Bocvansko se gospodarstvo obično navodi kao model ekonomskog uspjeha na afričkom kontinentu: vodstvo je zemlje ocijenjeno kao vrlo stabilno, demokratsko i slabo korumpirano (Transparency International navodi Bocvanu kao najmanje korumpiranu zemlju u Africi). Pažljivo gospodarenje i bogatstvo dijamantima i mineralima omogućilo je ovoj zemlji, u kojoj je samo 5% zemljišta obradivo i koja je u trenutku stjecanja svoje nezavisnosti 1966. godine, bila jedna od 25 najsiromašnijih zemalja svijeta, da postane jedna od najnaprednijih zemalja na kontinentu. Ovo je jedina zemlja na svijetu koja je u razdoblju od 1970. do 2000. godine, postigla godišnji gospodarski rast od skoro 9%.
Ovo teoretsko bogatstvo ugrožava ovisnost gospodarstva, pogotovo rudarskog sektora, kao i epidemija AIDS-a koja je obuhvatila velik dio stanovništva (jedna od tri osobe su zaražene). Ipak, ova država, koju naseljavaju 3,12 stan./km², u daleko je boljem ekonomskom položaju od susjednih zemalja.
Povijest
mini|lijevo|240px|Bocvana i njezini resursi.Au : zlato ; C : ugljen ; Co : kobalt ; Cu : bakar ; Dm : dijamanti ; Gm : drago kamenje ; Mn : mangan ; Ni : nikalIzvor: USGS
U vrijeme uspostavljanja britanskog protektorata 1885. godine, Bečuana je bio samo pozadinsko polupustinjsko područje Južne Afrike, a uloga vlasti je bila samo u suzbijanju nereda između domorodaca.
Jedini veći industrijski projekt su bili radovi na pruzi Kaapstad-Kairo (Cape-Cairo Railway) za vrijeme Cecila Rhodesa na kraju 19. stoljeća.
U vrijeme stjecanja svoje neovisnosti 30. rujna 1966. glavni grad države Gaborone, bio je praktički malo veće selo s nekoliko tisuća stanovnika, a samo nekoliko kilometara cesta u državi je bilo asfaltirano, te su radile samo dvije škole koje su nudile petogodišnje školovanje za samo 80 učenika.Svjetska banka, Botswana. Towards prosperity for all. A comprehensive Development Framework profile, ref. , 2004., p.3 Jedino bogatstvo zemlje se temeljilo na uzgajanju goveda u pustinji Kalahari. Stvari su se radikalno promijenile u srpnju 1971. godine, kada je južnoafričko poduzeće De Beers otvorilo najveći rudnik dijamanata na svijetu u Orapi. Od tada je, uz pomoć stranih ulaganja i učinkovite i transparentne vlade, BDP godišnje rastao oko 8%, sve do kraja 1990-ih. Između popisa stanovništva 1985. – 1986. i 2002. – 2003., broj stanovništva koji živi ispod granice siromaštva smanjio se praktički za pola (od 57 % do 30 %).The Financial Times, The trouble with narrow foundations, 20. lipanj 2006.
Sa stabilizacijom koju je omogućila prozivodnja dijamanata, bocvanska vlada je početkom 2000-ih počela poduzimati mjere za diverzifikaciju gospodarstva, te stvaranje manje ovisnosti o rudarskom sektoru. Posebno se žele razviti usluge i turizam.
Prirodni resursi mini|150px|10 zemalja najvećih izvoznika dijamanata
Često se navodi da bogatstvo prirodnih resursa više negativno djeluje na stanje u zemlji i gospodarstvu, nego pozitivno; ovo vrijedi za razvijene zemlje (nizozemska bolest), te još više za nerazvijene, gdje prirodna bogatstva često negativno djeluju na stabilnost zemlje i učestalost oružanih konflikta (npr. situacije u Liberiji ili DR Kongo). U Bocvani nisu zabilježene ove situacije. Iako je zemlja vrlo oskudna resursima na površini, ispod zemlje se nalaze značajne količine vrijednih minerala: gospodarstvom dominira vađenje dijamanata, te u manjoj mjeri nikla, bakra i natrona.
