150px|desno| 150px|desno| mini|150px|Petroglifi iz Tanumshedea, oko 1500. – 500. pr. Kr. Povijest Švedske je povijest prostora današnje Kraljevine Švedske i naroda Šveđana od prapovijesti do danas.
Prapovijest (9000. – 800. pr. Kr.)
Tragovi naselje na području Švedske datiraju iz paleolitika. U Švedskoj, kao i u susjednoj Norveškoj, nalazi se velika koncentracija petroglifa (ristningarPapardoukakis, Antonis. "Ristningar på mesolitiska föremål och "neolitiska" skifferföremål från Sverige." (1993.) UPARC ili hällristningarNordström, Patrik. "Arkeologiska undersökningar invid hällristningar. Analys av 16 utgrävningar invid hällristningar i Sverige och Norge." (1995.) STARC) na području cijele zemlje, a osobito velik broj je u pokrajini Bohuslän. Najstarije slike potječu iz pokrajine Jämtland, koje datiraju iz oko 5000. pr. Kr. One prikazuju divlje životinje (jelene, sobove, medvjede i morske lavove). U razdoblju od 2300. – 500. pr. Kr. nastaje najviše gravura poljoprivrede, kopulacije, ratovanja, brodova, domaćih životinja, i dr.
Razdoblje rane povijesti Švedske (98. – 800.) mini|200px|Rasprostiranje Šveđana prije 1000.(zeleno) Prve vijesti o Švedskoj iznio je oko 98. god. rimski povjesnik Tacit, koji Suione (latinski: Suiones; švedski: Svear) navodi kao glavni narod u Skandinaviji. Susjedna germanska područja zapadnih i istočnih Geta igrala su značajnu povijesnu ulogu u stvaranju švedskog naroda.
U kratkom vremenskom razdoblju po padu Zapadnog Rimskog Carstva, Istočno Rimsko Carstvo je opstajalo samo zahvaljujući bogatom danku u zlatu koji je plaćalo sjevernim barbarima. Kao posljedica toga, skandinavski plemići su producirali neke od najljepših zlatarskih radova (filigranske ogrlice i razne fibule). Spomen na ovo "zlatno doba" odzvanja u germanskim poetskim epovima kao što su Beowulf i Pjesma o Nibelunzima (Nibelungenlied).
U 7. stoljeću ustrojeno je kraljevstvo pod dinastijom Inglinga, a u 8. stoljeću Sveari dopiru u svojim pohodima do Engleske, Škotske, Islanda, pa čak i Sjeverne Amerike; osnivaju svoje naseobine u istočnom Baltiku, te osnivaju Kijevsku Rus', srednjovjekovnu državu na području današnjih Ukrajine, Bjelorusije i Rusije, a trguju s Bizantom i Arapima.
mini|150px|Unutrašnjost vikinške kuće u vikinškom muzeju u Skanöru, Švedska
Vikinško razdoblje (800. – 1397.)
Švedska država vuće svoje drevne korijene iz ratničkog centra moći – Svea Rike, sa središtem u staroj Uppsali, kojemu je moć i utjecaj varirao kroz stoljeća. Prvi kralj, koji je vladao središnjim i južnim područjem Švedske (Svea i Göta Riken), bio je Olav (Olof Skötkonung), prozvan „Kraljem poreznikom“ (990. – 1022.). U njegovo doba u Švedsku prodire kršćanstvo. Nakon vladavine njegovih sinova Anunda (1022. – oko 1050.) i Edmunda Starog (oko 1050. – 1060.) izumire dinastija Inglinga.
mini|150px|lijevo|Pečat kralja Magnusa Erikssona (Magnus II. Švedski) U doba kralja Sverkera (oko 1134. – oko 1156.) započinje vladavine istoimene dinastije (s prekidima do 1208.). U 12. stoljeću, Švedska se našla u dinastičkim borbama obiteljskih klanova Erik i Sverker,Ove dinastije će utvrditi pred-kalmarsku Švedsku naciju koje su naposljetku završile kada je treća obitelj (brakom s klanom Erik) osnovala dinastiju Folkung koja je preuzela prijestolje. U 13. stoljeću jača središnja kraljevska vlast, a najistaknutiji vladar je bio jarl Birger, utemeljitelj Stockholma, koji je kao regent vladao Švedskom (1250. – 1266.) umjesto malodobnog sina Valdemara. Izborom Magnusa Erikssona (1319.) ostvarena je prvi put personalna unija između Švedske i Norveške. Nakon njegovog protjerivanja, plemstvo je na prijestolje dovelo Magnusovog nećaka, njemačkog vojvodu Albrechta Mecklenburškog (1364. – 1389.). Zbog kraljeve samovolje oboren je s prijestolja, a plemstvo je na čelo države pozvalo dansku kraljicu Margaretu.
