mini|Villa Farnese danas služi kao jedna od službenih rezidencija Predsjednika Republike Italije i sadrži vrijedna umjetnička djela. Vile papinskog plemstva (tal. Ville della nobiltà pontificia) je zajednički naziv za prigradske vile, velebne kuće i državne domove u Lacijskom krajoliku koje su izgrađene od druge polovice 16. stoljeća nadalje za više svećenstvo i članove aristokracije povezane s papinskim dvorom u Rimu (Aula Pontificia).Villas of the Papal Nobility na popisu za upis na svjetsku baštinu UNESCO-a Pristupljeno 3. rujna 2026.
Odlike mini|Villa Aldobrandini (poznata kao Belvedere) se ističe od ostalih vila papinskog plemstva svojom veličinom i sjajnim pogledom na Rim. Vile papinskog plemstva razvile su se uglavnom na dva područja: na sjeveru regije, oko Viterba, i na jugoistočnom dijelu, na Colli Tuscolani, području koje su već stari Rimljani (kao što su Lukul i Ciceron) cijenili zbog blage klime i strateškog položaja nedaleko od Rima. Budući da su bile relativno blizu jedna drugoj, a i zato što je u svim projektima prirodni okoliš bio očito dio izvorne koncepcije, ove su vile formirale visokokvalitetni stambeni sustav koji je duboko utjecao na razvoj mnogih sela.
Vile predstavljaju jedinstveno razdoblje kulturnog i arhitektonskog izražavanja u Papinskoj državi, posebno tijekom kasne renesanse i uspona baroknog stila. Služile su kao simboli političke snage i dinastičkih postignuća obitelji koje su ih naručile, odražavajući vrhunac svjetovne moći i bogatstva papinstva.
Glavna zajednička značajka je velika važnost koja se pridaje prostranim parkovima, gdje su visoko projektirani vodovodni sustavi (giochi d'acqua), raskošne nimfeje i velike terase savršeno integrirale „umjetne” formalne vrtove u postojeći prirodni okoliš. Npr. postojeći šumarci hrasta ili čempresa ostavljeni su netaknuti i uključeni u raspored vrta.
U razvoju ovih vila sudjelovali su najslavniji arhitekti i umjetnici tog doba, kao što su: arhitekti: Baldassarre Peruzzi, Antonio da Sangallo Mlađi, Martino Longhi Stariji, Flaminio Ponzio, Carlo Fontana, Giovanni Vasanzio, Jacopo Barozzi da Vignola, Giacomo Del Duca, Girolamo Rainaldi, Giacomo della Porta, Carlo Maderno, Gian Lorenzo Bernini, Francesco Borromini, Luigi Vanvitelli i dr. Umjetnici/dekorateri: Taddeo i Federico Zuccari, Cesare Nebbia, Paolo Guidotti Borghese, Domenichino, Raffaellino da Reggio, Agostino Tassi, Cavalier d'Arpino, Pietro da Cortona, Cherubino Alberti, Domenico i Tommaso Passignano, Carlo Maratta, Antonio Tempesta, Ciro Ferri, Taddeus Kuntz, Giuseppe i Domenico Valeriani, Ignazio Heldman, Pier Leone Grezzi i Giovanni Paolo Pannini.
Bliski odnos s prirodom uvijek je prisutan u dekoracijama: kaskade cvijeća, teme usredotočene na krajolik, razmišljanja o protoku vremena i godišnjih doba, prozračne arhitektonske mašte koje uokviruju spektakularne poglede, lođe pretvorene u trompe l'oeil arkade s dekoracijama antičkih i biblijskih motiva.
Regionalna uprava Lacija osnovala je 1992. godine Istituto Regionale Ville Tuscolane (IRVIT), javno tijelo za promicanje toskulanskih vila (Ville Tuscolane) u području Castelli Romani (16 gradića u Laziu gdje su nekad bile rimske utvrde, a kasnije rimske palače) ispod planine Tuskul. Godine 2006. deset sačuvanih toskulanskih vila službeno je uvršteno na popis talijanskih kandidatura za popis mjesta svjetske baštine pod nazivom „Vile papinskog plemstva u Laciju”, zajedno s pet drugih obližnjih vila u Frascatiju.
mini|upright=4|center|Matteo Greuter, Frascati i Tuskulanske vile, grafika iz 1620.
Popis zaštićenih lokaliteta