Moskva (rus. Москва, la. Moskva, IPA: [mɐˈskva]) glavni i najmnogoljudniji je grad, odnosno federalni subjekt Rusije. Značajno je političko, ekonomsko, kulturno, znanstveno, vjersko, financijsko, obrazovno i prometno središte Rusije i svijeta. S 13 010 112 stanovnika (2021.), najmnogoljudniji je grad kontinentalne Europe i prema broju stanovnika sedmo najveće gradsko područje u svijetu. Prema popisu grupe GaWC, sveučilišta u Loughboroughu (UK) iz 2008. godine, smatra se "Alfa globalnim gradom".
Moskva se nalazi na rijeci Moskvi u Središnjem saveznom okrugu europske Rusije. Tijekom svoje povijesti grad je služio kao glavni grad nizu država, od srednjovjekovne Velike kneževine Moskve i pratećega Ruskoga Carstva do Sovjetskog Saveza. U Moskvi se nalazi čuveni Moskovski kremlj, drevna tvrđava danas rezidencija predsjednika Ruske Federacije. Kremlj je također jedno od nekoliko mjesta svjetske baštine u gradu. Oba doma ruskog parlamenta (Državna duma i Savjet Federacije) svoja sjedišta također imaju u Moskvi.
Grad opslužuje opsežna tranzitna mreža, s četiri međunarodne zračne luke, devet željezničkih terminala, i moskovskim metroom, prema broju putnika drugim u svijetu iza tokijskog, radi bogate i raznovrsne arhitekture priznatim kao jednom od gradskih znamenitosti.
Tijekom vremena, Moskva je stekla niz epiteta, većina se odnosi na veličinu i dominantan položaj grada unutar nacije: Treći Rim (Третий Рим), Belokamenaja (Белокаменная), Pervoprestolnaja (Первопрестольная), Četrdeset četrdeset(ica) (Сорок Сороков).Na starom ruskom jeziku riječ "Сорок" (četrdeset) također označava i crkveni admnistrativni okrug, koji je sadržavao četrdeset crkava.
Prema Forbesu (2011.), u Moskvi živi 79 dolarskih milijardera, više nego u bilo kojeg drugom gradu na svijetu.http://billionaires.forbes.com/article/0fbC8i4gE66o2?q=billionaire+OR+billionaires+OR+billionaire%27s
Povijest
Grad je nazvan prema rijeci (staroruski гра́д Моско́в, doslovno "grad na rijeci Moskvi"). Prvo rusko spominjanje grada datira u 1147. kada je Jurij Dolgoruki pozvao kneza Novgoroda-Severskog "dođi k meni, brate, u Moskvu."
Devet godina kasnije, 1156., knez Jurij Dolgoruki od Rostova naredio je izgradnju drvenog zida, kremlja, obnavljanog više puta, da okružuje rastući grad. Nakon pljačke 1237. – 1238., kada su Mongoli pobili stanovnike i spalili grad do temelja, Moskva se oporavila i 1327. postala glavni grad nezavisne kneževine Vladimir-Suzdalj. Povoljan položaj grada na gornjem toku rijeke Volge doprinjeo je stalnom rastu. Moskva se razvila u dugogodišnju stabilnu i naprednu kneževinu, poznatu kao Velika kneževina Moskva, koja je privukla veliki broj izbjeglica iz cijele Rusije.
Pod Ivanom I., grad je zamijenio Tver kao političko središte Vladimir-Suzdalja i postao jedini sakupljač poreza za mongolsko-tatarske vladare. Plaćajući visoki danak, Ivan je osvojio važnu povlasticu od Kana. Za razliku od drugih kneževina, Moskva nije bila podijeljena među njegovim sinovima, već ju je najstariji nasljedio jedinstvenu. Međutim, moskovski je otpor stranoj dominaciji rastao. Godine 1380., knez Dimitrije I., vodio je ujedinjenu rusku vojsku do značajne, ali ne i presudne, pobjede nad Tatarima u bitci na Kulikovom polju. Samo dvije godine kasnije Moskvu je opljačkao kan Tohtamiš. Godine 1480., Ivan III. konačno je Ruse oslobodio tatarske kontrole, te Moskva postaje središtem vlasti u Rusiji. Pod Ivanom III. grad je postao prijestolnicom carstva koje će s vremenom obuhvatiti sve teritorije današnje Rusije i drugih zemalja. Godine 1571., krimski Tatari napali su i opljačkali Moskvu, spalivši sve osim Kremlja."The Unending Frontier: An Environmental History of the Early Modern World". John F. Richards (2006). University of California Press. p.260.
