Timothy "Tim" Theodore Duncan (, 25. travnja 1976.), je bivši američki profesionalni košarkaš. Igrao je na poziciji krilnog centra i na poziciji centra. Cijelu svoju karijeru je proveo kao član NBA momčadi San Antonio Spurs. Izabran je u 1. krugu (1. ukupno) NBA drafta 1997. od strane istoimene momčadi. Provevši cijelu karijeru u dresu San Antonio Spursa, Duncan je ostvario brojne individualne, ali i momčadske uspjehe. Osvojio je pet NBA prstena, dva puta proglašen je najkorisnijim igračem NBA lige, tri puta proglašen je najkorisnijim igračem NBA finala te je odnio i nagradu za novaka godine. Duncan je četrnaestoruki NBA All-Star te je četrnaest puta biran u All-NBA momčad i četrnaest puta u All-Defensive momčad.
Nakon dolaska u Spurse s centrom Davidom Robinsonom oformio je takozvane "Twin Towerse" te je s njim u tandemu osvojio dva NBA prstena. Nakon Robinsonovog umirovljenja 2003. godine, Duncan je nastavio sa sjajnim igrama te je zajedno s Tonyjem Parkerom i Manuom Ginobilijem oformio jedan od najboljih trojaca lige. U NBA finalu 2005., u sedam utakmica, pobjeđuju favorizirane Detroit Pistonse i osvjajaju svoj treći, a samo dvije sezone kasnije, preko Cleveland Cavaliersa, osvajaju i svoj četvrti NBA naslov u posljednjih osam godina čime su obilježili ne samo klupsku već i NBA povijest u posljednjih desetak godina. Od malih nogu Duncan se bavio profesionalnim plivanjem, ali se u prvom razredu srednje škole odlučio baviti košarkom.
Rani život i srednja škola Duncan je jedin sin Ione i Williama Duncana. Živjeli su na otoku St.Croix, jednom od glavnih otoka Američkih Djevičanskih otoka. U školi je bio marljiv i dobar učenik. Postao je plivač na Olimpijskoj razini i odličan na dionicama od 50m, 100m i 400m slobodno. Nastojao je i izboriti nastup na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. Ali kada je uragan Hugo uništio jedini Olimpijski bazen na otoku, Duncan je bio prisiljeni ići plivati u ocean. Zbog straha od morskih pasa izgubio je volju za bavljenje tim sportom. Uskoro mu se dogodila još jedna strašna stvar. Njegovoj majci dijagnosticiran je rak dojke i umrla je jedan dan prije njegovog 14. rođendana. Nekoliko dana prije njene smrti, Duncan joj je obećao da će završiti i diplomirati na sveučilištu te je to i bio glavni razlog zašto Duncan nije ranije napustio školu. Duncan više nikada nije plivao natjecateljski, a njegov svak ga je nagovorio na bavljenje košarkom. Nije baš počeo sjajno zbog prevelike duševne boli, ali kada je to prebrodio postao je odličan igrač. Četvrtu godinu u srednjoj školi završio je s prosjekom od 25 poena po utakmici. Trener Dave Odom sa sveučilišta Wake Forest pokazivao je velike interese za Duncana. Odom je tražio visokog, čvrstog igrača koji bi spriječio ulaze u reket. Iako na Američkim Djevičanskim otocima košarka nije baš previše razvijena, Duncan je brzo učio. Nakon nekoliko razgovora s glavnim trenerom sveučilišta Wake Forest, Duncan je pristao pohađati to sveučilište unatoč brojnim ponudama drugih.
Sveučilište Deaconsi su došli do osmine finala NCAA natjecanja ali su ispali. Duncan se dugo prilagođavao ali s vremenom odveo je Deaconse do omjera 20-11. Duncanova igra bila je jednostavna ali učinkovita. Izabran je na sudjelovanje na Godwill Games 1994. natjecanju kao član mlade reprezentacije SAD-a.
Unatoč sjajnom igranju košarke Duncan nije popustio u školi i dobro mu je išlo na studiju psihologije. Tijekom NCAA natjecanja 1995. Duncan je prozvan budućim NBA talentom zajedno s Joem Smithom, Rasheedom Wallaceom i Jerryjem Stackhouseom. Čak mu je velikan Jerry West predložio da se prijavi na NBA draft 1995. jer je znao da će biti izabran među prvih pet izbora. Međutim Duncan se držao svog cilja i obećanja majci da će diplomirati na sveučilištu iako je dobivao mnogo novca od raznih NBA klubova. Te godine Duncan je predvodio Deaconse do ACC finala protiv Tar Heelsa predvođenim Rasheedom Wallaceom. Tijekom utakmice Duncan je otklonio Wallaceovu prijetnju, dok je Childress pogodio pobjednički šut 4 sekunde prije kraja produžetka. U NCAA natjecanju Deaconsi su dogurali do osmine finala i sučelili se sa sveučilištem Oklahoma State. Unatoč sjajnim igrama Duncana koji je u utakmicu postigao 12 poena, 22 skoka i 8 blokada, Deaconsi su izgubili s rezultatom 71:66. Duncan je godinu završio s prosjekom od 16.8 poena i 12.5 skokova. Izabran je za obrambenog igrača godine, postao je treći najbolji bloker NCAA povijesti s prosjekom od 3.98 blokada i izabran je u All-ACC prvu petorku.
