mini|desno|Oznaka HVO-a Sarajevo HVO brigada Kralj Tvrtko je bila vojna zaokružena formacija Sarajevskog HVO-a. Brigada je osnovana 5. prosinca 1992. godine, a naziv je dobila po prvom bosanskom kralju Tvrtku Kotromaniću. U sastav brigade su ušle četiri bojne: Prva bojna Stup-Ilidža, Druga bojna HVO Novi grad, Treća bojna HVO Sarajevo i Četvrta bojna HVO Centar-Stari grad. Sarajevski HVO tj. HVO Brigada Kralj Tvrtko je imala više od 5000 pripadnika i dala je velik doprinos obrani napaćenog Sarajeva, a 102 pripadnika brigade položili su svoje živote za slobodu Sarajeva. Brigada je sudjelovala u nekoliko bitaka: u Pofalićkoj bitci, u bitci za Otes, Hrasno brdo, Stup, Elektrotehničku školu i Dobrinju, a također je držala liniju u sklopu obrane Sarajeva.

Krajem 1992. i početkom 1993. godine zahlađuju bošnjačko-hrvatski odnosi i dolazi do krvavog sukoba. U Sarajevu ne dolazi do sukoba između Hrvata i Bošnjaka, ali se Sarajevski HVO prisilno ukida. Zapovjedništvo I. korpusa Armije BiH, na sveopće iznenađenje hrvatskih kadrova u Sarajevu, u studenom 1993. godine, priopćilo je odluku o ukidanju Stožera HVO-a Sarajevo i preimenovanju HVO brigade Kralj Tvrtko u Hrvatsku brigadu Kralj Tvrtko, u sastavu tog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Formiranje brigade O nadnevku osnivanja sarajevske HVO brigade Kralj Tvrtko postoje određena nesuglasja, no činjenica je da su neuvezane, općinske HVO postrojbe djelovale od početka travnja 1992. godine. Napori usmjereni na formiranje jedinstvene hrvatske vojne postrojbe, jačine brigade, koja će obuhvatiti gorespomenute postrojbe vezuju se, pak, za sjednicu koju su sazvali članovi Hrvatskog gospodarskog društva (održanu 29. svibnja 1992.),HVO Sarajevo, Marijo Pejić, Libertas, 2008. tijekom koje je osnovano Hrvatsko vijeće obrane Sarajevo i imenovano Vijeće HVO-a Sarajevo. Poradi prijepora personalne i koncepcijske naravi, planirana postrojba u punom kapacitetu nije profunkcionirala još nekoliko mjeseci, iako su se na sarajevskoj fronti odvijali dramatični događaji.Prevare-istine-zablude-ratni dnevnik 1992., Stjepan Šiber, Rabic, Sarajevo, 2000. Ipak, u rujnu je formiran Glavni stožer HVO-a Sarajevo,Zajednički do slobode, priopćenje HVO Sarajevo, u: Oslobođenje, Sarajevo, 20. rujna 1992. nakon pada sarajevskog prigradskog naselja Doglodi, većim dijelom naseljenog hrvatskim stanovništvom.

Tada je imenovano zapovjedništvo u sastavu: Vladimir Šaf, v.d. zapovjednik HVO-a Sarajevo, Dragan Pinjuh, dozapovjednik Gradskog stožera HVO-a Sarajevo, Vinko Bošnjak, v.d. načelnik Gradskog stožera HVO-a Sarajevo. Zapovjedništvo brigade HVO "KRALJ TVRTKO " Zapovjednik brigade : Ivan Vulić Načelnik stožera brigade: Franjo Talijančić

Iako su formiranje zajedničkog stožera toplo pozdravile sve hrvatske strukture u gradu, proći će još neko vrijeme do konačnog uvezivanja općinskih HVO-a u brigadu, tako da se o zaokruženoj vojnoj formaciji može govoriti od 5. prosinca 1992. godine. U sastav novoosnovane brigade su ušle sljedeće bojne: Prva bojna Stup-Ilidža, Druga bojna HVO Novi grad, Treća bojna HVO Sarajevo i Četvrta bojna HVO Centar-Stari grad. Kao posebna organizacijska jedinica formirano je i učilište HVO sa zapovjednikom Kudeljnjak Stjepanom te dozapovjednikom Zlatkom Pavao Lučićem, kroz koje su prolazili svi bojovnici koji su kasnije raspoređivani u formacijski sastav brigade Kako su u to vrijeme komunikacije s glavnim stožerom HVO bile otežane formacija HVO Sarajevo je odobrena tek 31. ožujka 1993. godine, a HVO Sarajevo preimenovan u OG Sarajevo u sastavu OZ Srednja Bosna. Odlukom Predsjedništva HZHB za zapovjednika operativne grupe Sarajevo imenovan je Vladimir Šaf. Izvršeno je i preimenovanje brigade pa je predloženi naziv "Vrhbosna" promijenjen u "Kralj Tvrtko" Za Predsjednika HVO Sarajevo imenovan je g.Slavko Zelić, a za prvog zapovjednika brigade g.Ivan Vulić.

