Slatina je grad u slavonskom dijelu Podravine, u Virovitičko-podravskoj županiji. Smještena je na prijelazu iz dravske nizine u podnožje Papuka, uz Podravsku magistralu i željezničku prugu, na 127 m nadmorske visine.Slatina enciklopedija.hr, Hrvatska enciklopedija (mrežno izdanje), LZMK: Zagreb, 2013. – 2024. Prema popisu iz 2021. grad ima nešto više od 8700 stanovnika. Status grada dodijeljen joj je 1992. godine. Dan grada slavi se 1. rujna u spomen na prvi pisani spomen grada 1. rujna 1297.Dan Grada Slatine slatina.hr, Grad Slatina
U blizini grada nalaze se arheološka nalazišta iz razdoblja starčevačke kulture (Pepelane), brončana doba (Nova Bukovica), kasne antike (Sladojevci) i rana srednjeg vijeka (Josipovo). Od 1201. područje je u posjedu Zagrebačke biskupije, a u ispravi zagrebačka biskupa Mihovila iz 1297. spominje se pod imenom Zalathnuk. Spominje se kao župa u popisu župa Zagrebačke biskupije iz 1334., a u darovnici biskupa Augustina Kažotića iz 1305. i župna crkva Svih Svetih. Godine 1507. postaje kotar Križevačke županije, no osmanskim osvajanjem 1538. uključena je u područje Požeškog sandžaka; oslobođena je od Osmanlija 1684., a 1750. darovnicom Marije Terezije pripala je virovitičkomu vlastelinstvu Pejačevića. Od 1861. do 1923. bila je dio Virovitičke županije. Potkraj 19. stoljeća razvila se u prometno, trgovačko i industrijsko središte, a 1960-ih uz tradicijsku drvnu razvile su se prehrambena, duhanska i građevinska industrija. Tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku Slatina je bila izložena napadima pobunjenih Srbā i JNA.
Gradska naselja Grad Slatina sastoji se od 15 naselja (stanje 2006.), to su: Bakić, Bistrica, Donji Meljani, Golenić, Gornji Miholjac, Ivanbrijeg, Kozice, Lukavac, Markovo, Medinci, Novi Senkovac, Radosavci, Slatina, Sladojevački Lug i Sladojevci.
Površina gradskog područja iznosi 156 km2. Slatina, po mnogim svojim osobinama, ima ulogu središnjega naselja. Posebnim zakonom Hrvatskoga sabora dobila je 1992. godine status grada.
Odlukom Gradskog vijeća 2008. Dan Grada Slatine obilježava se 1. rujna, na prvospomen grada u ispravi zagrebačka biskupa Mihovila 1297. u Požegi.
Zemljopis Slatinsko područje smjestilo se u istočnome dijelu Virovitičko-podravske županije, a na zapadnom dijelu Slavonije. To je prostor bivše općine Podravska Slatina, čija je površina 781 km2. Područje je prirodno omeđeno na sjeveru rijekom Dravom, na jugu grebenima Papuka (954 m) i Krndije (792 m). Široko je otvorena prema bilogorskoj Podravini na zapadu i istočnoj hrvatskoj ravnici na istoku, što joj daje obilježje prijelaznoga prostora u prirodnom smislu.
Posebnost ovog dijela Podravine je izrazita prirodna zonalnost, koja se odrazila na gospodarsko vrednovanje kraja i ulogu Slatine. Klimatski, prostor se nalazi u cirkulacijskom pojasu umjerenih širina, gotovo na polovici dinamičnih zona kruženja hladnih polarnih i toplih tropskih zračnih masa. Posljedica su česte i intenzivne promjene vremena. Prosječna godišnja temperatura zraka (za razdoblje 1972. – 1981. godine) iznosi 10,9 °C. U zimskim mjesecima (prosinac, siječanj i veljača) zabilježene su srednje minimalne temperature 13,4 °C. Ljeta mogu biti vrlo topla, osobito srpanj i kolovoz, sa srednjim središnjim temperaturama od 33,9 °C.