Iako po strukturi zaposlenih ne zauzima toliko značajan udio, rudarski sektor izvor je bogatstva zemlje - prihodi od ovog sektora su od nule, u trenutku nezavisnosti, narasli do 90% izvoza zemlje krajem 1980-ih. Situacija za zemlju u ovom sektoru nije bila povoljna samo 1981. godine, zbog problema na svjetskom tržištu dijamanata. Ovaj sektor je samo početkom 1980-ih zapošljavao više od 10% zaposlenog stanovništva, a danas se ta brojka stabilizirala na oko 5%. Dva rudarska društva, Debswana (društvo kojim upravlja bocvanska vlada, te južnoafrički De Beers) i Bamangwato Concessions Ltd. (kojem djelomično upravlja bocvanska vlada) upravljaju rudnim bogatstvima ove zemlje. Za vrijeme popisa u kolovozu 2004. godine, navedena su 64 poduzeća koja ukupno imaju 556 koncesija za eksploataciju, od kojih se 432 odnose na dijamante ili drago kamenje.P.M.Mobbs, The Mineral Industry of Botswana, US Geological Survey, 2004
Dijamanti
250 px|centerUdio rudarskog sektora u BDP-u,proračunu i izvozu zemljeGodina BDP (%)Prihodidržave (%)Prihodiod izvoza (%)1967 1,6011972 115441976 1427571980 2331811981 2233651985 4147871989 5159891993 3340821995 335176Izvor: Središnji bocvanski ured za statistiku
Poslije produžetka rudnika u Orapi (Orapa 2000), Debswana je 2004. godine, dogovorila obnavljanje koncesije za eksploataciju na idućih 25 godina. Iako je udio vlade u Debswani ograničen na 50%, udio profita kojeg ona privređuje je od 75 do 80%.T. Duncan, K. Jefferis, P.Molutsi, Botswana: développement social dans une économie riche en ressources, Économica (nije izdano),UNICEF, 1997. Dostupno na ((PDF))
Društvo De Beers je otvorilo prvi rudnik u Orapi 1972. godine, nakon što je 1969. godine platilo 20 milijuna dolara koncesiju za eksploataciju; u četiri mjeseca rada rudnika ta se investicija povratila. Pravnik kojeg je Svjetska banka poslala bocvanskoj vladi zagovarao je promjenu dogovora i povećanje cijene, ali je južnoafrički kartel uspio odgovoriti Svjetsku banku od pokušaja promjene dogovora pod izlikom da odvjetnik nije djelovao u interesu Banke. Otkrićem drugog velikog rudnika dijamanata, bocvanska vlada uspjela je promijeniti ugovor.J. Stiglitz, Botswana: A Development Success , The Globalist, 27. rujan 2002.
Danas su u zemlji aktivna četiri rudnika dijamanata: poslije Orape (otkriveno 1967., otvoreno 1972.) otvoren je Letlhakane (1975.), pa Jwaneng (1982.) koji se danas smatra najvećim rudnikom na svijetu. Damtshaa je počeo s radom 2002. godine. Bocvana je drugi svjetski proizvođač dijamanata (poslije JAR-a), s proizvodnjom od 30 milijuna karata (ili 6 000 kilograma, što je četvrtina svjetske proizvodnje 2004. godine), ali zbog izrazite kvalitete bocvanskih dijamanata po ukupnoj vrijednosti ona je prvi svjetski proizvođač. Zahvaljujući skoro monopolističkom položaju koji De Beers ima na svjetskom tržištu, prihodi od dijamanata su stabilni i vrlo visoki.
Nikal, bakar i ostali minerali
Eksploatacijom ovih metala upravlja BCL (društvo u djelomičnom državnom vlasništvu, koje je pretrpjelo kronične gubitke) i Tati Nickel Mining Co. (podružnica kanadskog društva LionOre Mining Ltd.), rudnici ovih ruda se nalaze u regiji Selebi-Phikwe. Izvađene sirovine nikla, kroma i bakra se šalju na preradu Norvešku i Zimbabve.
Tati je sve do 2004. godine, koristio ljevaonicu BCL-a, a od kad to nije slučaj povećani su kapaciteti BCL-a koji je prošao veliku reorganizaciju od početka 2000-ih. BCL proizvodi 250 000 tona natrona godišnje, ali se ova brojka počela smanjivati. Budući da je proizvodnja stakla prevelika za lokalne potrebe, većina rude se izvozi.
Na kraju, oko 170 kg zlata je 2004. godine, otkopano u Bocvani (Mupane, regija Francistowna). Provedeni su projekti istraživanja i eksploatacije olova, srebra i cinka koji su isplativi u području Kihabe (700 km sjeverno od Gaborone).
Ugljen i prirodni plin
Metan je nedavno otkriven u rudnicima ugljena u Morupuleu (blizu Francistowna). Ukupna tržišna iskoristivost se procjenjuje na 340 km³, a eksploatacija je počela 2004. godine. Ugljen koji se proizvodi (oko 900 000 tona godišnje) se koristi i za elektranu u Morupuleu koja proizvodi 30% ukupne električne energije zemlje (ostatak se uvozi).