Kalmarska unija (1397. – 1521.) mini|300px|Kalmarska unija
Unija triju skandinavskih država i formalno je potvrđena ugovorom u švedskom dvorcu Kalmaru 1397. god., a svaka je zemlja sačuvala unutarnju autonomiju (do 1521.Jedan od razloga raspada Unije je i Crna smrt.). Za Erika Pomeranskog (vladao od 1412.) jača švedski otpor uniji koji je kulminirao 1434. god. velikim seljačkim ustankom pod vodstvom Engelbrekta Engelbrektssona, pripadnika sitnijeg plemstva. Iako ga je krupno plemstvo podupiralo, 1436. god. dalo ga je umoriti, a prvakom države postao je švedski plemić Karl Knutsson (kasnije Karlo VIII.). Novi seljački ustanak ugušen je uz pomoć Danaca (1436. – 1437.).
U 15. stoljeću Švedska postiže značajan gospodarski i kulturni napredak.God. 1477. utemeljeno je sveučilište u Uppsali.
Švedsko kraljevstvo (1521. – 1648.)
mini|150px|lijevo|Gustav VasaJakob Binck (1542.) Moderna Švedska je iznikla iz Kalmarske unije ujedinjenjem zemlje koje je vodio kralj Gustav Vasa u 16. stoljeću. Otpor šveđana započeo je nakon Stockholmske krvave kupke kada je danski kralj Kristijan II. od 7. do 10. studenog 1520. god. pobio više od 80 švedskih plemića. Gustav Eriksson Vasa, utemeljitelj dinastije Vasa, se u borbama protiv restauracije Kalmarske unije (0d 1521.) zapravo borio za neovisnu Švedsku. Izabran je za kralja Švedske 1523. god. (do 1560.), a iste godine Stockholm je pao u ruke švedskih postrojba, a Kalmarska unija je prestala postojati. U isto vrijeme je prekinuo veze s crkvomu Rimu i započeo crkvenu reformaciju.
mini|right|300px|Stvaranje Švedskog Carstva (1560. – 1660.) Jačanje Švedske u 17. stoljeću
U vrijeme vladavine sina Gustava Vase, Erika XIV. (1560. – 1569.), Švedska je stupila u dugotrajnu borbu za prevlast nad Baltikom. God. 1561. Šveđani su zauzeli Reval (današnji Tallinn) sa sjevernom Estonijom; 1563. god. započinje i Sedmogodišnji rat s Danskom; 1583. zauzimaju Narvu i Ivangorod.
mini|150px|lijevo|Gustav II. Adolf Do švedsko-poljskog približavanja dolazi za Ivana III. (1569. – 1592.) koji se oženio Katarinom Jagelović. Njegov sin Sigismund III. Vasa je 1587. god. izabran za kralja Poljske, te dolazi do švedsko-poljske personalne unije. God. 1594. Sigismund je istisnut s poljskog prijestolja, a 1599. god. u oružanom sukobu poražen i svrgnut sa švedskog prijestolja.
Protukatolički pokret predvodio je treći sin Gustava Vase, vojvoda Karlo, kasnije kralj Karlo IX. Švedski (1604. – 1611.). Njegov nasljednik Gustav II. Adolf (1611. – 1632.) uspješno je okončao ratove protiv unije Danske i Norveške, Rusije i Poljske. Nakon pobjeda u 17. stoljeću, Švedska je iznikla kao velika sila i proširilo se u tzv. Švedsko Carstvo, unatoč podatku da je imala tek jedva 1 milijun stanovnika. Gustav II. Adolf je u novom ratu s Poljskom (1621. – 1629.) stekao Livoniju i veliki dio Pruske, čime je Švedskoj osigurana prevlast na Baltiku. Uzorno je ustrojio državnu upravu, reformirao sudstvo, financije i školstvo, te poticao trgovinu i rudarstvo. God. 1630. ulazi u Tridesetogodišnji rat s ciljem širenja švedske vlasti u Njemačku i sprječavanja habsburškog prodora prema Baltiku. Nakon njegove pogibije kraj Lützena (1632.), Švedskom je upravljao (umjesto Gustavove malodobne kćeri Kristine) kao regent kancelar Axel Oxenstierna. Švedska je za vladavine kralja Gustava II. Adolfa uspjela uspostaviti političku i vjersku ravnotežu snaga u Europi.
Švedsko Carstvo (1648. – 1814.)
Sporazumom u Brömsebru iz 1645. god., i sporazumom u Roskildeuu iz 1658. god., Švedska je dobila važne danske i norveške pokrajine, te potpuno zagospodarila Baltikom kojeg od tada zovu "Švedsko jezero". Nakon Westfalskog mira 1648. god., Švedska je vladala Ingrijom (u kojoj će Rusi kasnije zasnovati Sankt-Peterburg), Estonijom, Livonijom, i najvažnijim obalnim gradovima u Njemačkoj.
God. 1654. kraljica Kristina se odrekla krune u korist Karla X. Gustava (1654. – 1660.), koji je provalio u Poljsku i zauzeo Varšavu i Krakov. God. 1658. Švedska sklapa mir s Danskom, 1660. s Poljskom, a 1661. s Rusijom. U vrijeme Karla XI. (1660. – 1697.) Švedska je kao saveznica Francuske uvučena u rat protiv koalicije Danske, Nizozemske i Brandenburga. God. 1693. parlament je Karla XI. proglasio apsolutnim monarhom.