mini|lijevo|180px|Moskva 1556. Godine 1609., švedska vojska pod vodstvom grofa Jacoba De la Gardie i Everta Horna započela je svoj marš od Velikog Novgoroda prema Moskvi kako bi potisnula pobunu protiv cara Vasilija Šujskog, ali povukla se početkom 1611., te je potom upala poljsko-litvanska vojska. Tijekom Poljsko-moskovskog rata 1605. – 1618., hetman Stanislav Zolkievski ušao je u Moskvu nakon pobjede nad Rusima u bitci kod Klušina. 17. je stoljeće bilo ispunjeno narodnim ustancima, kao oslobođenje Moskve od poljsko-litavskih osvajača 1612., pobuna soli 1648., pobuna bakra 1662. i moskovski ustanak 1682. Epidemije kuge pustošile su Moskvu 1570. – 1571., 1592. i 1654. – 1656."Bubonic plague in early modern Russia: public health and urban disaster". John T. Alexander (2002). Oxford University Press US. p.17. Od 1712., grad više nije bio prijestolnica Rusije, nakon što je Petar Veliki 1703. kraj obale Baltičkog mora osnovao novi grad Sankt Peterburg. Kuga 1771., bila je posljednja velika epidemija u središnjoj Rusiji, odnijevši 100 000 života u samoj Moskvi. Tijekom francuske invazija Rusije 1812., dok su se Napoleonove snage približavale i 14. rujna ušle u Moskvu, Moskovljani su spalili i napustili grad. Napoleonovu je Grande Armée mučila glad, hladnoća i loše snabdijevanje, te je bila prisiljena povući se i kasnije gotovo uništena zimom i sporadičnim napadima ruskih vojnih snaga. Do 400 000 francuskih vojnika je poginulo, dok se potpuno izvan stroja, vratilo samo nekoliko desetaka tisuća trupa."The Russian Army of the Napoleonic Wars ". Albert Seaton, Michael Youens (1979). p.29. mini|desno|180px|Francuska invazija Rusije 1812., Moskovski požar, slika A. F. Smirnova (1813.)
Siječnja 1905., službeno je uvedena institucija gradskog guvernera, tj. gradonačelnika, te je Aleksandar Adrijanov postao prvi službeni gradonačelnik Moskve. Nakon ruske revolucije 1917., 12. ožujka 1918.LENINE’S MIGRATION A QUEER SCENE, The New York Times, March 16, 1918 Moskva je postala glavni grad Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike i manje od pet godina kasnije Sovjetskog Saveza. Tijekom drugog svjetskog rata (period od 22. lipnja 1941., do 9. svibnja 1945. u Rusiji je poznat kao veliki domovinski rat), nakon njemačkog napada na SSSR, sovjetski Državni obrambeni komitet i glavni štab Crvene armije bili su smješteni u Moskvi.
Godine 1941., šesnaest divizija narodnih dobrovoljaca (više od 160 000 ljudi), dvadeset pet bojni (18 500 osoba) i četiri inženjerijske pukovnije bile su formirane među Moskovljanima. Studenoga te godine, njemačka Grupa armija centar bila je zaustavljena na rubu grada, i potom odbijena u bitci za Moskvu. Mnoge su tvornice bile evakuirane zajedno s većinom institucija vlasti. U gradu, koji od 20. listopada bio pod opsadom, preostali stanovnici izgradili su protutenkovske obrane, dok je izvanredno jaka protuzračna obrana grad spasila od većine zračnih napada. Josif Staljin odbio je napustiti grad, te su u Moskvi također ostali stavka i savjet narodnih komesara. Unatoč opsadi, izgradnja moskovskog metroa nastavljena je kroz rat, te je do kraja rata otvoreno nekoliko novih linija. lijevo|mini|180px|Protutenkovske zapreke na moskovskim ulicama 1941.
Točan broj i njemačkih i sovjetskih gubitaka tijekom bitke za Moskvu predmet je rasprava, jer razni izvori pružaju ponešto različite procjene. Procjena ukupnih gubitaka od 30. rujna 1941., do 7. siječnja 1942., između je 248 000 i 400 000 za wehrmacht, i između 650 000 i 1,28 milijuna za Crvenu armiju.Moscow Encyclopedia, ed. Great Russian Encyclopedia, Moscow, 1997, entry "Battle of Moscow"Great Soviet Encyclopedia, Moscow, 1973–78, entry "Battle of Moscow 1941–42"John Erickson, Barbarossa: The Axis and the Allies, table 12.4
Dana 1. svibnja 1944., ustanovljena je medalja Za obranu Moskve i 1947. medalja U spomen 800. godišnjice Moskve. U povodu 20. objetnice pobjede nad nacističkom Njemačkom, 8. svibnja 1965. Moskva je postala jedan od dvanaest sovjetskih gradova heroja.
