Jednačenje po zvučnosti glasovna je promjena u kojoj se šumnici koji se razlikuju po svojstvu zvučnosti jednače tako da se prvi suglasnik skupa zamjenjuje suglasnikom po zvučnosti jednakom drugom suglasniku skupa.
U hrvatskome se jeziku suglasnici prema zvučnosti dijele na:
Zvučni b d g z ž dž đ Bezvučni p t k s š č ć f h c
Zvučni su i svi sonanti, ali oni ne sudjeluju u ovoj glasovnoj promjeni.
Obezvučivanje Ako se zajedno nađu dva šumnika, od kojih je prvi zvučan, a drugi bezvučan, prvi se zamjenjuje svojim bezvučnim parnjakom (vidi tablicu). Promjena iz zvučnog suglasnika u bezvučni suglasnik naziva se obezvučivanje. Primjeri:
b prelazi u p ispred c, č, ć, f, h, k, s, š, t vrabac – vrapca, ob + čarati – opčarati, ob + hoditi – ophoditi, šiba – šipka, ob + sjedati – opsjedati, ob + šišati – opšišati
d prelazi u t ispred f, h, k, p od + fućkati – otfućkati, od + hraniti – othraniti, gladak – glatka, od + pjevati – otpjevati, od + prčiti – otprčiti
z prelazi u s ispred c, f, h, k, p, t iz + curiti – iscuriti, iz + hraniti – ishraniti, iz + kopati – iskopati, nizak – niska, iz + pasti – ispasti, iz + tisnuti – istisnuti
ž prelazi u š ispred c, k lažac – lašca, težak – teška
đ prelazi u ć ispred k smeđ – smećkast (dopušta se i oblik smeđkast), omeđak – omećka (može i omeđka)
g prelazi u k ispred c i č: drug + čiji – drukčiji, bogec – bokca
Ovako izmijenjena osnova zove se obezvučena osnova, a prefiks se naziva obezvučenim prefiksom.
Odstupanja od obezvučivanja Od ozvučivanja se odstupa u sljedećim slučajevima:
kod jednačenja na glas v cavtjeti (a ne caftjeti), ovca (a ne ofca), zdravstvo (a ne zdrafstvo)...
u pismu – u nekim posuđenicama i u stranim vlastitim imenima: gangster, Habsburg, vašingtonski
u pismu i govoru – ako se d nalazi ispred s, š, c, č, ć brodski, gradski, predsjednik, odšteta, odcijepiti, nadčovjek, odćušnuti, redci (dopušteno je i reci)
u pismu – situacije kada se ne provode navedena pravila radi boljega razumijevanja, najčešće kod složenica: predturski, odtok, poddijalekt, subpolaran
Kao u navedenom primjeru, jednačenje po zvučnosti ne provodi se kod složenica s prefiksima iznad i ispod, ali se provodi kod nekih složenica s nad i pod, ako se d ne nalazi ispred s, š, c, č, ć: iznadprosječan, ispodprosječan, ispodkoličinski natprosječan, potpalublje
Dvostrukosti: subkategorija/supkategorija, substrat/supstrat, polabski/polapski, substandard/supstandard.
Ozvučivanje Ako se zajedno nađu dva šumnika, od kojih je prvi bezvučan, a drugi zvučan, prvi se zamjenjuje svojim zvučnim parnjakom (vidi tablicu). Promjena iz bezvučnog suglasnika u zvučni suglasnik naziva se ozvučivanje. Neki primjeri:
p prelazi u b ispred dž top – tobdžija
t prelazi u d ispred b svat – svadba
s prelazi u z ispred b, d, g sgurati – zgurati
š prelazi u ž ispred b za dušu – zadužbina
č prelazi u dž ispred b svjedočiti – svjedodžba
k u g, s u ž, z u ž ispred dž burek – buregdžija, interes – intereždžija, miraz – miraždžija
Ovako izmijenjena osnova naziva se ozvučena osnova, a prefiks se naziva ozvučenim prefiksom.
Odstupanja od ozvučivanja Od ove glasovne promjene uglavnom se odstupa u pismu:
u nekim domaćim složenicama: Josipdol, ivanićgradski u nekim posuđenicama jurisdikcija u stranim imenima Tbilisi''
Jednačenje u pismu i govoru Hrvatski pravopis jest fonološki (prije zvan i fonetski, glasovni, izgovorni, a sada i zvučni), kao i bošnjački, srpski i makedonski, to znači da se jednačenja (po zvučnosti i mjestu tvorbe) vrše u govoru i pisanju. Većina slavenskih jezika (poljski, češki, ruski, ukrajinski, slovački, slovenski, bugarski...) rabi morfonološki (prije često pogrešno zvan etimološki, korijenski; sada su u uporabi još nazivi tvorbeni ili morfološki) pravopis, jednačenja se vrše samo u govoru, a ne vrše se u pisanju. U hrvatskome jeziku postoje određene iznimke kad se jednačenja ne vrše u pismu radi lakše jasnoće i određivanja korijena riječi.
Kategorija: Glasovne promjene