U sezoni 1995./96. Deaconsi su izgubili važnog igrača, Childressa, koji je otišao u NBA ligu. To je bila prilika da se Duncan dokaže kao vođa i kao igrač. Te sezone u ACC prvenstvu izgubili su samo četiri utakmice. Također Duncan je predvodio momčad do osvajanja ACC prvenstva ali u osmini finala NCAA natjecanja svladala ga je gripa i njegova momčad nije uspjela ostvariti veći rezultat u NCAA natjecanju. Duncan je ponovno imao sjajnu sezonu s prosjecima od 19.1 poena i 12.3 skokova po utakmici. Ponovno je izabran za ACC Igrača godine i ACC Obrambenog igrača godine. Na kraju sezone izišle su glasine o tom kako bi Duncan mogao otići na draft, ali ostao je na sveučilištu.
U sezoni 1996./97. Duncan je dobio pojačanje u Lorenu Woodsu koji je smanjio pritisak na Duncanu. Pobijedili su u prvih 13 utakmica, ali dogodio se pad forme i nisu uspjeli osvojiti ACC prvenstvo. U NCAA natjecanju Deaconsi su ponovno izgubili od sveučilišta Stanford rezultatom 72:66. Sezonu je završio s prosjekom od 20.8 poena, 14.7 skokova i 3.2 asistencije. Duncan je ponovno izabran za obrambenog igrača godine, ACC Igrača godine i po prvi puta izabran je u All-American momčad. Unatoč brojnim igračima koji su ranije napustili školu i otišli u NBA ligu Duncan je na sveučilištu ostao sve četiri godine. Tijekom sveučilišne karijere osvajao je brojne nagrade i svoju momčad odveo je do ukupnog omjera 97-31. Bio je prvi u NCAA povijesti koji je postigao 1 500 poena, 1000 skokova, 400 blokada i 200 asistencija. Upisao je svoje ime na listu od 10 igrača koji su u sveučilišnoj karijeri postigli 2000 poena i 1 500 skokova. Sveučilište je napustio kao najbolji bloker u ACC povijesti s 481 blokadom, drugi u NCAA povijesti i treći u ACC povijesti po broju skokova sa svojih 1 570 skokova. Nakon što je diplomirao konačno se prijavio na NBA draft 1997.
NBA karijera Twin Towers (od 1997. do 2003.) Na NBA draftu 1997. Spursi su kao prvi izbor izabrali 211 cm visokog centra Tima Duncana. Nakon loše sezone 1996./97. Spursi su imali omjer 20-62. Glavni uzrok tome bila je ozljeda glavne zvijezde kluba Davida Robinsona.
Tijekom sezone 1997./98. Spursi su bili opasna prijetnja drugim klubovima s dvojicom sjajnih centara, "Twin Towers", u reketu i glavni favoriti za naslov. Time su prisilili druge igrače za niži postotak šuta izvana gdje bi kasnije nakon promašaja najčešće ostvarili skok. Od početka Duncan se nametnuo kao kvalitetan igrač i već u drugoj utakmici u gostima protiv Bullsa sakupio 22 skoka. Nakon utakmice s Houston Rocketsima, Charles Barkley je izjavio: „Vidio sam budućnost, a ona nosi dres s brojem 21.“, asocirajući na Duncana. U svojoj rookie sezoni, Duncan je opravdao visoka očekivanja, startajući u sve 82 utakmice te prosječno postižući 21.1 poena, 11.9 skokova, 2.7 asistencija i 2.5 blokada po utakmici. Njegov obrambeni talent došao je do izražaja i zato je izabran u All-Defensive drugu petorku. Izabran je za novaka godine te je osvajao nagradu za novaka mjeseca tokom cijele godine. Trener Spursa Gregg Popovich hvalio je Duncana, njegovu čvrstoću i dobru igru. Duncan je zadivio i Davida Robinsona koji je izjavio:„ On je pravi igrač. Ponosan sam na njegovu igru i učinkovitost. Uvijek daje sve od sebe i želi postati još bolji igrač.“ Spursi su zauzeli 5 mjesto na Zapadu i tako osigurali doigravanje. U prvom krugu igrali su sa Sunsima predvođenim trenerom Dannyjem Aingeom koji je odlučio smanjiti obrambeni pritisak na Duncana. Duncan mu je zahvalio s 32 poena i 10 skokova u prvoj i drugoj utakmici. Spursi su dobili Sunse rezultatom 3-1. Usprkos prolasku u drugi krug Spursi su ispali od kasnijih prvaka Zapadne konferencije Utah Jazza rezultatom 4-1. U ovoj seriji Duncan je bio postavljen na iskusnog krilnog centra Karla Malonea. Unatoč tome što je Duncan nadvisio Malonea u poenima nije pomoglo Spursima za pobjedu u prve dvije utakmice. Iskusni Malone smanjio je agresivnost u obrani i pojačao u napadu što je rezultiralo povećanjem poena i smanjenjem Duncanovog otpora. Od treće do pete utakmice Malone je nadvisio Duncana u poenima s 18-10, 34-22 i 24-14.
