New York (savezna država)

New York je savezna država u sjeveroistočnom dijelu SAD-a. Ova država je veliko financijsko i trgovačko središte SAD-a, kao i značajno industrijsko središte. S 19 milijuna stanovnika, država New York je četvrta najnaseljenija američka savezna država nakon Kalifornije,Teksasa i Floride. Država je upravno podijeljena na 62 okruga, a glavni grad je Albany.

Unutar Sjedinjenih Država, New York graniči na jugu sa saveznim državama New Jersey i Pennsylvania, te na istoku s državama Connecticut, Massachusetts i Vermont. Istočno od Long Islanda, država ima morsku granicu s Rhode Islandom, te na sjeveru i zapadu i međunarodnu granicu s Kanadom, tj. pokrajinama Ontario i Québec.

Saveznu državu New York ne smije se brkati s New York Cityjem (službeno: City of New York) koji se nalazi na jugu ove države. Zbog česte zabune u vezi ova dva pojma, za državu se često u engleskom koristi neslužbeni naziv New York State. New York City je najveći grad ove savezne države u kojem živi pola njenog stanovništva. Ovo je ujedno i najveći grad u SAD-u.

„Upstate“ (gornja država) je najčešći pojam kojim se opisuje dio države koji se nalazi sjeverno od metropolitanskog područja grada New Yorka, ali mnogi ljudi izvan metropolitanskog područja smatraju taj pojam ponižavajućim jer je tipičan za kulturnu i demografsku podjelu na dva područja, jedno ruralno i konzervativno, a drugo urbano i liberalno. U „gornjoj državi“ se nalaze planinski lanci Catskill i Adirondack, greben Shawangunk, te brojna jezera od kojih se na zapadu nalaze dva Velika jezera i skupina jezera Finger, a na sjeveroistoku pojedinačna jezera Champlain, George i Oneida.

Prvi kolonijalisti na području ove države bili su Nizozemci, koji su ovdje osnovali koloniju Novu Nizozemsku. Na otoku Manhattanu nalazi se glavni grad ove kolonije prozvan Novi Amsterdam. Nakon što su Englezi zauzeli nizozemske posjede, preimenovali su grad i buduću državu u „New York“, prema vojvodi od Yorka Jakovu II. New York je bio jedna od trinaest kolonija koje su se pobunile protiv britanske vlasti u ratu za nezavisnost. Dana 26. srpnja 1788., ova je država ratificirala Ustav Sjedinjenih Američkih Država i postala jedanaesta američka savezna država.

Povijest

Europska istraživanja i kolonizacija thumb|left|150px|Giovanni da Verrazzano

Područje koje je danas poznato kao država New York je izvorno bilo naseljeno dvjema velikim skupinama Indijanaca, davno prije dolaska prvih Europljana. Ove etničke skupine bile su Irokezi i Algonquian, koje su bile u sukobu. Irokezi su imali organiziraniji društveni i politički poredak, te vojnu nadmoć. Prvi europski istraživač područja koje je danas država New York bio je talijanski pomorac Giovanni da Verrazzano koji je radio za francuski dvor i nazvao ovo područje Nouvelle Angoulême u čast francuskog kralja Franje I. Do rijeke Hudson došao je 1524. godine.

mini|Nova Nizozemska 1685. godine. Godine 1609., engleski pomorac Henry Hudson radeći za Nizozemsku, ulazi u rijeku Hudson i službeno Nizozemskoj prisvaja ovo područje. Ovo područje od tad postaje poznato kao Nova Nizozemska. Nizozemci ovdje osnivaju brojne trgovačke postaje i ostvaruju trgovasčke kontakte s Irokezima. Godine 1621., skupina nizozemskih trgovaca stvara Nizozemsku zapadnoindijsku kompaniju. Godine 1624., nizozemska vlada daje ovoj kompaniji dozvolu za upravljanje Nove Nizozemske. Iste godine poslana je prva skupina kolonijalista od 30-ak obitelji, koje su osnovale Fort Orange, tj. današnji Albany, koji je glavni grad New Yorka.