Infrastruktura
Prijevoz <big>Prijevoz</font>Ceste (2003.)Asfaltirane8867 kmNeasfaltirane16 3666 kmŽeljezničke pruge (2005.)888 kmVodeni putovi-Zračne luke (2006.)Zračne luke s asfaltiranom pistom10- s međunarodnim prometom1 (Gaborone)Zračne luke bez asfaltirane piste75Izvor: World Factbook
U trenutku stjecanja nezavisnosti, Bocvana je imala samo 12 kilometara asfaltiranih cesta. Zbog svog zemljopisnog položaja, koji čini zemlju u potpunosti ovisnom o prometnim vezama sa susjednim državama, prometna politika postala je važan dio programa razvoja zemlje u prvim godinama njene neovisnosti. Ova politika je i danas na snazi, jer razvoj prometne infrastrukture potiče raznolikost proizvodnje.
Razvoj prometa je rezultat i velikih vanjskih investicija (npr. autocesta Trans-Kalahari je zesluga Afričke banke za razvoj). Svake godine 15 do 20% državnih investicija odlazi u prometnu infrastrukturu. 2003. godine, zemlja je imala skoro 9000 km asfaltiranih cesta koje se protežu od Zambije do Zimbabvea. Svejedno, održavanje cesta je nedovoljno i mnoge ceste treba popraviti: četiri glavne prometne veze s JAR-om nisu prikladne za važan promet između dviju država.OCDE, Perspectives économiques en Afrique 2005-2006, svibanj 2006., p.172 . Stoga država razmatra druge metode razvoja: povećanje javno-privatnog partnerstva, prepuštanje održavanja privatnom sektoru i naplaćivanje cestarina na važnim prometnicama.
Glavna željeznička pruga je dio velikog projekta željeznice Kaapstad-Kairo, koja povezuje južnoafrički grad Kaapstad (ili Cape Town) s Bulawayom u Zimbabveu, prolazeći kroz Lobatse, Gaborone i Francistown. Dva produžetka su spojena s ugljenokopima u Morupuleu i rudnicima nikla i bakra u Selebi-Phikweu, ali glavnina željezničke mreže (1,067 m) je naslijeđena od Britanskog imperija. Današnja mreža je dugačka 1,435 metara. Botswana Railways je prihvatila petogodišnji plan (2003. – 2008.) s ciljem poboljšanja svojih usluga što uključuje: modernizaciju sustava signalizacije, racionalizaciju upotrebe materijala, rad na željezničkim prijelazima itd.
Od 95 zračnih luka u zemlji samo 10 imaju stalne piste, a samo novi aerodrom u Gaboroneu ima međunarodni promet (manje od 200 000 putnika godišnje, 2001. godine). Druga dva aerodroma (Maun i Kasane) također pružaju usluge na regionalnom nivou. Nacionalni avioprijevoznik je Air Botswana koji dijeli tržište s nekoliko manjih, lokalnih prijevoznika, te čija je privatizacija najavljena. Velike zračne luke su pod kontrolom države, dok manje piste ovise o privatnim prijevoznicima.Pogledajte: Gape Kaboyakgosi, Air and Road Transport in Botswana, Botswana Institute for Development Policy Analysis, SATRN Working Paper No. 5, travanj 2003.
Energija
Ugljen koji se proizvodi u državi je glavna sirovina za elektrane u Morupuleu (132 MW) i Selebi-Phikweu (60 MW), koje pokrivaju jedva 30% potreba države. Izgradnja nove elektrane trenutno je odgođena, a nedostatak električne energije se pokriva uvozom iz Južnoafričke Republike koji je dogovoren sporazumom iz 1995. godine, o distribuciji energije unutar Južnoafričke regije (Southern Africa Power Pool). Po ovoj osnovi Botswana Power Corporation kupuje većinu električne energije od južnoafričkog Eskoma, čiji kapaciteti naglo opadaju zbog velikog rasta potrošnje u regiji. Smatra se da će negdje u 2007. godini nastupiti energetska kriza.AIEA, Country Analysis Brief: The Southern African Development Community, srpanj 2005.
<big>Električna energija</font>Ukupna proizvodnja- hidroelektrane - termičke elektrane0,94 TWh (2005.)0%100%Potrošnja2,33 TWh (2005.)Uvoz1,39 TWh (2005.)Potrošnja po osobi8540,95 kWh (2005.)Izvor: IAEA</font>
Slaba gustoća stanovništva zemlje povećava cijenu njezine elektrifikacije, kao i veliki broj malih zajednica (10% stanovništva živi u selima s manje od 100 stanovnika) koji još nisu spojeni na nacionalnu mrežu. Na snazi je plan elektrifikacije ruralnog stanovništva, on omogućava odgodu troškova instalacije (10% cijene se plaća u trenutku instalacije, dok se ostatak otplaćuje kroz idućih 10 godina) : 2004. godine, 22% stanovništva je imalo pristup električnoj energiji, ali se predviđa da će taj broj narasti na 70% 2009. godine, te napokon na 100% 2016. godine.