Stanovništvo Stanovništvo Grada Slatine većinom čine Hrvati. Narodnosna struktura stanovništva bitnije je promijenjena od 1991. godine. Od ukupnoga broja stanovnika prema popisu iz 1981. godine etničku strukturu, u postotcima, činili su Hrvati – 17.011 (53,12 %) Srbi – 10.591 (33,07 %) Mađari – 64 (0,2 %) i svi ostali 1,95 % (Crnogoraca 56, nacionalno neopredijeljenih 43, Slovenaca 33, Muslimana 21, Albanaca 20, Makedonaca 16, itd., a kao nepoznate narodnosti vodilo se ukupno 377 osoba).
Prema podatcima, prvi popis stanovništva Kotara Podravska Slatina proveden je 1945. godine i prema Zapisniku br. 4097/945 popisano je ukupno 32 953 stanovnika. Od ukupnoga broja Hrvata je bilo 19 415 ili 58.9%, Srba 12 425 ili 37,7% a svih ostalih 1 113 ili 3,4%. Muškaraca je bilo 15 478, a žena 17 465. Pismenih je bilo 22 685, zemljoradnika 20.922, radnika 578, obrtnika 643, trgovaca i gostioničara 122, intelektualaca i ostalih 291.
Kretanje broja stanovnika
Općina Podravska Slatina (popisi 1857. – 1991.) Oopćina Podravska Slatina prostirala se na površini od 781 km2, a broj stanovnika bio je sljedeći:
1991. – 31.227 1981. – 32.024 1971. – 35.080 1961. – 39.452 1953. – 42.574 1948. – 40.801 1931. – 43.181 1921. – 34.727 1910. – 35.214 1900. – 31.799 1890. – 28.881 1880. – 23.707 1869. – 24.188 1857. – 20.200
mini|260x260px|Park u središu Slatine mini|260x260px|Sjedište Slatinske banke u središtu grada mini|260x260px|Stare zgrade u središtu Slatine Popis 2001. Prema Popisu Stanovništva iz 2001. godine živjelo je u gradu Slatini ukupno 14 819 stanovnika, od toga:
Hrvati – 12718 Srbi – 1532 Albanci – 43 Bošnjaci – 10 Bugari – 1 Crnogorci – 21 Mađari – 37 Makedonci – 6 Nijemci – 3 Rumunji – 2 Rusi – 4 Slovaci – 3 Slovenci – 13 Talijani – 1 Ukrajinci – 4 Vlasi – 1 ostali – 13 nepoznato – 30
odnosno
Hrvati: 85,82 % Srbi: 10,34 % Ostali: 3,84 %
Slatina bez prigradskih naselja imala je ukupno 10.120 stanovnika.
Naselja u sastavu grada Slatine broje ukupno stanovnika: Sladojevci – 813 Bakić – 604 Kozice – 556 Novi Senkovac – 366 Gornji Miholjac – 307 Donji Meljani – 241 Medinci – 234 Bistrica – 204 Markovo – 163 Radosavci – 111 Sladojevački Lug – 106 Lukavac – 99 Ivanbrijeg – 52 Golenić – 35
Uprava thumb|Jezero Javorica nedaleko od Slatine|250px Gradom upravljaju gradonačelnik i Gradsko vijeće.
U razdoblju od 1953. god. do 1991. umjesto današnje dužnosti gradonačelnika, najviša dužnost bila je ona predsjednika općinskog narodnog odbora, odnosno, predsjednika skupštine općine.Dužnost predsjednika Izvršnog vijeća Skupštine općine bila je najviša funkcija izvršne vlasti ustanovljena u okviru mjesne samouprave na temelju Ustava SFRJ iz 1974. god.
Povijest mini|260x260px|Dvorac grofa Janka Draškovića iz druge polovice 19. stoljeća Prvi materijalni dokazi o naseljavanju i životu ljudi u slatinskome kraju ukazuju na naseobinu iz rimskoga doba. Naime, koncem XVIII. stoljeća pronađene su rimske opeke kao i niz različitih predmeta kao što su novac, oružje, noževi, žlice... Početkom Drugoga svjetskog rata tj. 1941. i 1942. godine, kada su kopani rovovi i presjeci na lokaciji današnje vodospreme, pronađen je velik broj rimskih grobova i rimskog novca. Sve to ukazuje na mogućnost postojanja rimskoga naselja i organizirana ljudskog života za vrijeme postojanja Rimskoga Carstva. Niz drugih pisanih izvora, domaćih i stranih, govore o rimskom naselju Marinianis, na slatinskoj lokaciji te o važnoj rimskoj cesti koja je imala trasu i slatinskim krajem.
