Posljednji kineski car (eng. The Last Emperor) je biografski spektakl Bernarda Bertoluccija iz 1987. o Pu Yiu, posljednjem caru Kine. Pu Yi prikazan je kao marioneta vlastitog carskog dvora, kineskih političara i japanskog carstva.
U glavnoj ulozi nastupio je John Lone kao Pu Yi, s Joan Chen, Peterom O'Tooleom, Ruochengom Yingom, Victorom Wongom, Dennisom Dunom, Ryuichijem Sakamotom, Maggie Han, Ricom Youngom, Vivian Wu i Chen Kaige. Bio je to prvi dugometražni film kojem je kineska vlada dopustila snimanje u Zabranjenom gradu.
Radnja
Film počinje 1950. godine s Pu Yijem koji vlakom stiže u netom proglašenu Narodnu Republiku Kinu kao zatvorenik i ratni zločinac. Pu Yi pokuša počiniti samoubojstvo, ali samo gubi svijest. Slijede scene iz prošlosti u kojima Pu Yi proživljava svoj prisilni odlazak u Zabranjeni grad, u pratnji carske dojilje.
Film naizmjennce prikazuje odrastanje Pu Yia i zatvorski život, uključujući njegovo proglašenje carem u dobi od tri godine, odrastanje bez majke, odgoj i obrazovanje u Zabrranjenom gradu te kasniji brak s dvije žene. U zatvoru Pu Yiju pokazuju novinske isječke o japanskim ratnim zločinima u Mandžuriji i poraz Japana, a on shvaća vlastitu odgovornost u izazivanju japanske krvoločnosti. 200px|lijevo|mini|Pu Yi (Wu Tao) i Reginald Johnston (Peter O'Toole) Završni dio filma završava sredinom šezdesetih tijekom Maove vladavine i početkom Kulturne revolucije. Pu Yi je nakon otpuštanja iz zatvora postao vrtlar. Na putu kući, nailazi na paradu crvenogardista. Zapovjednik njegovog zarobljeničkog logora jedan je od neprijatelja crvenogardista, natjeran da stupa.u paradi. U ironičnoj sceni, posljednji car se tuži Crvenim čuvarima zbog ponižavanja upravitelja.
Pu Yi tada posjećuje Zabranjeni grad kao obični turist i susreće dječaka dok se pokušava popesti na prijestolje. Dječak mu ne vjeruje kako je on posljednji kineski car. Međutim, dok Pu Yi sjeda na tron, pronalazi cvrčka kojeg je zadržao za ljubimca kao dječak i daje ga dječaku - čudesno, cvrčak je još živ, nakon 60 godina. Dječak se okreće kako bi zahvalio Pu Yiju, ali ugleda da je car nestao.
Film u nastavku prikazuje moderniju Kinu koja se otvorila Zapadu, gdje na izletu vodičev zvučnik (ironično svirajući melodiju "Yankee Doodle") poziva američke turiste da se okupe ispred trona. Vodič u nekoliko rečenica prepričava Pu Yijev život i otkriva nam datum njegove smrti.
Povijesne netočnosti i propusti
Neki likovi u filmu (kao što je Pu Yijev japanski rukovatelj) su sastavljeni od stvarnih likova, ali većina likova i događaja odgovaraju stvarnim ljudima i događajima koji su se dogodili u Pu Yijevu životu. Pu Yijev mlađi brat, Pu Chieh, i Li Wenda, koja mu je pomogla da napiše svoju autobiografiju, bili su savjetnici na filmu.
Period od 1945. i 1950. nije uopće zastupljen u filmu. Tijekom tog vremena Pu Yi je držan kao zatvorenik u gulagu u Staljinovu Sovjetskom Savezu. Osim toga, tada je svjedočio te je optužen kao ratni zločinac na Tokijskom sudu za ratne zločine. Kad su kineski komunisti pod Maovim vodstvom 1949. došli na vlast, Pu Yi je pisao pisma Staljinu tražeći da ga ne šalju natrag u Kinu. No, kako Staljin nije htio zaoštriti svoje odnose sa svojim "novim političkim prijateljem" Maom, 1950. je izručio bivšeg cara.