Zapovjedništvo brigade Kralj Tvrtko u sastavu : zapovjednik brigade Slavko Zelić (Ivan Vulić) načelnik stožera brigade Ivan Vulić (Franjo Talijančić)

Bitke HVO Brigada Kralj Tvrtko je sudjelovala u nekoliko bitaka: u Pofalićkoj bitci, u bitci za Otes, Hrasno brdo, Stup, Elektrotehničku školu i Dobrinju. Držala je liniju u sklopu obrane Sarajeva, a 84 pripadnika brigade položilo je svoje živote za slobodu Sarajeva.

Pofalićka bitka

Otes (početak prosinca 1992.) U obrani sarajevskog prigradskog naselja Otes, većinski naseljenog hrvatskim stanovništvom, sudjelovale su sljedeće postrojbe: postrojba HVO-a jačine bojne, kojom je zapovijedao na IZM Franjo Talijančić, Specijalna postrojba MUP-a i Treća motorizirana brigada Armije BiH. Kombinirani napadaj je počeo 1. prosinca iz tri pravca, uz snažnu topničku i tenkovsku potporu koja je kontinuirano trajala i idućih dana. Nepovoljan teren, nedostatak materijalno-tehničkih sredstava, ali i taktički propusti,Internet blog - Vikićev specijalac o ponorima rata:HVO Stup učinili su obranu izuzetno teškom, no crta je nekoliko dana održana stabilnom, čak su u nekim momentima branitelji preuzimali inicijativu. Ipak, 7. prosinca 1992. godine, po već viđenom scenariju iz bitke za Doglode, Otes je pao.

Hrasno brdo

Stup Prvi napadi srpskih postrojbi na postrojbe Hrvatskog vijeća obrane, na crti bojišnice na Stupu, odvili su se 13. rujna 1992. Prva bojna Stjepan Tomašević HVO iz Novog Sarajeva je bila upućena u obranu tog prostora. U obranu se uključio i dio 101. bojne HOS-a pod zapovjedništvom Ivice Bajkuše. Hrvatske postrojbe su u obrani vršile koordinaciju s postrojbama Armije BiH. Hrvatske snage bile su brojčano i oružjem slabije od srpskih napadača. Krajem prosinca 1992., srpske snage su u potpunosti okupirale Stup.