Tijekom skraćene sezone 1998./99. Spursi su počeli loše i startali s omjerom 6-8 što je rezultiralo oštrim kritikama od strane novinara. Međutim Duncan i Robinson zauzeli su se za svog trenera i sezonu završili s omjerom 37-13. Tijekom te sezone Duncan je prosječno bilježio 21.7 poena, 11.4 skokova, 2.4 asistencije i 2.5 blokade po utakmici. Duncan je izabran u All-NBA i All-Defensive prvu petorku. Tijekom doigravanja 1999. godine Spursi su pobijedili Minnesota Timberwolvese rezultatom 4-1, lagano prošli Los Angeles Lakerse i Portland Trail Blazerse rezultatom 4-0 i kasnije u finalu svladali New York Knickse rezultatom 4-1. Na Američkim Djevičanskim otocima postao je lokalni junak i to je i opravdao. U prvoj utakmici finala "Twin Towersi" nadigrali su New Yorkov tandem Chris Dudley-Larry Johnson. "Twin Towersi" su utakmicu završili s 41 poenom, 26 skokova i 9 blokada nasuprot 5 poena, 12 skokova i nijedne blokade. Nakon poraza u trećoj utakmici i Duncanove loše igre u trećoj četvrtini i tri izgubljene lopte u zadnjoj četvrtini, Duncan se iskazao u četvrtoj i petoj utakmici. Četvrtu utakmicu Duncan je završio s 28 poena i 18 skokova. U petoj utakmici Spursi su sačuvali vodstvo 78:77 nekoliko sekundi prije kraja kada su Knicksi imali zadnji napad. Lopta je došla do Latrella Sprewella koji je bio udvojen od strane Robinsona i Duncana te promašio šut za pobjedu. Nakon završetka pete utakmice s 31 poenom i 9 skokova Duncan je proglašen najkorisnijim igračem NBA finala. To je bio prvi NBA naslov u povijesti kluba. Sve novine u SAD-u pisale su o tom događaju, kako je prekinut post Spursa i kako su sada postali jaka NBA momčad. Brojne pohvale dolazile su i na račun Duncana, a i sam trener Spursa je izjavio nakon utakmice :„ Ja imam Tima, a ti ne. To je velika razlika.“, asocirajući na trenera Knicksa.
mini|desno|150px|Duncan izvodi slobodna bacanja U sezoni 1999./00. Duncan je i dalje poboljšavao svoje igre i sezonu je završio s prosjekom od 23.2 poena, 12.4 skokova, 3.2 asistencije i 2.2 blokade po utakmici. Time je izabran u All-NBA i All-Defensive prvu petorku i bio je najkorisniji igrač All-Star utakmice (nagradu dijeli sa Shaquilleom O'Nealom). Unatoč sjajnim igrama Spursi nisu ostvarili dobre rezultate u doigravanju. Nekoliko utakmica prije kraja regularnog dijela Duncan je ozlijedio ligamente i nije mogao nastupiti ni u jednoj utakmici doigravanja. Spursi su ispali u prvom krugu od Phoenix Sunsa rezultatom 3-1.
Duncan se vratio spreman iduće sezone i prosječno postizao 22.2 poena, 12.2 skokova, 3 asistencije i 2.3 blokade po utakmici. Ponovno je izabran u All-NBA i All-Defensive prvu petorku. U doigravanju 2001. Spursi su eliminirali Timberwolvese rezultatom 3-1., Maverickse 4-1. ali su im se u finalu Zapada ispriječili Lakersi predvođeni Shaquilleom O'Nealom i Kobeom Bryantom. Lakersi su lagano pobijedili rezultatom 4-0. Duncan je bio oštro kritiziran, a Sport Illustrated je napisao da je Duncan utihnuo kada su ga Spursi najviše trebali.