Skifantus lat. Scyphanthus D.Don rod je biljaka iz porodice Loasaceae, potporodice Loasoideae i tribusa Loaseae. Obuhvaća povijušaste jednogodišnje ili dvogodišnje zeleni endemične za središnji Čile. Za razliku od mnogih srodnih Loasoideae, prave žarne dlačice izostaju. Rod se osobito prepoznaje po žutim peteročlanim cvjetovima i vrlo dugim, uskim kapsulama. Plants of the World Online danas priznaje dvije vrste. Opis Biljke su tanke, razgranate zeleni s povijušastim stabljikama koje se oslanjaju ili ovijaju oko okolne vegetacije. Listovi su nasuprotni, dlakavi i duboko perasto razdijeljeni do perasti, s brojnim uskim do duguljastim segmentima. Korijenov sustav nije zadebljan kao kod nekih visokoplaninskih srodnika. Prave žarne dlačice, karakteristične za mnoge Loaseae, u rodu izostaju. Plants of the World Online Opis, pristupljeno 30. rujna 2026.
Cvjetovi su dvospolni i peteročlani, razvijaju se prema završecima stabljika te mogu biti sjedeći ili na stapkama. Čašni listići su uski, a latice žute, noktaste i duboko čunaste do lađaste. Između njih nalazi se pet nektarnih ljusaka sa staminodijima; ljuske mogu biti purpurne i nose tri izdužena dorzalna nastavka. Prašnici su brojni i skupljeni u pet snopića nasuprot laticama. Currículum Nacional, pristupljeno 30. rujna 2026.
Kao i kod drugih viših Loasoideae, prašnici mogu reagirati na dodir oprašivača. U pokusima je kod S. stenocarpus zabilježena vrlo izražena tigmonastička reakcija prašnika, pri kojoj se nakon podražaja novi prašnici pomiču prema središtu cvijeta i izlažu pelud. A case of behavioural diversification in male floral function – the evolution of thigmonastic pollen presentation, pristupljeno 30. rujna 2026.
Plod je izrazito duga i uska kapsula, često blago savijena ili vijugava, s trajnim čašnim listićima na vrhu; otvara se pri vrhu zaliscima. Sjemenke su nepravilno jajolike, približno 1–1,5 mm duge, s mrežasto oblikovanom sjemenom lupinom. Obje danas priznate vrste imaju vrlo sličnu morfologiju sjemenki. Studies on systematics, morphology and taxonomy of Caiophora and reproductive biology of Loasaceae and Mimulus (Phrymaceae), pristupljeno 30. rujna 2026. Rasprostranjenost i ekologija Rod je endem Čilea. Nalazi se ponajprije u središnjim dijelovima zemlje, od mediteranskih grmolikih područja i obalnih položaja do nižih andskih padina. S. elegans raste i na relativno niskim položajima, dok je S. stenocarpus u području Nevados de Chillán zabilježen približno između 800 i 2000 m nadmorske visine. Flora vascular de la cordillera de Putaendo, pristupljeno 30. rujna 2026.
Povijesno su postojali navodi roda iz Argentine, no revizija herbarijskih primjeraka pokazala je da je većina bila pogrešno određena. Jedini preostali stari argentinski primjerak ima dvojbene podatke o lokalitetu, pa suvremeni čileanski autori rod i dalje smatraju endemičnim za Čile; Kew također navodi samo središnji Čile. Sistematika i povijest Glavni izvori: Plants of the World Online i Acuña-Castillo i sur. 2017 – zapis rada. Rod je David Don opisao 1828. godine u djelu Roberta Sweeta The British Flower Garden, sv. 3, tabla 238. Zbog toga se u starijoj i dijelu suvremene literature autorstvo ponekad navodi kao Sweet, ali Kew danas prihvaća oblik Scyphanthus D.Don.
Molekularna istraživanja južnoandskih Loasaceae potvrdila su Scyphanthus kao zasebnu monofiletsku skupinu i kao sestrinski rod rodu Caiophora. U široj skupini slijedi odnos Grausa + (Pinnasa + (Scyphanthus + Caiophora)). Zbog bliskosti tih skupina razmatrana je čak mogućnost njihova objedinjavanja pod starijim imenom Scyphanthus, ali bi takvo rješenje zahtijevalo velik broj novih kombinacija; zato su zadržani odvojeni rodovi. Phylogenetic relationships and generic re‐arrangements in “South Andean Loasas” (Loasaceae), pristupljeno 30. rujna 2026. Sinonimi Kew navodi dva heterotipska generička sinonima Plants of the World Online, pristupljeno 30. rujna 2026.: Grammatocarpus C.Presl Ochetocarpus Meyen Vrste Kew 2026 priznaje 2 vrste: Scyphanthus elegans D.Don Scyphanthus stenocarpus (Poepp.) Urb. & Gilg Starija čileanska literatura često je S. stenocarpus spajala sa S. elegans i zato se rod dugo navodio kao monotipski. Kew ih sada opet drži kao dvije zasebne prihvaćene vrste. Čak i jedan morfološki rad pregledao je sjemenke oba taksona i tretirao ih kao dvije prihvaćene vrste, premda su im sjemenke praktički jednake. Izvori
Kategorija:Rodovi Loasaceae Kategorija:Loaseae