U filmu se ne spominju ni Pu Yijeve kasnije supruge i priležnice (kao što su Tan Yuling, Li Yuqin i Li Shuxian) s kojima je bio nakon 1937.
Produkcija
Bernardo Bertolucci predstavio je film kineskoj vladi kao jedan od dva moguća projekta - drugi je bio remake Života ljudskog Andrea Malrauxa. Kinezima se više svidio ovaj projekt. Tijekom snimanja famozne scene krunidbe u Zabranjenom gradu, kraljica Elizabeta II. bila je u Pekingu u službenom posjetu. Kineske vlasti su dale prednost produkciji pred njom, pa kraljica nije mogla posjetiti Zabranjeni grad.
Producent Jeremy Thomas sam je podigao budžet od 25 milijuna dolara za svoju neovisnu produkciju.
Tijekom filma je korišteno 19000 statista.
Budističke lame koji se pojavljuju u filmu nisu smjele dirati žene pa su unajmljeni muški garderobijeri kako bi im pomogli odjenuti se.
Alternativne verzije
Kad je film objavljen u kinima, trajao je 160 minuta: produžena verzija trenutno dostupna na DVD-u traje 218 minuta. Uključuje materijal iz palače Mandžukuo, koji pokazuje kako je Pu Yi isprva bio marioneta. Cijeli jedan lik koji je izbačen iz kino-verzije je ovisnik o opijumu kojeg su Japanci postavili za ministra obrane, a koji postaje demon nakon suočavanja s Puyijevim zarobljeničkim logorom, šapćući noću caru užasnu istinu. Osim toga, dodatni materijal pokazuje kako se Pu Yi nije mogao brinuti za sebe bez pomoći svojih sluga.
Nagrade
Film je osvojio svih devet Oscara za koje je bio nominiran. Uz najbolji film, osvojio je nagrade za najbolju scenografiju, fotografiju, dizajn kostima, režiju, montažu, glazbu, originalni glazbeni broj, zvuk i adaptirani scenarij.
Glumci John Lone - Pu Yi (odrasli) Joan Chen - Wan Jung Peter O'Toole - Reginald Johnston Ying Ruocheng - Guverner Victor Wong - Chen Pao Shen Dennis Dun - Big Li Ryuichi Sakamoto - Amakasu Masahiko Maggie Han - Kawashima Yoshiko Ric Young - Ispitivač Vivian Wu - Wen Xiu Cary-Hiroyuki Tagawa - Chang Jade Go - Ar Mo Fumihiko Ikeda - Pukovnik Yoshioka Richard Vuu - Pu Yi (3 godine) Tijger Tsou - Pu Yi (8 godina) Wu Tao - Pu Yi (15 godina) Fan Guang - Pujie (odrasli) Henry Kyi - Pujie (7 godina) Alvin Riley III - Pujie (14 godina) Lisa Lu - Carica Dowager Cixi Hideo Takamatsu - General Ishikari Hajime Tachibana - Japanski prevoditelj Basil Pao - Pu Yijev otac Henry O - Lord Chamberlain Chen Kaige - Zapovjednik carske vojske Zhang Liangbin - Big Foot Huang Wenjie - Hunchback Liang Dong - Aisin-Gioro
Vanjske poveznice
Recenzija na Images Jounal
Kategorija:Biografski filmovi Kategorija:Dobitnici BAFTA-e za najbolji film Kategorija:Dobitnici Oscara za najbolji film Kategorija:Dobitnici Zlatnog globusa za najbolji film – drama Kategorija:Dramski filmovi Kategorija:Filmovi 1980-ih Kategorija:Filmovi čiji su scenaristi osvojili Oscar za najbolji adaptirani scenarij Kategorija:Povijesni filmovi