Kaunas (slav. Kovno), znan pod još nekoliko imena, je drugi najveći grad u Litvi i četvrti po veličini na Baltiku. Smješten u središnjem dijelu zemlje, Kaunas je važno industrijsko, prometno, znanstveno, vjersko (središte katoličke nadbiskupije) i kulturno središte. Broj stanovnika je 319.790Broj stalnih stanovnika u gradovima na početku godine, Državna agencija za podatke, 1. siječnja 2023. Pristupljeno 15. srpnja 2025., ali šire područje grada (s općinom Kaunas koja ga okružuje) broji 419.822 stanovnika (2023.), no kako sustav visokog obrazovanja privlači veliki broj studenata, taj broj se penje iznad 440.000Kaunas ranked among the best student cities in the world, KTU.lt, 27. lipnja 2024. Pristupljeno 15. srpnja 2025..
U starome dijelu Kaunasa, koji je planski rekonstruiran polovicom 19. st., nalaze se vrijedne građevine iz 14.–18. st., a međuratna arhitektura grada, jednan od najboljih primjera europskog art decoa, upisana je 2023. god. na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao „Modernistički Kaunas”Modernistički Kaunas: Arhitektura optimizma, 1919.-1939. UNESCO Pristupljeno 15. srpnja 2025..
Zemljopis
mini|lijevo|<center>Sutok rijeka Njemena i Vilije u Kaunasu Nalazi se na sutoku dviju najvećih litvanskih rijeka, Njemena (Neumas) i Vilije (Neris), i u blizini Kaunskog akumulacijskog jezera, najvećoj vodenoj masi u Litvi.
Kaunas se nalazi na oko 70–80 m nadmorske visine. Najviša točka grada je kod utvrde IX. Kaunaske tvrđave (100,1 m), najniža točka je u koritu rijeke Njemen u blizini Lampėdžiaija (30 m). Središnji dio grada, između rijeka Njemena i Vilije, okružen je s tri brda: Žaliakalnis, Aleksotas i Šilainiai.
Klima grada je kontinentalna, najhladniji mjesec je siječanj, a najtopliji srpanj. Godišnje padne oko 630 milimetara oborina. Prevladavajući vjetrovi su sa jugozapada. Grad ima mnogo zaštićenih područja i rezervata gdje se nalaze životinje navedene u „Litvanskoj crvenoj knjizi” (pravni državni dokument na temelju kojeg se u Republici Litvi organizira zaštita rijetkih i ugroženih biljnih, gljiva i životinjskih vrsta).
Ime
mini|lijevo|<center>Veliki grb Kaunasa je tradicionalni grb okružen štitom s brodom zlatne boje sa srebrnim jedrima i latinskim tekstom Diligite justitiam qui judicatis terram (lat. „Ljubite pravednost, vladari zemlje” iz Knjige mudraca 1,1). Slogan se povezuje sa Svetim Nikolom, zaštitnikom trgovaca i pomoraca, a koji se od 16. st. smatra nebeskim čuvarom KaunasaVeliki grb Kaunasa bit će predstavljen tijekom proslave tisućljeća, Skaitykite daugiau, 30. prosinca 2009. Pristupljeno 15. srpnja 2025.. Prije litvanske nezavisnosti, u literaturi ga se nalazilo u obliku Kovno, tradicionalnom slavenskom obliku imena ovog grada. Poljski oblik je Kowno. Tradicionalni ruski oblik također glasi "Kovno" (ćir. Ковно), a naziv "Kaunas" (ćir. Каунас) se rabi od 1940., odnosno od pripojenja nezavisne Litve SSSR-u. Naziv na jidišu je Kovne (hebr. קאָװנע), a na njemačkom jeziku pozna dva oblika, Kowno i Kauen.
Ime grada je litavskog podrijetla i najvjerojatnije potječe od osobnog imena, međutim točna osoba nije poznata i vjeruje se da je bio vladar Kaunaskog dvorca. Osobno ime „Kaunas” potječe od pridjeva kaunus što znači „ratoboran”[Kaunas Lietuva], Lithuaniainworld.lt Pristupljeno 15. srpnja 2025.. Drugo moguće značenje imena grada Kaunasa jest da potječe od starog pridjeva koji se više ne koristi, a koji je značio „dubok” ili „nizak”, tj. „smješten u dolini”.
Grb
Dana 30. lipnja 1993. usvojen je povijesni grb grada Kaunasa posebnim predsjedničkim ukazom. Na grbu je bijeli tur sa zlatnim križem između njegovih rogova, koji se nalaze na tamnocrvenoj pozadini. Tur je izvorni heraldički simbol ovog grada od 1400. godine. Trenutačni grb je rezultat dugih studija i rasprava od strane litvanskog heraldičkog povjerenstva, a nacrtao ga je umjetnik Raimondas Miknevičius. Tur je zamijenio zubra, europskog bizona, koji je bio na grbu iz sovjetskog doba, a bio je u uporabi od 1969. godine.
mini|lijevo|<center>Ruševine dvorca u Kaunasu s Crkvom sv. Jurja iz 1487. u pozadini.