Pisani trag o Slatini postoji u XII. stoleću, u kojemu se Slatina spominje kao naselje u ondašnjoj plemenskoj župi Novaki. Ta župa zauzimala je područje s granicama na istoku s rječicom Vojlovicom i Čađavičkom, na zapadu s potokom Breznicom, na jugu s vrhovima planine Papuk i na sjeveru s rijekom Dravom.
Krajem XIII. stoljeća raspada se plemenska župa Novaki. Slavonija je tada po uzoru na Ugarsku podijeljena na upravne županije. Ovo područje je neko vrijeme pod upravom Virovitičke županije, a kasnije u Križevačkoj.
Mjesto Slatina spominje se kao „Zalatnuk”, „Zalathnoh”, „Zalathnuk”, „Salathnock”, „Salathinaj” ili „Szlatyna”, zbog svojega povoljnog smještaja razvija se u srednjovjekovni gradić-kaštel, koji se nalazio na sjevernim padinama Papuka, na mjestu gdje je planina ispresjecana prijevojem, kojim su vodili putevi od juga prema rijeci Dravi kod Sopja i Vaške na koje su se oslanjali važni putni pravci koji su dolazili iz Njemačke u Ugarsku.
Nakon protjerivanja Turaka, od 1745. godine ustrojavaju se civilni organi vlasti. Slatina je tada imala status sela i nalazila se tada u sastavu Kotara Virovitica. Negdje oko 1848. god. Slatina postaje kotarsko središte s 36 mjesta (sela). Godine 1870. Kotar Slatina imao je tri općine i to Slatinu, Gornji Miholjac i Voćin. Kasnije općine postaju Sopje 1891., Slatinski Drenovac 1891., Nova Bukovica 1892.i Sladojevci 1894. godine. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije uspostavljena je i općina Ćeralije. Sve navedene općine postojale su do svršetka Drugoga svjetskog rata.
Drugi svjetski rat
Podatci zasnovani na državnoj obvezi popisa štete govore o uništenju 1602 seljačka domaćinstva (kuće), 26 gradskih kuća, 10 školskih zgrada i 4 crkvena objekta u Drugome svjetskom ratu. Za četiri ratne godine oštećeno je 3513 seljačkih domova i 223 gradske kuće. Popaljen je i uništen velik broj gospodarskih zgrada i objekata i mnogo poljoprivrednoga alata.
Na temelju podataka poginulo je 826 boraca-partizana, a prema državnoj evidenciji 2204 stanovnika vode se (pod punim imenom i prezimenom) kao „žrtve fašističkog terora”. Naravno, ovomu treba dodati izvjestan (točno neutvrđen) broj pripadnika drugih oružanih postrojbi.
Slatinski kraj je u četiri ratne godine u borbi imao 3376 jugoslavenskih partizana. Od ovog broja bilo je preko tri stotine žena. Kraj rata 202 osobe dočekale su kao invalidi. Poginulih boraca najviše je bilo u mjestima Voćin (36), Lisičine (34), Medinci (33), Gornji Miholjac (31), Ćeralije (29), Macute (29), Sekulinci (25), Vraneševci (25), Čađavica (25), Petrovac (24), Rijenci (23), Hum (23), Lukavac (23), Gornji Meljani (22), P. Slatina (21), Kometnik (20), Kuzma (20), Bakić (19)...
Slatina u Drugoj Jugoslaviji
Svršetkom rata podignuta su 23 spomenika palim borcima i „žrtvama fašističkog terora”, 15 grobnica palih boraca i „žrtava fašističkog terora”, 14 spomen-domova, dva partizanska groblja i 10 posebnih obilježja iz povijesti narodnooslobodilačke borbe i radničkog pokreta.
Uvođenjem komunalnoga sustava došlo je do preustroja i ukidanja manjih općina pa od 1962. djeluje na čitavome području samo Općina Podravska Slatina, sa šest mjesnih ureda (u Čadjavici, Voćinu, Gornjem Miholjcu, Sopju, Novoj Bukovici i Ćeralijama).
Domovinski rat