thumb|right|Adamsov pehar u Dvorani slavnih u Torontu.

Nagrada Jacka Adamsa godišnje je priznanje NHL-a namijenjeno „treneru s najvećim doprinosom za uspjehe svoje momčadi”. Dobitnika izabire Udruženje izvjestitelja NHL-a glasovanjem na kraju regularne sezone, a nagrada se uručuje na svečanoj ligaškoj ceremoniji (NHL Awards) nekoliko dana poslije velike završnice doigravanja.

Povijest

Jack Adams jedini je osvajač Stanleyjeva kupa u svojstvu igrača, trenera i glavnog direktora.Jack Adams — hhof.com Započeo je karijeru kao središnji napadač u najranijim danima NHL-a. Osvojio je Kup 1918. s Toronto Arenasima (današnjim Maple Leafsima) i 1927. s Ottawom. Naslovima iz igračkih dana pridodao je sedam Kupova u svojstvu trenera, a zatim i glavnog direktora, tijekom 36-godišnjeg angažmana u momčadi Detroita. Primljen je u Dvoranu slavnih 1959. godine.

Udruženje izvjestitelja (NHL Broadcasters' Association) doniralo je pehar vodstvu NHL-a 1973. godine u znak sjećanja na Adamsovu posvećenost igri. NHL službeno pokreće novu nagradu, pretposljednju u nizu odlikovanja nazvanih prema dugogodišnjim dužnosnicima klubova Izvorne šestorke, u sezoni 1973./74.

Popis dobitnika

Sezona 2004./05. otkazana je u potpunosti. Sezone 1994./95. i 2012./13. skraćene su na 48 utakmica.

