Rim je postao republikom 509. godine pr. Kr.
Najstariji stanovnici Italije Italici mini|200px|Karta južne Italije Italija je dobila ime prema indoeuropskim narodima koji su sa sjevera prodrli na Apeninski poluotok potkraj 2. tisućljeća pr. Kr. Ti se narodi zajedničkim imenom nazivaju Italici. Dolaskom Italika počinje indoeuropeizacija Apeninskog poluotoka, ali je to za Italiju i početak željeznog doba. Najbrojniji italski narod bili su Latini, Samnićani i Umbri. Latini su bili miran seljački narod koji je živio od ratarstva i stočarstva. Smjestili su se u pokrajni Lacij i osnovali nekoliko manjih naselja od kojih je nastao grad Rim. U razmjerno kratkom vremenu politički i jezično ujedinili su cijelu Italiju. I ostali su italski, siromašni seljački narodi živjeli od zemljoradnje i stočarstva sve dok pod utjecajem Etruščana i Grka nisu stvorila visokorazvijene kulture. U indoeuropskoj su seobi s istoka došli i ilirski narodi. Veneti su naselili istočni dio Padske nizine te se po njima to područje kasnije nazvalo Venetijom. Dio ilirskih naroda nije došao u Italiju kopnenim putem nego brodovima preko južnog dijela Jadrana. Ti su narodi (Japigi, Daunijci, Mesapijci) naselili istočnu italsku obalu. Dolaskom novih naroda staro mediteransko stanovništvo nije svagdje potisnuto. Na području današnje ligurske obale od Genove do Alpa održali su se Liguri.
Gali Područje doline plovne rijeke Po (Pad) nastanjivala su plemena Gala. Gali su narod indoeuropskog podrijetla koji je u Padsku nizinu došao iz Galije (šire područje današnje Francuske). Galska su se plemena proširila cijelom zapadnom i dijelom srednje Europe. Rimljani su padsku nizinu naseljenu Galima nazivali Cisalpinska Galija (Galija s ove strane Alpa) i tako je razlikovati od Transalpinske Galije (Galija s one strane Alpa), područja u zapadnoj i dijelu srednje Europe također naseljenom Galima.
Velika Grčka Na jugu Apeninskog poluotoka i na Siciliji osnovane su brojne grčke kolonije. Najsjevernija grčka kolonija na Apeninskom poluotoku bila je Kuma. Najvažniji grčki gradovi u primorju južne Italije bili su Neapol (Napulj) i Tarent, a na Siciliji se svojom moći isticala Sirakuza. S juga Italije, čiji je prostor bio poznatiji kao Velika Grčka (Magna Graecia), grčki se utjecaj proširio cijelim poluotokom – mnogi su narodi prihvaćali grčke običaje i jezik te se tako širila grčka kultura. Grci su njegovali žive trgovačke veze s narodima poluotoka. Osobito su bili znani po keramičkim predmetima, ali i po uzgoju vinove loze i maslina. Zapadni dio Sicilije bio je pod vlašću Kartažana. Kartaga je bila fenička kolonija na sjeveru Afrike. Kartažani su vlast proširili i na Sardiniju i Korziku.
Etruščani - utemeljitelji prve visoke kulture u Italiji mini|200px|Etrurija, zemlja davnih Etruščana. Iako su živjeli daleko od Grka s juga Italije, ipak to nije spriječilo razvoj vrlo žive trgovine među njima. Proizvodili su brončane vrčeve i posude kopirajući Grke. Ne zna se točno odakle su došli, po jeziku su se razlikovali od većine svojih susjeda. Prije doseljenja Gala i Grka na Apeninskom je poluotoku živjelo nekoliko naroda, od kojih su najrazvijeniji bili Etruščani. Oni su obitavali u Etruriji – zemlji između rijeka Arno i Tiber. Na temelju sličnosti s ranom grčkom kulturom neki povjesničari smatraju da su se Etruščani doselili iz Male Azije, a drugi misle da su oni autohtoni stanovnici Apeninskog poluotoka. Danas je prevladalo mišljenje koje sjedinjuje obje pretpostavke. Rimljani su Etruščane zvali Tusci pa je otuda potekao izraz za današnju pokrajinu Toskanu. Etrurija se sastojala od brojnih gradova država na čijem se se čelu nalazili kraljevi. Kraljevi su bili odjeveni u grimiznu halju koja je sezala do koljena i ogrtač sa zlatnim vezom, imali su zlatne krune, a prijestolje im je bilo od bjelokosti. No, etruščanski kraljevi nisu imali veću moć od bogate aristokracije. Aristokrati su posjedovali robove koji su obrađivali zemlju, isušivali je i gradili velike kanale te podizali gradove s vodovodima i popločanim ulicama. Na aristokratskim dvorovima održavale su se gladijatorske igre koje su kasnije preuzeli Rimljani. Raskošni život etruščanske aristokracije prikazan je u bogato opremljenim grobnicama ukrašenim brojnim freskama. Etruščani su se bavili zemljoradnjom, obrtom i trgovinom. Etrurija je doživjela gospodarski uspon zahvaljujući bogatstvu bakrom, kositrom, zlatom i željezom. Bili su vrsni majstori u obradi metala. Posebno je zlatarstvo doseglo vrhunce kakvi se rijetko kasnije javljaju. Od bronce i željeza izrađivali su oružje i oruđe. Izvozili su rude, oružje i umjetnički izrađen pribor, malene kipove i nakit. Najjače trgovačke veze uspostavili su s Feničanima i Grcima. Od Grka su preuzeli mnoge tekovine i ubrzo postali njihovi najžešći suparnici u trgovini. Baš zbog trgovine su se Etruščani rano počeli baviti pomorstvom, a bili su poznati i po gusarskim pothvatima.