Povijest
mini|<center>Crkva i samostan Pažaislis Na mjestu starog dijela Kaunasa, na sutoku dviju velikih rijeka napravljeno je naselje u 10. stoljeću prije Krista. Prema legendi, grad je osnovan 1030., ali prvi put se spominje u pisanim izvorima 1361. U trinaestom stoljeću, sagrađen je kameni zid kao zaštita od učestalih upada teutonskih viteza. 1362., isti ga konačno zauzimaju, i razaraju dvorac u Kaunasu.
God. 1408. gradu je Vitold Veliki (lit. Vytautas Didysis) odobrio Magdeburška prava. Dvorac je obnovljen početkom 15. stoljeća. Kaunas je tad počeo dobivati na važnosti, jer je bio na križištu trgovačkih putova, pored toga što je bio i riječnom lukom.
God. 1441. se pridružio Hanzeatskoj ligi, te su se u njemu počeli otvarati hanzeatski trgovački uredi. Do 16. stoljeća, Kaunas je imao javnu školu, bolnicu i ljekarnu, i bio je jednim od najbolje upotpunjenih gradova u Velikom Vojvodstvu Litvi.
mini|lijevo|<center>Panorama Kaunasa 1600. Tomasza Makowskog. 17. i 18. stoljeće nisu bili sretni za Kaunas. 1665. godine, carska Rusija je napadala grad nekoliko puta, a 1701. su ga zauzele švedske postrojbe.
Kuga je pogodila kaunsko područje 1657. i 1708., a požari su uništili dijele grada 1731. i 1732. god. Nakon podjele Poljske-Litve 1795., grad je došao pod rusku vlast. Za vrijeme rusko-francuskih ratova 1812., velika Napoleonova vojska je dvaput prošla kroz Kaunas, opustošivši ga oba puta.
Za vrijeme podjela Poljske, bio je središtem ustanka u studenom (1830. – 1831.) i siječanjskog ustanka (1863. – 1864.). Za obeshrabriti mjesno stanovništvo, ruske vlasti su smjestile veliku vojarnu u grad. Ruske vojne utvrde iz tog razdoblja se još može viditi po gradu.
God. 1862. je izgrađena je željeznička prometnica koja je povezivala carsku Rusiju i Njemačku, čime je Kaunas postao značajno željeznička postaja.
God. 1898. je prva elektrana počela s radom. Nakon što su Vilnius okupirale ruske boljševičke postrojbe 1919., vlada Republike Litve je uspostavila u Kaunasu svoje glavne urede. Kasnije, kada su Vilnius zauzeli Poljaci, Kaunas je postao privremeni glavni grad litvanske vlade, i tu je dužnost obnašao do 1940., sve do podjele Poljske između nacističke Njemačke i SSSR-a. Staljin je vratio Vilnius Litvi, i proces premještanja glavnog grada je krenuo. Unatoč toj odluci, prije okončanja tog procesa, cijelu zemlju je okupirao SSSR.
mini|<center>Kaunas u ranim godinama međuratnog razdoblja s tramvajima s konjskom vučom. Između dvaju svjetskih ratova, industrija se razvijala u Kaunasu, koji je u to vrijeme bio najvećim gradom u Litvi. 1940., priključen je SSSR-u, postavši tada dijelom nove upravne jedinice, Litvanska SSR.
Nakon drugog svjetskog rata, Kaunas je postao litvansko glavno industrijsko središte - proizvodio je oko četvrtine litvanske industrijske proizvodnje.
Nakon proglašenja litvanske neovisnosti 1991., sovjetski pokušaji gušenja pobune usredotočili su se na televizijske i krugovalne odašiljače u Sitkūnaiu, gdje se nalazila kritična masa preostalih slobodnih medija, a iste su branili Kaunašani.
