su erotske scene senzualne, ali nisu vulgarne (Kupačice, oko 1765.; Podignuta košulja). Majstor je otmjenih prizora prizore i ljubavnih susreta (Ljuljačka, 1767.; Buđenje ljubavi), velike dekorativne panoe (Le progrés de L'Amour za dvorac Louveciennes), obiteljske i rustične idile (Mlada majka, Seljačka obitelj, Mlada čitačica, Glazba), religiozne prizore (Poklonstvo pastira, Abbé de Saint-Non), portrete (Plesačica Guimard, Portret Denisa Diderota), u kojima dominira lepršavost pokreta, te pastoralne pejzaže (Villa d’Este, 1760.) koje je uglavnom slikao direktno u prirodi u okolici Pariza i Provansi.
Profinjenom tehnikom Bakroreza je ilustrirao brojna književna djela Ariosta (Bijesni Orlando), La Fontainea (Basne i dr.), Cervantesa (Don Kihot).
Njegov snažno izraženi naturalizam podsjeća na nizozemskog majstora Halsa i zreli Rembrandtov stil, a njegova djela se smatraju za najreprezentativnija umjetnička ostvarenja svog doba. Bio je virtuozni improvizator koji je odlučno postupao s bojom koju je nanosio u bogatim i opipljivim slojevima, a brzim potezima kista izrazio je neposrednost svojih likova nagovijestivši Corota, slikare romantizma, pa čak i impresionistički pokret.
Njegove se slike Autoportret i Pejsaž sa ženom i dječakom nalaze u Strossmayerovoj galeriji HAZU u Zagrebu.
Izvori
Vanjske poveznice
Fragonard, Posljednja izložba u muzeju Jacquemart-André u Parizu (od 3. kolovoza 2007. do 13. siječnja 2008.)
Kategorija:Francuski slikari Kategorija:Rokoko slikari