Vjerovanja, pismo i jezik Etruščana mini|lijevo|200px|Zagrebačka lanena knjiga U Etruščanskoj je vjeri snažno bio izražen kult mrtvih i strah od raznih demona. Vjerovali su u zagrobni život. Grobovi su bili umjetnički ukrašeni, a u njih su Etruščani stavljali predmete za koje su smatrali da će im biti potrebni u zagrobnom životu - željezne kacige, mačeve, štitove, opremu za konje, oruđe za sjetvu. Žene su bile pokapane s nakitom. Po uzoru na Grke imali su sportske i umjetničke pogrebne igre uz glazbu. Mnogi etruščanski bogovi bili su preuzeti iz grčke mitologije, a osim njih štovali su se i mjesni bogovi. Prirodne pojave smatrali su voljom bogova. Etruščani su vjerovali i u različita proricanja i gatanja. Tako su njihovi svećenici haruspeksi objašnjavali volju bogova s pomoću utrobe žrtvenih životinja, a auguri su proricali iz leta ptica. Etruščani su bili poznati i kao graditelji hramova. Hramovi su bili slični grčkima, ali su imali više dekoracija. Građeni su od drveta s pročeljima ukrašenim figurama od terakote. Utjecaj grčke kulture vidljiv je i u preuzimanju grčkog pisma, no etruščanski jezik nije do danas potpunorazjašnjen jer je do nas došlo malo pisanih izvora. Najduži sačuvani tekst pisan etruščanskim jezikom pohranjen je u zagrebačkom Arheološkom muzeju. Taj svjetski poznati natpis na lanenom povoju kojim je bila zamotana ženska mumija zove se Zagrebačka lanena knjiga.
mini|desno|Etruščanski glazbenik
Uspon i slom Etruščanske moći Najveći procvat Etruščani su dosegli u 6. stoljeću pr. Kr. kada su se iz svog izvornog područja između Arna i Tibera proširili na sjever Italije do Alpa, a na jugu su osvojili Lacij i Kampaniju. U to je doba Rim postao grad i u njemu su vladale etruščanske dinastije (po novom datiranju 575. pr. Kr.). Etruščani su politički i kulturno snažno utjecali na sve narode nastanjene na Apeninskom poluotoku, a kasnije su njihove tekovine preuzeli Rimljani. Pad moći dogodio se već potkraj 6. stoljeća pr. Kr. Znak slabljenja etruščanske snage bilo je oslobađanje latinskog Rima od vlasti etruščanskog kralja, galsko osvajanje Padske nizine te osamostaljenje naroda južno od Etrurije. U 3. stoljeću pr. Kr. Etruščani su u potpunosti potpali pod last Rimljana. Etruščani su bili posrednici između Grka i Rimljana. Rimljanima su predali pismo i mnoge druge tekovine koje su preuzeli od Grka. Rimljani su od Etruščana preuzeli prikazivanje bogova u ljudskom obliku, kultni kip i kamen božji hram, odijevanje vladara, trijumf, gladijatorske igre i dr. Usporedno s političkim razvojem, i umjetnost postiže vrhunac u 6. stoljeću pr. Kr. Književna umjetnička djela Etruščana nisu preživjela, ali su ostale sačuvane grobnice i hramovi. Ostavili su i iznimna slikarska i kiparska djela. Njihovi su umjetnici prikazivali gozbe, plesove, pogrebne igre i tužbalice te stvorili realistične portrete.