Godine 1980., Moskva je bila domaćin ljetnih olimpijskih igara, koje su radi sovjetske invazije Afganistana krajem 1979., bojkotirale Sjedinjene Države i nekoliko drugih zapadnih zemalja. Godine 1991., Moskva je bila poprište neuspjelog pokušaja državnog udara nekih članova sovjetske vlasti protiv Mihaila Gorbačova. Nakon što se krajem iste godine SSSR raspao, Moskva je ostala glavni grad Rusije. Također, 1993. u Moskvi se odigrao žestoki oružani sukob između tadašnjeg predsjednika Rusije Borisa Jeljcina, kojeg je podržala ruska vojska, i ruskog parlamenta.
Od tada, pojava tržišnog gospodarstva prouzročila je bujanje maloprodaje, usluga, moderne arhitekture i ekonomije. Godine 1998. grad je bio domaćin prvih Svjetskih igara mladih.
Zemljopis i klima Lokacija mini|desno|Satelitska slika Moskve i okolice Moskva je smještena u blago brežuljkastom području na obalama Moskve, rijeke dugačke oko 500 km koja teče Istočnoeuropskom nizinom u središnjoj Rusiji. Nadmorska visina grada u Sveruskom izložbenom centru, gdje se nalazi glavna meteorološka stanica, je 156 m. Najviša točka je Teplostanskaja visoravan s 255 m. Širina grada (ne računajući MKAD kao granice), od zapada prema istoku je 39,7 km, a od sjevera do juga je 51,7 km.
Vrijeme
Moskva je odredišna točka vremenske zone koja obuhvaća većinu središnje Rusije, uključujući i Sankt Peterburg. Po zimi, područje je u sklopu "Moskovskog standardnog vremena" (MSK, МСК), 3 sata ispred koordiniranog svjetskog vremena, tj. UTC+3. Ljeti, Moskovsko vrijeme pomiče se sat vremena unaprijed i postaje "Moskovsko ljetnje vrijeme (MSD)" – UTC+4. Ipak, početkom 2011., ruski predsjednik Dmitrij Medvedev najavio je ukidanje zimskog računanja vremena.
Klima Moskva je u području umjerene kontinentalne klime (Köppenova klasifikacija klime Dfb) s toplim, donekle vlažnim ljetima i dugim, hladnim zimama. Uobičajene visoke temperature u toplim mjesecima lipnju, srpnju i kolovozu su oko 23 °C, ali tijekom valova vrućine koji mogu trajati tjedan ili dva (između svibnja i rujna), dnevne visoke temperature često dostižu 30 °C. Zimi, temperatura obično pada na oko −10 °C, iako može biti i toplijih razdoblja s temperaturama iznad 0 °C. Najviša temperatura ikad zabilježena iznosila je 38,2 °C na meteorološkoj stanici VVC i 39,0 °C u središtu Moskve 29. srpnja 2010., tijekom neuobičajenog vala vrućine na sjevernoj polutci. Prema novom prosjeku iz razdoblja 1981. – 2010., srednja temperatura u srpnju je 19,2 °C. Najniža ikada zabilježena temperatura bila je −42,2 °C u siječnju 1940. Prosječna godišnja temperatura (1981. – 2010.) je 5,8 °C, ali godina 2007. – 2008., godišnja temperatura bila je viša od 7 °C. Nasuprot tome, u prvoj polovici 20. stoljeća, u Moskvi je tijekom kasnih ljetnih mjeseci bilo laganog mraza. Snježni pokrivač (3-5 mjeseci godišnje) najčešće je prisutan od kraja studenog do sredine ožujka.
Mjesečna količina oborina kreće se između 35 mm i 85 mm, s nešto većom količinom ljetnih mjeseci. Radi značajne razlike u temperaturi između zimskih i ljetnih mjeseci, kao i ograničene fluktuacije u razini oborina tijekom ljeta, smatra se da je Moskva u zoni kontinentalne klime.
Moskva raspolaže s prosječno 1731 sunčanim satom godišnje, s varijacijama između 8 % u prosincu i 52 % od svibnja do kolovoza. Od 2004. do 2008., prosjek je bio između 1800 i 2000 sati.
Demografija Stanovništvo
Demonim za stanovnika Moskve je Moskvić. Prema popisu iz 2002., grad naseljava 10 382 754 ljudi, međutim, taj podatak uzima u obzir samo prijavljene stanovnike. Procjena 1. siječnja 2010., je 10 562 098 stanovnika. Istog datuma, stanovništvo Moskovske regije bilo je 17 314 776 stanovnika.