Sezona Trener Momčad Napomene 1973./74. Fred Shero Philadelphia Flyers Osvojio Stanleyjev kup. 1974./75. Bob Pulford Los Angeles Kings Poboljšanje od 27 bodova u odnosu na prošlu sezonu. 1975./76. Don Cherry Boston Bruins Odveo momčad u polufinale doigravanja unatoč rasprodaji glavnih uzdanica momčadi. 1976./77. Scotty Bowman Montréal Canadiens Osvojio Stanleyjev kup uz 60 pobjeda i 12 neriješenih u 80 utakmica regularne sezone (132 boda, rekord NHL-a). Vidjeti i upis 1995./96. u ovoj tablici. 1977./78. Bobby Kromm Detroit Red Wings Podignuo momčad na drugo mjesto konferencije nakon zadnjeg mjesta prošle sezone. 1978./79. Al Arbour New York Islanders Prvoplasirani na kraju regularne sezone, poraženi od Montréala u završnici doigravanja. Prvaci sljedeće četiri sezone zaredom. 1979./80. Pat Quinn Philadelphia Flyers Neporažen u 35 utakmica zaredom — rekord NHL-a. Poražen u završnici doigravanja. 1980./81. Red Berenson St. Louis Blues Poboljšanje od 27 bodova u odnosu na prošlu sezonu. 1981./82. Tom Watt Winnipeg Jets Uveo momčad u doigravanje iz svog prvog pokušaja u trećoj godini njihova nadmetanja u NHL-u; prve dvije bile su očajne. 1982./83. Orval Tessier Chicago Black Hawks Odveo momčad do 47 pobjeda u regularnoj sezoni nakon prošlogodišnjih 30. 1983./84. Bryan Murray Washington Capitals 101 bod na kraju regularne sezone; prvi put u povijesti kluba u kategoriji 100+. 1984./85. Mike Keenan Philadelphia Flyers Poboljšao učinak naspram ionako solidnoj prethodnoj sezoni. Poražen u završnici doigravanja. 1985./86. Glen Sather Edmonton Oilers Najbolji učinak regularne sezone. 1986./87. Jacques Demers Detroit Red Wings U prvoj sezoni u klubu preobrazio posljednjeplasiranu momčad prošle godine u finalista konferencije. 1987./88. Jacques Demers Detroit Red Wings Unatoč nezavidnoj momčadi, ponovno poražen tek u završnici konferencije od Edmontona kao i prošle sezone. Jedini dobitnik nagrade dvije sezone zaredom. 1988./89. Pat Burns Montréal Canadiens Jedina momčad Istočne konferencije sa 100 ili više bodova. Poražen u velikoj završnici. 1989./90. Bob Murdoch Winnipeg Jets Poput Watta na početku desetljeća, podignuo Winnipeg sa začelja. 1990./91. Brian Sutter St. Louis Blues Posložio momčad na putu preko granice 100 bodova. 1991./92. Pat Quinn Vancouver Canucks Poboljšanje od 29 bodova u odnosu na prošlu, sasvim solidnu, sezonu. 1992./93. Pat Burns Toronto Maple Leafs Podignuo momčad sa začelja nakon dvije sezone na dnu. 1993./94. Jacques Lemaire New Jersey Devils Ustrojio moćnu obranu; nesretno poražen u završnici konferencije od Rangersa. 1994./95. Marc Crawford Québec Nordiques Prvak Istočne konferencije; posložio momčad za osvajanje Stanleyjeva kupa dogodine. 1995./96. Scotty Bowman Detroit Red Wings Rekordne 62 pobjede iz 82 utakmice. Vidjeti i upis 1976./77. u ovoj tablici. 1996./97. Ted Nolan Buffalo Sabres Konsolidirao momčad, podredio pojedince momčadi. 1997./98. Pat Burns Boston Bruins Podignuo momčad sa začelja. Treća titula trenera godine, svaki put s različitim klubom. 1998./99. Jacques Martin Ottawa Senators Učinio „Senatore” jednom od samo tri momčadi s više od 100 bodova te sezone. 1999./00. Joel Quenneville St. Louis Blues 51 pobjeda i 114 bodova, najviše u čitavoj regularnoj sezoni. 2000./01. Bill Barber Philadelphia Flyers Preuzeo nedorečene „Letače” u prosincu i odveo momčad do 31 pobjede u sljedeće 54 utakmice. 2001./02. Bob Francis Phoenix Coyotes Prosječnu momčad „Kojota” odveo do 40 pobjeda u sezoni. 2002./03. Jacques Lemaire Minnesota Wild U trećoj sezoni kluba u NHL-u, odveo momčad u doigravanje na pogon granitne obrane. 2003./04. John Tortorella Tampa Bay Lightning Osvojio Stanleyjev kup s mladom momčadi. 2005./06. Lindy Ruff Buffalo Sabres Popravio učinak za 25 bodova napadačkom, atraktivnom igrom. 2006./07. Alain Vigneault Vancouver Canucks Od 49 pobjeda te sezone, 29 ih je ostvareno . 2007./08. Bruce Boudreau Washington Capitals Potaknuo „razbijenu vojsku” na osvajanje Jugoistočne divizije odmah po dolasku u klub usred sezone. 2008./09. Claude Julien Boston Bruins U drugoj sezoni u Bostonu završio na bod do prvog mjesta čitavog NHL-a; izvrsno utvrdio obranu, ali ni napad nije patio. 2009./10. Dave Tippett Phoenix Coyotes Suočen s klupskim bankrotom, vjerojatnim preseljenjem i nadomještanjem bivšeg trenera Gretzkog, odveo momčad do impresivnih 107 bodova. 2010./11. Dan Bylsma Pittsburgh Penguins Odveo „Pingvine” u doigravanje praktički bez ozlijeđenih okosnica momčadi, Crosbyja i Malkina. 2011./12. Ken Hitchcock St. Louis Blues Doveo izrazito neiskusnu momčad na dva boda do prvog mjesta čitave lige na kraju regularne sezone. 2012./13. Paul MacLean Ottawa Senators Nije dopustio da učinak pati usprkos brojnim ozljedama u skraćenoj sezoni. 2013./14. Patrick Roy Colorado Avalanche Legendarni vratar u svojoj prvoj trenerskoj sezoni potaknuo je napadače pretposljednje momčadi prethodne sezone da zaostatke vrate s kamatama na putu do trećeg mjesta regularne sezone. 2014./15. Bob Hartley Calgary Flames Odveo Calgary u prvo doigravanje nakon 2009. poboljšanjem od 20 bodova u odnosu na prošlu sezonu. 2015./16. Barry Trotz Washington Capitals 2016./17. John Tortorella Columbus Blue Jackets Amerikanac je preobrazio ispodprosječnu američku momčad u četvrtoplasiranu na kraju regularnog dijela natjecanja.

Znamenitosti

Na vječnoj ljestvici vodi Pat Burns s tri Adamsove nagrade. Petorica trenera osvajala su nagradu dvaput: Jacques Demers, Pat Quinn, Scotty Bowman, Jacques Lemaire i John Tortorella.

Samo trojica trenera osvojila su Stanleyjev kup usporedno s nagradom za stratega sezone: Fred Shero (1974.), Scotty Bowman (1977.) i John Tortorella (2004.).

Izvori

Kategorija:NHL