Elektrotehnička škola

Dobrinja

Kronologija ratnih događanja 1992. ožujak 2. ožujka - Postrojbe JNA se raspoređuju i blokiraju prometnice diljem Bosne i Hercegovine, te dijele oružje Srbima. Maskirani i naoružani ekstremni pripadnici SDS-a i JNA blokirali Sarajevo. Postavljene barikade u gradu, a prilazi gradu su blokirani. 15. ožujka - Vodstvo HDZ-a BiH, nakon sjednice Glavnog odbora u Bugojnu, preuzima Milenko Brkić. travanj Otvorena stara groblja: Lav, Sveti Josip i Sveti Marko za pokope umrlih i poginulih, a pomoćni stadion na Olimpijskom stadionu Koševo pretvoren u groblje 3. travnja - Zajedno s JNA, Srbi su nakon dvodnevnih borbi osvojili Bijeljinu. Snage JNA zauzele rezervoar Mojmilo u Sarajevu. 5. travnja - Mirne demonstracije građana (između dvije i tri tisuće) ispred zgrade Skupštine. Pale prve žrtve na mostu Vrbanja - Suada Dilberović i Olga Sučić. Napadnuta Policijska akademija na Vracama. 8. travnja - HDZ BiH osnovao Hrvatsko vijeće obrane (HVO), kao vrhovno tijelo obrane hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine proglašava neposrednu ratnu opasnost, 9. travnja - Srpske snage zauzele Kupres. Oko 300 građana napušta Sarajevo uz pomoć Židovske općine, a JNA i srpski dobrovoljci patroliraju Grbavicom 11. travnja - Sve parlamentarne stranke, uključujući SDS, potpisale Deklaraciju o jedinstvenom Sarajevu. 13. travnja - Teritorijalna odbrana postavila kontrabarikadu na ulazu u tunel Lapišnica. Vehbija Karić napustio JNA. Vojnici JNA pucali iz vojarni "Maršal Tito i "Viktor Bubanj". 30. travnja - Dobrinja potpuno blokirana; nitko iz nje ne može izaći, niti se u nju može ući. JNA proglašena okupatorskom vojskom na teritoriju Bosne i Hercegovine. 21. travnja - Srpske postrojbe potpuno su opkolile Sarajevo, a Sarajevo je u blokadi ostalo sve do 29. veljače 1996. godine. svibanj 2. svibnja - Uhićen Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva BiH od strane JNA na sarajevskom uzletištu. Sukob između JNA i Teritorijalne obrane na Skenderiji. Zapaljena Glavna pošta na Obali. 4. svibnja - Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine proglasilo SRJ agresorom i zatražilo međunarodnu vojnu pomoć. 17. svibnja - Srpske snage i JNA pokušavaju podijeliti Sarajevo na dva dijela linijom Pofalići - vojarna "Maršal Tito" - Most "Bratstvo-jedinstvo" – Grbavica 18. svibnja - Prekinute brzoglasne veze Sarajeva s ostatkom svijeta. 19. svibnja - Hrvati iz naselja Pofalići srpskim snagama nanijeli velike gubitke, kako u ljudstvu, tako i u vojnoj tehnici. Na Ilidži stopiran konvoj s 500 žena i djece. 20. svibnja - Zapaljena Športska dvorana "Zetra". 22. svibnja - BiH i Republika Hrvatska postale punopravne članice OUN-a. 113 mentalno zaostalih pacijenata napustilo bolnicu Jagomir. 26. svibnja - Granatirano rodilište "Zehra Muhović" 27. svibnja - Masakr u ulici Vase Miskina, tri granate ispaljene iz pravca Borija usmrtile 19, a ranile 157 ljudi. 29. svibnja - Utemeljen HVO Sarajevo. Utemeljen HVO Općine Novo Sarajevo lipanj JNA napustila vojarnu "Maršal Tito". 4. lipnja - Službeno utemeljen HVO općina Stari grad i Centar 7. lipnja - Počela operacija Lipanjske zore s ciljem oslobađanja doline Neretve. 15. lipnja - Odlukom broj 345, za predsjednika HVO-a Sarajevo imenovan pravnik Velimir Marić, za zapovjednika Danko Uspor, za zamjenika zapovjednika Benjamin Govorušić, te za načelnika stožera Marinko Pejić. 18. lipnja - Vijeće HVO-a Sarajevo reagiralo na odluku broj 345 od 15. lipnja 1992., uputivši pismo predsjedniku Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Mati Bobanu, u kojem se traži verifikacija i legalizacija vodstva HVO-a za grad Sarajevo, izabranog na Osnivačkoj skupštini 20. lipnja - Predsjedništvo BiH proglasilo ratno stanje, opću mobilizaciju i radnu obvezu i kao agresora imenovalo Srbiju i Crnu Goru, bivšu JNA i ekstremni dio SDS-a. 25. lipnja - Glavni stožer HVO-a HZ Herceg-Bosne pozitivno odgovorio na prijedloge Vijeća HVO-a Sarajevo, iznesene u pismu upućenom Mati Bobanu. Odlukom broj 382, verificirano je i legalizirano izabrano vodstvo HVO-a Sarajevo, na čelu s Marinkom Pejićem, te stavljena izvan snage ranije donesena odluka broj 345, od 15. lipnja 1992. godine. 26. lipnja - Završena združena akcija HVO-a, HV-a i HOS-a Lipanjske zore. Oslobođena područja: Mostara, Čapljine i Stoca, a njome su spriječeni napadi srpskog agresora na Južnu Dalmaciju. 28. lipnja - François Mitterrand posjetio Sarajevo. Otvoren humanitarni zračni most. Granatirano "Oslobođenje". Prekinuta isporuka vode s vodovoda Bačevo. srpanj 4. srpnja - Sastali su se predsjednik Vlade BiH Jure Pelivan, predsjednik Skupštine BiH Mariofil Ljubić, ministar obrane BiH Jerko Doko, glavni tajnik HDZ-a BiH Ivan Markešić, predsjednik HVO-a Sarajevo Marinko Pejić, zapovjednik HVO-a Sarajevo (Čengić-Vila) Zdravko Cvitanušić, predsjednik HKD "Napredak" Franjo Topić, Pero Sudar, književnik Ivan Lovrenović i Jozo Leutar. Teme sastanka bile su odnos HVO-a Sarajevo s ostatkom HVO-a Herceg-Bosne, odnos HVO-a Sarajevo s Teritorijalnom obranom Republike Bosne i Hercegovin (TO) te odnos HVO-a HZ Herceg-Bosne i TO RBiH. 5. srpnja - Predsjedništvo Hrvatskog vijeća obrane Sarajevo izdalo službeno priopćenje za javnost, u kojem je predstavilo ciljeve i borbe HVO-a protiv agresora na cijelom području Bosne i Hercegovine, kao odgovor na zlonamjerne medijske napise. 7. srpnja - Europska zajednica je priznala Bosnu i Hercegovinu, na temelju rezultata referenduma. 13. srpnja - Utemeljen HVO Hrasnica na inicijativu hrvatskih građana koji žive na području Hrasnice i Sokolovića. 15. srpnja - S ciljem određivanja strategije djelovanja u ratnim okolnostima, na sarajevskoj Bogosloviji upriličen je sastanak predstavnika hrvatskih društava. 17. srpnja - Napadnuto Aerodromsko Naselje u Sarajevu. Granatirani tramvaji. 19. srpnja - HVO sa Stupa je priopćio da su njihovi čelnici toga dana fizički napadnuti od strane Vojne policije Armije BiH. 21. srpnja - Armija BiH krenula u akciju razbijanja agresorskih snaga u Nedžarićima, koja nije okončana uspjehom. Na kolegiju GŠ kao jedan od razloga za neuspjeh ove akcije navodi se neblagovremno uključenje snaga HVO-a Velimira Marića.