Ubrzo je na otoku Manhattanu osnovano mjesto i tvrđava Novi Amsterdam, koji je postao glavni grad kolonije. Ovo mjesto se tijekom vremena razvilo u današnji New York City. Otok Manhattan je 1626. od lokalnih indijanskih plemena kupio novonizozemski upravitelj Peter Minuit, za vrijednost dobara od oko 24 dolara. Tijekom idućih nekoliko godina, Nizozemci su osnovali brojna naselja i gradove na području današnje države New York. Godine 1629., Nizozemska je zapadnoindijska kompanija odlučila ubrzati proces kolonizacije Nove Nizozemske, uvođenjem sustava posjeda koji su ponuđeni dužnosnicima kompanije. Ovi dužnosnici mogli su vladati svojim posjedima samo ako su na njih mogli dovesti određeni broj doseljenika. Iako mnogi nisu ispunili taj uvjet, veliki uspjeh je polučio Kiliaen van Rensselaer koji je kolonizirao područje današnjeg Albanyja, Columbije i Rensselaera. Ovaj sustav u kojem je nekoliko veleposjednika kontroliralo veliki broj seljaka koji su im morali plaćati najamninu, kasnije je rezultirao pobunama.

Od 1664. do 1790. thumb|left|150px|Peter Stuyvesant. Tijekom 1640-ih i 1650-ih, brojni engleski kolonijalisti doselili su se u englesku koloniju Connecticut i smjestili se na Long Islandu, koji je dio današnjeg New Yorka. U početku su vladali dobri odnosi između nizozemskih i engleskih kolonijalista. Ipak, odnosi su se drastično pogoršali pred kraj 1650-ih. U ožujku 1664., Karlo II., kralj Engleske odlučio je svojim zemljama pripojiti i Novu Nizozemsku. Iste godine su četiri engleske fergate uplovile u Novi Amsterdam i zahtijevale predaju Nove Nizozemske, čiji se guverner Peter Stuyvesant predao bez otpora. Englezi su koloniju preimenovali u čast vojvode od Yorka. Francuzi koji su kolonizirali Novu Francusku (područje istočne Kanade), 1680. zainteresirali su se za sjever britanske kolonije New York. Francuski istraživač René Robert Cavelier de La Salle istražio je 1669. sjever New Yorka. Godine 1731., Francuzi su izgradili tvrđavu na jezeru Champlain i prisvojili sjeverno područje New Yorka. Godine 1689., izbija rat između Francuske i Engleske, te New York postaje bojište između francuskih i engleskih snaga. Ovi sukobi koji su trajali između 1689. i 1763. poznati su kao francusko-indijanski rat. Brojčano jače engleske snage su uz indijansku pomoć porazili Francuze i 1763. osvojili Novu Francusku.

Britanska vlast nad kolonijama u Sjevernoj Americi bila je motiv nezadovoljstva među stanovništvom u New Yorku. Tijekom 1730-ih, novinar John Peter Zenger često je kritizirao britansku vlast, zbog čega je bio uhićen. Na suđenju je porota Zengera proglasila nevinim, navodeći slobodu tiska, što je bila velika pobjeda za novinarske slobode. Stanovništvo kolonije nije bilo zadovoljno ni veliki porezima na dobra proizvedena u kolonijama, kao ni vlašću koju su imali engleski suci. Zbog toga se New York s ostalih dvanaest sjevernoameričkih kolonija pobunio protiv Ujedinjenog Kraljevstva u ratu za nezavisnost. Tijekom ovog rata, oko 30.000 lojalista vratilo se u Englesku.

Dana 9. srpnja 1776., provincijski kongres New Yorka se okupio na White Plainsu i prihvatio Deklaraciju o nezavisnosti SAD-a, koju je Kontinentalni kongres usvojio pet dana ranije. U kolovozu te godine odvila se najveća bitka u ratu za nezavisnost, tzv. Brooklynska bitka u kojoj su pobijedili Britanci i pretvorili New York City u svoje sjedište tijekom rata. U zatvorskim brodovima koji su bili usidreni u zaljevima oko grada poginulo je više Američkih boraca nego u svim bitkama u ovom ratu zajedno. New York je bio poprište mnogih važnih bitaka u ovom ratu, kao što je poznata bitka kod Saratoge.

thumb|310px|left|Područje koje su kupili Phelps i Gorham. Kraj rata je stvorio mogućnosti za razvoj današnjeg zapadnog dijela države New York, koji nije bio u sastavu izvornih trinaest kolonija. To područje su prisvajali New York i Massachusetts, a spor je riješen 1786. dogovorom u Hartfordu, čime je ovo područje pripalo New Yorku, dok je Massachusettsu pripalo pravo kupnje indijanskih teritorija. Dana 1. travnja 1788., ovo područje su za milijun dolara kupili Nathaniel Gorham i Oliver Phelps iz Massachusettsa. Oni su kupnjom zemlje od lokalnih indijanskih plemena prisvojili područje istočno od rijeke Genessee. Nakon što su upali u financijske teškoće, ustupili su 1790. Massachusettsu područje istočno od rijeke Genessee. Iduće godine Massachusetts je prodao to područje Robertu Morrisu, koji ga je odmah prodao Holland Land Company. Sporazumom iz Big Treeja 1797., Morris je kupio od Indijanaca zemlju zapadno od rijeke Genessee. Godine 1802., Holland Land Company pokrenula je u Bataviji ured za preprodaju zemlje u tom području.

