Klaprothieae Gilg je tribus cvjetnica iz porodice Loasaceae i potporodice Loasoideae. Obuhvaća tri roda – Klaprothia, Plakothira i Xylopodia – koji se izdvajaju među ostalim Loasoideae prvenstveno četveročlanim cvjetovima i posebnom građom latica. Predstavnici tribusa rasprostranjeni su vrlo nejednoliko: Klaprothia je neotropski rod, Xylopodia je ograničena na dijelove Anda, dok je Plakothira endem Markižanskog otočja u Polineziji.
Opis Glavni izvor: Acuña-Castillo i sur. (2025). Biljke nemaju žarne dlačice karakteristične za mnoge druge pripadnike Loasoideae. Listovi su nasuprotni, s peteljkom i dobro razvijenom, uglavnom širokom plojkom. Cvjetovi su dvospolni i četveročlani. Latice su kratko noktaste, u središnjem dijelu čunaste do kapuljačaste, a osobito je značajna prisutnost dviju uzdužnih lamela koje omeđuju središnji dio latice. Upravo su četveročlani cvjetovi i uzdužne lamele latica među glavnim obilježjima po kojima se Klaprothieae razlikuju od ostalih Loasoideae.Resolving the early-diverging clades of Loasaceae subfam. Loasoideae – Segregating the new genus Prosa from the Atacama Desert genus Huidobria, pristupljeno 29. rujna 2026.
Građa sterilnih prašnika (staminodija) razlikuje se među rodovima. U rodovima Klaprothia i Plakothira staminodiji nisu međusobno srasli, a vrhovi su im često žuti, batićasti ili prstasto razdijeljeni. U roda Xylopodia nekoliko vanjskih staminodija srasta u jasno izraženu nektarnu ljusku, unutar koje se nalaze slobodni staminodiji. Plodovi su kapsule, a građa sjemene lupine također pokazuje zajednička obilježja pojedinih rodova tribusa.
Sistematika i povijest Glavni izvori: Gilg (1894); Hufford i sur. (2003); Acuña-Castillo i sur. (2025).
Tribus je ustanovio Ernst Friedrich Gilg 1894. godine. Urban i Gilg su 1900. u njega uključivali rodove Klaprothia i Sclerothrix. Poston i Nowicke su 1990. nakon ponovne taksonomske obrade spojili Sclerothrix s rodom Klaprothia, pri čemu je Sclerothrix fasciculata postala Klaprothia fasciculata.
Kasnijim istraživanjima tribusu su pridruženi polinezijski rod Plakothira i andski rod Xylopodia. Molekularna istraživanja poduprla su monofiliju Klaprothieae, premda položaj tribusa prema nekim drugim rano odvojenim skupinama Loasoideae nije u svim analizama jednako razriješen. Genomsko istraživanje objavljeno 2025. zadržava Klaprothieae u sastavu Klaprothia + Plakothira + Xylopodia; različiti skupovi podataka daju ponešto različit položaj njegovih najbližih srodnika.
Rodovi Klaprothia Kunth – 2 prihvaćene vrste; od Meksika i Srednje Amerike do tropske Južne Amerike te na Hispanioli. Plakothira J.Florence – 3 prihvaćene vrste; endem Markižanskog otočja. Xylopodia Weigend – 2 vrste; Peru, Bolivija i sjeverozapadna Argentina.
Literatura Gilg, E. (1894). Loasaceae. U: Engler & Prantl, Die natürlichen Pflanzenfamilien, III(6a): 100–121. Poston, M. E. & Nowicke, J. W. (1990). A Reevaluation of Klaprothia and Sclerothrix (Loasaceae: Klaprothieae). Systematic Botany 15. Hufford, L. i sur. (2003). Phylogenetic relationships of Loasaceae subfamily Loasoideae. American Journal of Botany 90: 1215–1228. Martín, C. M. i sur. (2022). Taxonomic revision of the peculiar genus Xylopodia (Loasaceae) with a new species from Argentina and Bolivia. PhytoKeys 194: 47–62. Acuña-Castillo, R. i sur. (2025). Resolving the early-diverging clades of Loasaceae subfam. Loasoideae. Taxon 74: 101–116.
Izvori
Kategorija:Tribusi Loasaceae
Kategorija:Loasoideae