mini|lijevo| C. coronata Caiophora coronata (Gillies ex Arn.) Hook. & Arn. višegodišnja je vrsta iz porodice Loasaceae, rasprostranjena u visokim Andama Bolivije, sjeverozapadne Argentine te sjevernog i središnjeg Čilea. Raste uglavnom u suhim i sezonski suhim visokoplaninskim staništima, najčešće među stijenama, na siparima i drugim otvorenim mjestima. Kew vrstu navodi kao trajnicu odnosno rizomatski geofit pretežno u subalpskom ili hladnom visokoplaninskom biomu”. Plants of the World Online, pristupljeno 29. rujna 2026. Opis Višegodišnja je zeljasta biljka zbijena, jastučasta rasta, s poleglim i razgranjenim stabljikama te trajnom prizemnom rozetom. Biljke su približno 15–30 cm visoke, a mogu tvoriti busene široke 20–50 cm. Stabljike i listovi gusto su obrasli različitim dlačicama, među kojima se osobito ističu duge žarne dlačice. Listovi su duguljasti do jajoliki, duboko perasto urezani ili razdijeljeni, s nekoliko parova režnjeva; rubovi režnjeva dodatno su nazubljeni ili razdijeljeni.
Cvjetovi se razvijaju u malim završnim cvatovima, ali su zbog poleglih stabljika uglavnom smješteni neposredno uz tlo. Peteročlani su i široko zdjelasti. Latice su duboko čunaste, najčešće bijele, rjeđe kremaste, blijedožute, zelenkaste ili narančaste. Prašnici su raspoređeni u pet skupina, svaka s približno 20–25 prašnika. Nektarne ljuske bijele su i čunaste do gotovo četverokutne, a slobodni staminodiji savijeni su prema unutrašnjosti cvijeta. Plodnica je podrasla.
Plod je kuglasta do stožasta, pomalo uvijena kapsula koja se otvara s tri ili četiri uzdužne pukotine. Sadrži brojne smeđe sjemenke s duboko jamastom površinom. Notes on the genus Caiophora (Loasoideae, Loasaceae) in Chile and neighbouring countries, pristupljeno 29. rujna 2026. Rasprostranjenost i ekologija Vrsta je autohtona u Boliviji, sjeverozapadnoj Argentini te sjevernom i središnjem Čileu. U Čileu je zabilježena od područja Santiaga prema sjeveru, u Argentini od Mendoze do Jujuyja, a u Boliviji u južnim dijelovima zemlje. Revizija iz 2007. navodi je uglavnom između oko 2500 i 4500 m, mjestimice od približno 2000 pa sve do 5000 m nadmorske visine. Naseljava sezonski suha otvorena staništa, podnožja stijena, sipare i slična kamenita mjesta. Oprašivanje Caiophora coronata jedan je od rijetkih dobro dokumentiranih primjera biljke koju oprašuju mali glodavci. Cvjetovi leže blizu tla, veliki su i svijetli te stvaraju obilje razrijeđenog nektara i peluda, osobito tijekom poslijepodneva i noći. Cocucci i Sérsic pronašli su pelud ove vrste na njuškama i brkovima ulovljenih glodavaca Graomys griseoflavus, kao i ostatke peluda i antera u njihovim izmetima. Na cvjetovima su zabilježeni i drugi posjetitelji, uključujući opnokrilce, kolibriće i ptice pjevice. Evidence of rodent pollination in Cajophora coronata ( Loasaceae ), pristupljeno 29. rujna 2026.
Kasnija istraživanja roda potvrđuju da je C. coronata jedina pouzdano dokumentirana glodavcima oprašivana vrsta roda Caiophora. Exploring the ontogenetic scaling hypothesis during the diversification of pollination syndromes in Caiophora (Loasaceae, subfam. Loasoideae), pristupljeno 29. rujna 2026. Galerija
Sistematika i sinonimi Vrsta je prvotno opisana kao Loasa coronata Gillies ex Arn. 1831. godine, a Hooker i Arnott prenijeli su je 1833. u rod Caiophora. Kew danas navodi pet sinonima.
Homotipski sinonimi: Blumenbachia coronata (Gillies ex Arn.) Rob. Loasa coronata Gillies ex Arn. Heterotipski sinonimi: Caiophora absinthiifolia C.Presl Caiophora pycnophylla Urb. & Gilg Loasa pilosa Meyen
Izvori
Kategorija:Loaseae