U međuvremenu tekao je proces stvaranje savezne vlasti, kojem se New York suprotstavio. Nakon intenzivnih razgovora između New Yorka i ostalih budućih država, New York je 26. srpnja 1788. odlučio ratificirati Ustav Sjedinjenih Američkih Država i postao jedanaesta američka savezna država. New York City bio je privremeni glavni grad SAD-a od 1785. do 1790., nakon čega je trajno glavni grad postao Washington. U New York Cityju je George Washington postao prvi predsjednik Sjedinjenih Država.

Od 1790. do 1900. mini|left|Irokezi, prastanovnici New Yorka Stanovništvo države New York je od stjecanja neovisnosti brzo poraslo, te je 1810. New York postao najnapučenija država u SAD-u s 959.000 stanovnika. Ipak, ovaj rast je nakratko zaustavio britansko-američki rat 1812. godine. Tijekom ovog rata u kojem su Britanci napali SAD, nekoliko bitaka odigralo se na prostoru ove države. Nakon rata nastavljen je ekonomski i demografski rast u državi u koju su se mnogi doselili iz ostatka SAD-a i Kanade. New York je tako već 1820. godine imao 1.380.000 stanovnika. U ovom razdoblju dolazi i do velikog naseljavanja u do tada slabo naseljenom zapadnom dijelu New Yorka.

Izgradnjom kanala Erie država New York postaje veliko prometno središte, a New York City postaje najveća luka u Americi, prerastavši Boston i Montréal. Ovaj kanal je omogućio prometno spajanje unutar države, kao i vezu između Atlantika i Velikih jezera spojivši jezero Erie i Newyorški zaljev. New York je zbog svog demografskog, trgovačkog i industrijskog značaja oko 1850-ih postao poznat pod nadimkom Empire State. Godine 1839., dolazi do društvene pobune protiv dotadašnjeg sustava obrađivanja tla, prema kojem su seljaci radili za veleposjednike. Tijekom 1840. prosvjednici su odjeveni kao Indijanci počeli napadati velike posjede. Na kraju su ove akcije rezultirale podjelom velikih posjeda na manje nezavisne farme.

thumb|300px|right|Pobuna u New York Cityju 1863. godine. Godine 1861., izbija Američki građanski rat. Stanovništvo New Yorka najvećim dijelom nije dobronamjerno gledalo na sustav ropstva. Ipak, veliki broj stanovnika protivio se vojnoj regrutaciji koju je američka vlada provela 1863. godine. U srpnju te godine u New York Cityju izbijaju pobune protiv regrutacije (Draft Riots) u kojima je samo u četiri dana poginulo 500 osoba i nanesena šteta od 1,5 milijuna dolara. Pobuna je ugušena tek dolaskom američke vojske, koja je uvela red u grad.

Od 1860-ih počinju masovna europska useljavanja, a među najbrojnijim imigrantima bili su Talijani, Nijemci, Irci i Poljaci koji su se najvećim dijelom smjestili u New York Cityju. Danas su Italoamerikanci najbrojnija etnička skupina u ovoj državi.

Od 1900. do danas

Dana 6. rujna 1901., predsjednik William McKinley ubijen je na Panameričkoj izložbi u Buffalu. Njegov nasljednik postao je potpredsjednik Theodore Roosevelt koji je prethodno bio guverner New Yorka.

Tijekom Prvog svjetskog rata New York doživljava gospodarski procvat. Ovdje su djelovale tvornice oružja i drugog vojnog materijala, a newyorška luka je postala važno mjesto iz kojeg su u Europu slane američke postrojbe.

Velika gospodarska kriza u 1930-ima snažno je pogodila državu, posebno New York City. Strahovita nezaposlenost je pogodila gradove, a snažno su opale i plaće, što je sve na kraju rezultiralo velikim brojem beskućnika. Slično je bilo i na selima gdje su prihodi opali, a dugovi se gomilali.

Ulazak SAD-a u Drugi svjetski rat poništio je negativne efekte krize i u državu donio novi gospodarski prosperitet. Nakon rata New York City je postao sjedište Ujedinjenih Naroda, a grad je od engleskog Londona preuzeo status glavnog središta svjetskog gospodarstva. Zbog uloge u ovom ratu, te zbog izbijanja Korejskog rata 1950., New York je postao glavni proizvođač vojnog materijala u zemlji.