Švedsko kolonijalno carstvo
Švedsko kolonijalno carstvo postojalo je od 1638. do 1663. i od 1785. do 1878. godine. Izraz „carstvo” nije službena terminologija, jer su švedski kolonijalni posjedi bili ograničeni na nekoliko manjih područja, koja nikad nisu bila u njenom posjedu istodobno.
Veliki sjeverni rat (1700. – 1721.) mini|250px|Petar Veliki u bitci kod Poltave 1709. god.Louis Caravaque (1718.)
Rusija, Danska-Norveška Poljska-Litva i Saska su ujedinile svoje snage 1700. god. i napale Švedsko Carstvo. Iako je švedski kralj Karlo XII. ostvario spektakularne pobjede na početku Velikog sjevernog rata, njegov plan da napadne Moskvu i prisili Rusiju na primirje pokazao se preambicioznim. Nakon bitke kod Poltave (1709.) Karlo XII. je poražen i spasio se bijegom u Tursku. God. 1714. pokušao je oružanim putem istisnuti Dance, ali je ustrijeljen za vrijeme opsade utvrde Frederiksten u Norveškoj 1718. god. Mirovnim sporazumima (Nystad, 1721.) koji su uslijedili, savezničke snage (kojima su se pridružili Prusija, Engleska i Hannover) su okončale švedsku prevlastBremen-Verden su pripali Hannoveru, veći dio Pomorja |Pruskoj, a Estonija, Livonija, Ingermanland i dio Finske Rusiji. i započelo je razdoblje ograničene monarhije pod vlašću parlamenta (Riksdag).
Parlamentarna Švedska (1721. – 1772.)
mini|200px|Sjedište Švedske istočnoindijske kompanije ("Svenska Ostindiska Companiet" ili SOIC) koja je osnovana 1731. god u Göteborgu zbog trgovine s Dalekim istokom. Zaslugom kancelara Arvida Horna, Švedska je obnovila ratovima iscrpljeno gospodarstvo i vojne snage, a promišljenom politikom ojačala je svoj položaj. U unutrašnjoj politici Švedske tijekom prve polovice 18. stoljeća izdvajaju se dvije stranke: pristaše dobrosusjednih odnosa s Rusijom ( zvani "noćnim kapama") i pristaše ponovnog osvajanja izgubljenih područja (nazvani "klobuci"). Po dolasku na vlast stranke klobuka Švedska je, uz francusku potporu, započela s vojnim pripremama. Rat protiv Rusije otpočeo je 1741. god., a već za 2. god. Švedska je pretrpjela težak poraz i bila je prisiljena Rusima prepustiti dio Finske do rijeke Kymmene.
Za švedskog prijestolonasljednika izabran je ruski kandidat vojvoda Adolf Friedrich von Holstein-Gottorp. U njegovo doba (1751. – 1771.) Švedska je stupila u Sedmogodišnji rat (1756. – 1763.) na strani Austrije i Francuske protiv pruskog kralja Fridrika II. Vojni neuspjesi i financijska kriza doveli su do pada stranke klobuka.
Apsolutna monarhija (1772. – 1814.)
Nakon skoro pola stoljeća dominacije parlamentarne vlasti uslijedilo je nenasilni državni prevrat (vojni puč) kralja Gustava III. Gustav III. je donio novi ustav kojim je ponovno uspostavio apsolutnu monarhiju (do 1809. god.), ali je donio i brojne reforme u duhu prosvijećenog apsolutizma (ukinuta su brojna staleška ograničenja, priznata sloboda vjeroispovijesti, potaknut je razvoj industrije, utemeljena su prva znanstvena društva, a 1786. god. osnovana je i Švedska akademija i dr.).
God. 1792. Gustav III. biva ubijen u uroti švedskih aristokrata. Njegov nasljednik Gustav IV. Adolf (1792. – 1809.), stupio je u protunapoleonsku koaliciju i biva poražen 1807. god. i Švedska gubi Pomeraniju.
Apsolutna monarhija je opstala sve do švedskog uplitanja u Napoleonske ratove koji su primorali Švedsku da 1809. god. prepusti i Finsku Rusiji. Skupina časnika tada smjenjuje Gustava IV., a parlament donosi novi ustav i ukida sustav apsolutne monarhije.
mini|150px|Francuski maršal Jean-Baptiste Bernadotte, kasnije poznat kao kralj Karlo XIV. Ivan Nakon smrti Karla XIII. (1809. – 1810.), koji nije imao potomstva, za nasljednika je parlament odabrao francuskog (Napoleonovog) maršala Jeana-Baptista Bernadottea, kao švedskog kralja Karla XIV.
mini|lijevo|150px|Skandinavski pokret
Unija s Norveškom (1814. – 1905.)