Rim u doba kraljeva Postanak grada Rima mini|Sedam rimskih brežuljakaO najstarijoj povijesti Rima zna se vrlo malo jer Rimljani nisu poznavali pismo pa iz tog vremena nema pisanih povijesnih izvora. Podrijetlo Rima još je tajnovito. Starorimska tradicija kaže da su Rim osnovali blizanci Romul i Rem, potomci trojanskog junaka Eneje koji je nakon pada Troje pobjegao u Italiju. Romul i Rem utemeljili su grad Rim 753. pr. Kr. te je potom Romul postao prvi rimski kralj. Rimljani su od legendarnog osnutka grada (ab Urbe condita) brojili godine. No znanstvenim istraživanjima otkrivena je istina. Latini su živjeli u samom središtu Apeninskog poluotoka, na lijevoj obali Tibera. Tamo su u 10. stoljeću pr. Kr. na sedam brežuljaka podigli nekoliko naselja. Najstarije naselje nalazilo se na brežuljku Palatinu. Između brežuljaka bile su močvare koje su branile stanovništvo od upada neprijatelja i pljačkaša. U 6. stoljeću pr. Kr. Etruščani su prešli Tiber i osvojili cijelo područje na kojem su obitavali Latini. Smatra se da su 575. pr. Kr. latinska naselja na sedam brežuljaka ogradili zidom i tako stvorili grad koji su prozvali Rim. Prethodno su isušili močvare između brežuljaka, usmjerivši kanalom vodu prema Tiberu. Na jednom povišenom mjestu uređen je trg Forum Romanum na kome su Latini trgovali s Etruščanima, Kartažanima i Grcima. Osim razmjene robe, Latini su tako upoznavali kulture naprednijih naroda te su od njih preuzimali razne tekovine. Trg je ubrzo postao glavno mjesto za trgovačke, državne i sudske rasprave. U središtu trga bila je govornica, a sam su trg okruživale javne zgrade, trgovine i mjenjačnice.
Rimski kraljevi mini|250px|Rim u doba kraljevstva Legenda govori da su u početku Rimom vladali kraljevi. Prvi od sedmorice kraljeva bio je Romul. On je ustrojio rimsku vojsku, podijelio građane na patricije i plebejce, osnovao senat i povećao broj stanovnika. Za vladavine kraljeva je Rim proširio vlast na okolni teritorij. Grad je utvrđen zidinama te je počela gradnja hramova i javnih zgrada. Rim se iz nekoliko naselja razvio u jako trgovačko sredoište i najveći grad Lacija i okolice. Četvrti rimski kralj dao je sagraditi prvi most na Tiberu, na čijem je ušću osnovao koloniju Ostiu koja se razvila u rimsku luku. Krajem 7. stoljeća pr. Kr. buduće je područje Rima potpalo pod vlast Etruščana. Prvi etruščanski kralj Rima Tarkvinije Prisko sagradio je trkalište za konje i kola (Circus maximus), uveo je štovanje kapitolijskog trojstva Jupitera, Junone i Minerve te udario temelje najvećem rimskom svetištu, kapitolijskom hramu boga Jupitera. Prema etruščanskom je uzoru sagrađena i kanalizacijska mreža (Cloaca maxima). Serviju Tuliju pripisuje se provedba društvene reforme. Brojna nadmoćnost plebsa, njihov sve veći ekonomski utjecaj i činjenica da su obavljali vojnu službu i o vlastitu trošku nabavljali ratnu opremu potaknuli su njihovo uvrštenje u rimski narod. Reformom su građani podijeljeni na pet imovinskih razreda. Svaki je razred davao određeni broj vojnih postrojbi - centurija. Sirotinja bez imovine ostala je izvan te podjele. Ukinuta je stara podjela stanovništva na krvno vezane tribuse te su uvedena četiri gradska i više seoskih tribusa. Građani su se počeli sastajati u centurijskim komicijama zbog glasovanja nazvanim po centurijima. Novim je uređenjem omogućeno bolje oporezivanje i bolje vojno strojstvo. Serviju Tuliju pripisuje se i gradnja zidina kojima su utvrđena naselja na sedam brežuljaka, no povjesničari smatraju da su zidine nastale tek za rane Republike. Posljednji od tri etruščanska kralja bio je Tarkvinije Oholi. Stanovnici Rima bili su nezadovoljni njegovom vladavinom jer se oštro obračunavao s podanicima. Pod vodstvom Lucija Junija Bruta podigli su ustanak, zbacili ga s vlasti i prognali ostale Tarkvinijevce. Tako je 509. pr. Kr. posljednji rimski kralj izgubio vlast, a Rim je postao republika. Etruščani su isprva snažno utjecali na rimsku kulturu, umjetnost i arhitekturu. Rimljani su od njih preuzeli obrede, simbole vlasti, mnoge bogove, a brojni etruščani obrtnici pozvani su u Rim da obave graditeljske radove i ukrase hramove. Tek je u 4. stoljeću pr. Kr. rimska umjetnost počela razvijati vlastiti stil.
Uređenje Rima