Stanovništvo Godina Broj stanovnika 1721. 1.600 1796. 8.500 1813. 3.000 1823. 5.500 1857. 22.000 1863. 23.937Geografičesko-statističeskij slovarʹ Rossijskoj imperii, T. 2. (Dabanʺ — Kâhtinskoe Gradonačelʹstvo). SPb, 1865., str, 656. Pristupljeno 15. srpnja 2025. 1893. 61.500 1897. 70.920 1923. 92.446 1931. 100.000 1939. 155.460 1945. 80.000 1959. 216.850Seoska stambena područja Litavske SSR 1959. i 1970. (Podaci iz svesaveznih popisa stanovništva), Vilnius: Središnji statistički odbor pri Vijeću ministara Litavske SSR, 1974. (PDF) Pristupljeno 15. srpnja 2025. Godina Broj stanovnika 22. siječnja 1970. 305.600 17. siječnja 1979. 370.000 19. siječnja 1989. 419.745Ruralna stambena područja (podaci iz općeg popisa stanovništva iz 1989., Vilnius: Odjel za statistiku Republike Litve, 1993. (PDF) Pristupljeno 15. srpnja 2025. 1991. 433.200 1998. 395.555 16. travnja 2001. 378.650Stambena područja i njihovi stanovnici okruga Kaunas, Vilnius: Odjel za statistiku, 2002. (PDF) Pristupljeno 15. srpnja 2025. 2006. 360.637 9. svibnja 2011. 315.993Stanovništvo u stambenim područjima: Rezultati popisa stanovništva i kućanstava Republike Litve iz 2011., Vilnius: Odjel za statistiku, 2013. (Arhivirano 2022-04-08.) (PDF) Pristupljeno 15. srpnja 2025. 2016. 297.846 1. siječnja 2021. 298.753Popis stanovništva Litve 2021., lt.wikipedia.org, 2021. Pristupljeno 15. srpnja 2025. 2022. 297.906 2023. 319.790
Narodnosni sastav S 93% Litvanaca, Kaunas je jedan od najlitvanskijih gradova u državi Litvi: ima veći postotni udjel Litvanaca nego Vilnius, odnosno ima veći postotni udjel Litvanaca, nego što Riga ima Latvijaca, ili Tallinn Estonaca. Narodnosni sastav 2011.: Litvanci 93,63% Rusi 3,77% Ukrajinci 0,39% Poljaci 0,36% ini 1,85%Narodnosni sastav 2001.: Litvanci 92,9% Rusi 4,4% Ukrajinci 0,5% Poljaci 0,4% ini 1,8%Narodnosni sastav 1939.: Litvanci 60% Židovi 25% Poljaci 10% ostali 5% Narodnosni sastav 1897.Podaci popisa stanovništva iz 1897. Pristupljeno 15. srpnja 2025.: Židovi 35,32% Rusi 25,82% Poljaci 22,72% Litvanci 6,62% Nijemci 4,71% ini 4,81% (Napomena: Carske ruske vlasti su brojne Litvance pisale kao „Poljake”)
Poznati stanovnici
Valdas Adamkus, prvi predsjednik obnovljene države Donatas Banionis, glumac Aharon Barak, odvjetnik Emma Goldman, slavna promicateljica anarhizma Juozas Grušas Šarūnas Jasikevičius, košarkaš Romas Kalanta Šarūnas Marčiulionis, košarkaš, jedan od prvih europskih igrača u NBA ligi Hermann Minkowski, matematičar i fizičar Oscar Minkowski Arvydas Sabonis, košarkaš Ben Shahn, slikar, fotograf i pisac Elena Spirgevičiūtė Jonas Vileišis Ludwig Zamenhof, oftalmolog, orijentalist, izumitelj jezika esperanto
Znamenitosti
Središte grada Kaunasa određuju dva šetališta: 2 km duga Laisvės alėja (Aleja slobode), i središnja gradska ulica, s drvoredom od lipa te njen produžetak, Vilniuška ulica, koja vodi prema najstarijem dijelu Kaunasa.
U starome dijelu grada, koji je planski rekonstruiran polovicom 19. st., nalaze se gotička katedrala i dr. crkve (Vytauto Didžiojo, sv. Jurgio), dvorac, gradska vijećnica i druge građevine iz 14.–18. st.Kaunas, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 15. srpnja 2025.
Tijekom međuratnog razdoblja služio je kao privremeni glavni grad Litve (1920.-1939.), kada je postao poznat po bogatom kulturnom i akademskom životu, modi, izgradnji bezbrojnih zgrada u stilu art decoa i litvanskog nacionalnog preporoda. Međuratna arhitektura grada smatra se jednim od najboljih primjera europskog art decoa i funkcionalističke arhitekture, te je 2023. god. upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao „Modernistički Kaunas” jer „svjedoči o brzoj urbanizaciji koja je transformirala provincijski grad Kaunas u moderni grad”.
Najveće znamenitosti u Kaunasu su: mini|lijevo|Perunov dom (Perkūno namas) dvorac, utvrđeni dvorac iz 14. stoljeća; Napoleonov brijeg (Kaunas) zoološki vrt u Kaunasu, jedini zoološki vrt u državnom vlasništvu u Litvi; kaunski botanički vrt stari dio grada Perunov dom (Perkūno namas) gradska vijećnica gradski trg međuratna crkva sv. Jurja, koja je bila pretvorena u plesni studio za vrijeme sovjetske okupacije; samostan Pažaislis, opatija, impresivni kompleks barokne arhitekture Crkva Vitolda Velikog, jedna od najstarijih crkava u Litvi i najstarija u Kaunasu katedralna bazilika u Kaunasu, najveća gotička građevina u Litvi, s kasnobaroknim interijerom; masivna neobizantska crkva sv. Mihovila Arkanđela crkva Kristova Usksnuća s panoramskim pogledom na grad tvrđava u Kaunasu s prijelaza iz 19. u 20. st.; u njoj je mjesto holokausta, deveta kula Žaliakalnska uspinjača
Prosvjeta Kaunas se često naziva i gradom studenata, kojih je oko 50 tisuća svake godine diljem kaunskih sveučilišta.
Danas u Kaunasu djeluju: